Pupovčeve Novosti financirane iz proračuna RH: medij za širenje mržnje i netrpeljivosti

“Valjda to treba reći što eksplicitnije: svatko tko je ikada sudjelovao u televizijskoj emisiji Velimira Bujanca spada u kategoriju ništarija. Još jednom: svatko – ali baš svatko! – tko je zakoračio u studio Velimira Bujanca pripada sorti ordinarnoga političkog ološa”, napisao je to Viktor Ivančić u Pupovčevim “Novostima”, nastavljajući “Kada politički ološ romantizira NDH kao revolucionarno ishodište hrvatske državnosti, a u isto vrijeme zagovara distancu hrvatske države od iskazivanja pijeteta žrtvama jasenovačke tvornice smrti, tada je to nešto više od običnog poricanja zločina, tada je to formalno poricanje s neizrečenom porukom da je sve što se događalo u Jasenovcu opravdan i regularan ishod onoga što je predsjednica evidentirala kao ‘legitimnu težnju hrvatskoga naroda za svojom državom’. ”

Za predsjedničin posjet Jasenovcu Ivančić navodi da je “provodila u djelo ono što je budući ministar kulture, tada još nezavisni ustašoid, u Bujančevu studiju zagovarao kao princip.”

Tvrdi Ivančić da je portal “Novosti” uputio javnost “u to kako se friško instalirani ministar kulture Zlatko Hasanbegović, gostujući u svibnju prošle godine u emisiji ‘Bujica’ neonacista Velimira Bujanca, zalagao protiv državnog pokroviteljstva nad komemoracijom žrtvama ustaškog logora smrti u Jasenovcu – kazavši tom prilikom da je ‘problem državno pokroviteljstvo nad takvim događajima’, jer se u Jasenovcu ‘ne komemorira žrtva’, već se to okupljanje ‘zloupotrebljava za rehabilitaciju jugoslavenskog komunizma’”, izvodi zaključak Ivančić.

Kako “Novosti” obilježavaju veliku hrvatsku pobjedu?

A kako se u “Novostima” obilježava velika hrvatska pobjeda i vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH – Bljesak?

“Bilo je rano jutro 1. maja 1995: djeca su još spavala kada su u selo Medare, u zaštićenoj zoni UNPROFOR-a, upali hrvatski vojnici i započeli dvodnevnu vojno-redarstvenu akciju ‘Bljesak’. Bez ikakve vojske i naoružanja, mještani su slijepo vjerovali da će, u slučaju napada, nepalski bataljun UNPROFOR-a zaštititi barem najmlađe”, započinje tekst pod naslovom “Krvavi majski bljesak”, pa se navodi “Više od stotinu civila koji su se mostom preko Save pokušavali domoći susjedne Bosanske Gradiške pobijeno je u izbjegličkoj koloni, na paklenoj cesti…; na neizvjesnom putu spašavanja života sustizale su ih avionske bombe, maljutke, topovske granate i snajperski meci …” uz još malo spekulativne fikcije “Oni koji su nakon tog pokolja još danima pristizali govorili su o tome kako hrvatski vojnici noću bagerima sakupljaju tijela, pale ih i zakopavaju rovokopačima, nakon čega bi ispirali cestu. Velik broj pravoslavnih crkvi i imanja je opustošen i uništen. Bilo je zarobljeno oko 1450 pripadnika vojske tzv. Srpske Krajine, među kojima su mnogi kasnije osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne radi ratnih zločina; nekoliko desetina zarobljenika prošlo je i specijalnu torturu u zloglasnoj splitskoj Lori…“, podmeće tako autorica Pupovčevih “Novosti”, prikrivajući činjenice da su upravo osnivači s tog područja tjednika “Novosti” protjerali sve Hrvate i ostale nacionalnosti, da su počinili strašne zločine i nekažnjeno slobodno šeću Hrvatskom.

Tradicija lista Srbobran

Tjednik “Novosti” izdaje Srpsko narodno vijeće, krovna institucija Srba u Hrvatskoj, a toj nevladinoj udruzi na čelu je potpredsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac.

Pupovčeve Novosti uhvaćene u laži ili govoru mržnje najčešće se izvlače na satiru.

Redovito se ponavlja obrazac objavljivanja ovakvih čestitki povodom obilježavanja hrvatskih državnih blagdana u kojima autori naslovnicama punih krvavih prizora i tekstovima omalovažavaju nacionalne simbole ili otvoreno šire velikosrpsku propagandu.

Sve goste kod hrvatskog novinara Velimira Bujanca proglašavaju ološem, a ostale njima nepodobne – ustašoidima.

Nastavljaju tako Pupovčeve “Novosti” tradiciju lista Srbobran, srpskih novina koje su izlazile u Zagrebu krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Po Srbobranu vrednovanje identiteta srpske zajednice bilo je u bitnom otklonu od njezinog realnog statusa u Hrvatskoj i proglašavali su određene dijelove Hrvatske ‘srpskim zemljama’ implicirajući ‘težnju za posebnom srpskom državnošću unutar Hrvatske’, a na isti način i danas glasilo Srpskog narodnog vijeća nastavlja s velikosrpskom politikom koja je i dovela do velikosrpske agresije devedesetih i Domovinskog rata.

Tako Paja Jovanović, predsjednik Srpske samostalne stranke, ne odlazi 1894. godine na susret parlamentaraca u Peštu jer ga je predsjednik Ugarskog sabora pozvao kao člana Hrvatskog sabora. Po njegovoj izjavi u listu Srbobran samo hrvatski šovinisti Sabor zovu hrvatski i to u težnji da pohrvate Dalmaciju i Slavoniju, a 2016. Milorad Pupovac ne odlazi u Jasenovac na službenu komemoraciju.

“SNV ostaje pri svojoj odluci da nećemo sudjelovati na službenoj komemoraciji u Jasenovcu”, kazao je Pupovac posebno ogorčen na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića za kojega smatra da situaciju samo pogoršava. “I sve to ministar proglašava doprinosom raspravi i doprinosom istini. To ne da je zabrinjavajuće nego je zvono za uzbunu. Zašto se takve stvari nisu događale prije pet, šest godina?”, u svom stilu zapitao se Pupovac.

Kao što odvjetnici, svećenici i posjednici oko Srbobrana nisu ni pomišljali na hrvatsko-srpsku slogu, smatrajući je gotovo neprirodnom (Natalija Rumenjak, Nacionalna ideologija listova Obzor i Srbobran), tako se u “Novostima” Milorada Pupovca objavljuju kontroverzni tekstovi kojima se krši Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, čiji autori krše etički kodeks novinara, iskazuju neviđenu mržnju prema hrvatskom branitelju pozivajući na klanje, rugajući se padu hrvatskih zrakoplova, stavljajući u isti kontekst zrakoplovstvo koje čuva suverenitet Hrvatske i “Vazduhoplovstvo JNA” koje je svojim djelovanjem razaralo Hrvatsku u Domovinskom ratu.

Što plaćamo više od 11 milijuna?

“Za razliku od kaosa, bombi i projektila koje je “vazduhoplovstvo JNA” ostavljalo diljem Hrvatske u Domovinskom ratu, po ovoj nesreći postupano je sukladno svim važećim hrvatskim propisima, a u skladu sa NATO regulativom, reagiralo je u priopćenju tada Ministarstvo obrane.

Dio novinara i urednika iz nekadašnjeg “Ferala” nakon gašenja lista 2008., prešao je u Pupovčeve “Novosti” koje su iste godine iz proračuna dobile najmanje 7 500 000 razloga za izdavanje.

Državno funkcioniranje tog lista posljedica je koalicijskog sporazuma Sanaderovog HDZ-a sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom, navodi Hrvatski helsinški odbor (HHO).

U Koalicijskom sporazumu Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i Sanaderovog HDZ-a stoji: “Zakonom regulirati status nacionalne koordinacije vijeća srpske nacionalne manjine Srpskog narodnog vijeća (SNV) sa statusom pravne osobe te osigurati sredstva za osnovne organizacijske, komunikacijske i tehničke pretpostavke za rad.”

Dakle, koalicijskim sporazumom koji je Sanader potpisao s Pupovcem 2008. tjednik “Novosti” financira se iz državnog proračuna Republike Hrvatske, tj. iz naših džepova, za što u zadnje tri godine odlazi najmanje 7,5 milijuna kuna godišnje izravno, a obično dobiju još 3-4 milijuna godišnje iz drugih stavki proračuna RH.

HHO zamjera i kako Novosti izdaje Srpsko narodno vijeće, krovna institucija Srba u Hrvatskoj, a na njenom je čelu potpredsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac. ‘Činjenica kako je on istovremeno predsjednik jedne nevladine udruge i potpredsjednik stranke predstavlja sukob interesa i nespojivo je s idejom civilnog društva’, naglasio je HHO u u prosvjednom pismu.

Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj navodi da je Srpsko narodno vijeće prema financijskom izvještaju za 2013. i 2014. godinu iz Proračuna Republike Hrvatske, za svaku godinu dobilo preko 11 milijuna kuna.

“U dvije godine dobiti 26 milijuna kuna (malo koja ili gotovo niti jedna udruga ne dobiva tolike novce), a uz to govoriti o diskriminaciji te pisati i pozivati se na razne manifeste i deklaracije (koga ili čega?), krajnje je neozbiljno i licemjerno. Čovjek koji zastupa tek 10 % građana srpske nacionalnosti, a uz to dobiva ovolike milijune ne može niti ne smije ovako zlorabiti svoj položaj”, ističe Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj.

Srpskom narodnom vijeću je i za 2015. godinu bilo predviđeno 7,5 milijuna kuna plus slični iznosi iz prihoda od Savjeta za nacionalne manjine kao i prethodnih godina.

Vrla Feralova pera

Klevetanje, vađenje iz konteksta i širenje lažnih informacija za “Novosti” su obrazac djelovanja. Tako je neka kapa ustaška jer su to rekle Novostlije. Ionako je istina za naivne.

Od novinarskih pera bivšeg “Ferala” koji pišu za “Novosti” izdvajaju se Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Marinko Čulić, Ivica Đikić i Zoran Daskalović (čije se ime nalazi na “Novostima”, ali i na Pilselovom portalu autograf.hr. Daskalović je po medijskim napisima bio u analitičkoj grupi u CK-u, zajedno sa Slavkom Malobabićem i Radenkom Radojčićem).

Tjednik Srpskoga narodnog vijeća nikomu razboritu i dobrohotnu ne bi smio smetati stoga što je srpski – ali mu treba biti zazoran zato što je protuhrvatski, napisao je Marito Mihovil Letica.

Tjednik “Novosti” producira neku svoju istinu, a prisnažuje ju Milorad Pupovac svojim dramatičnim i patetičnim govorima u Hrvatskom saboru, ljepljivom trakom na ustima, oko ruke ili drugim političkim performansima.

“Očite provokacije i vrijeđanje nacionalnih osjećaja hrvatskoga naroda i goleme većine hrvatskih državljana koji vole svoju zemlju ne mogu nazivati ‘performansima’, ‘novinarskim’ ili ‘umjetničkim slobodama’ ili ‘satirom’”, odgovorila je Miloradu Pupovcu hrvatska predsjednica, na njegove tvrdnje o sve većoj netoleranciji u hrvatskome društvu.

Kult ‘ugroženog Srbina’

Došavši na novoustaški popis nepodobnih intelektualaca Pupovčevog tjednika “Novosti”, Nino Raspudić, profesor s Filozofskog fakulteta piše da mu je brzo došlo na naplatu njegovo nedavno izražavanje “čuđenja što se javnim sredstvima preko Srpskog narodnog vijeća financira tjednik Novosti, nominalno i proračunski tjednik srpske manjine, a koji je postao udomilište za Feralovu siročad, gdje su de facto ti etnički Hrvati zauzeli glasilo srpske manjine, suzili ga na ekstremno-lijevo poziciju i vezali uz partikularne političke opcije pa srpsku manjinu, u čije ime tobože govore i kojoj namijenjena sred­stva sisaju, perfidno konfrontiraju s hrvatskom većinom.”

Pojasnio je Raspudić da bi posebna sredstva koja se dodjeljuju tjedniku određene manjine trebala biti namijenjena specifičnim sadržajima za koje se pretpostavlja da ih drugi mediji ne ispunjavaju. “A tko je odredio da je to u slučaju Srba iznošenje stavova jedne partikularne političke opcije, za koje je kompetentna jedino bivša Feralova redakcija? Postoje li Srbi u Hrvatskoj koji nisu ekstremno lijevo-liberalni? Postoje li pravoslavci kojima je niz blasfemičnih, antikršćanskih i antihrišćanskih naslovnica Novosti uvredljiv ili njihov gej aktivizam nezanimljiv?”, zapitao se Raspudić u Večernjem listu.

Kao što je nekoć Sima Lukin Lazić najviše razvijao kult ‘ugroženog Srbina’, tako i danas etnobiznismeni iste škole preko glasila ‘ugrožene nacionalne manjine’ izrađuju novoustaške popise nepodobnih intelektualaca, političkog ološa, siju laži i mržnju u maniri srpskih i srbijanskih medija iz osamdesetih godina koji su pripremali teren za krvave devedesete.