Na današnji dan slavi se spomendan blaženog Gracije iz Mula, Hrvata i katoličkog redovnika iz Boke Kotorske. U pobožnoj obitelji iz Boke Kotorske u malenom hrvatskom selu Muo rođen je 1438 g. sin jedinac Pavao Krilović. Otac Benedikt i majka Dobra bili su, kao i većina Hrvata iz tog kraja, poznati kao vrlo bogobojazni ljudi.
Božji poziv
Vrijeme i mjesto rođenja odredilo je životni put malog Pavla koji je postao mornar poput većine Hrvata iz tog kraja. Ponesen jednom propovijedi koju je čuo kada je bio u Veneciji odlučuje postati redovnik augustunac i uzima ime Gracije (milost).
Ulaskom u augustinski samostan pored Padove svi su odmah primijetili kreposti koje je Gracije posjedovao i trudio se rasti u njima, a osobito post i molitvu koju je budući blaženik rado vršio za spas duša. Zbog toga je poput starozavjetnih proroka i kasnijih mnogih kršćana živio obučen u kostrijet ( tkanina od vrlo oštre dlake, sredstvo pokore kod izraelskih proroka i kasnijih pustinjaka). Ta se odjeća i danas čuva u rodnom Muu kod Kotora.
Kao čovjek odlikovao se velikom poniznosti, majkom svih kreposti. Osobita ljubav su mu bila duga noćna bdijenja u molitvi, po uzoru na svog Gospodina i apostole, i štovanje Euharistije – Tijela i Krvi Kristove koju je osobito štovao kao znak spasa vlastite duše.
Svjedoci su tvrdili da su često vidjeli jako svjetlo iznad sobe u kojoj je noćima molio sveti Hrvat. Poput svih Hrvata iz Boke bio je osobiti štovatelj blažene Djevice Marije.
Gracije nikada nije postao svećenik već je služio kao redovnik.
Čudesan događaj koji je Graciju obilježio život
Jedan čudesan događaj obilježio je njegov život. Jednog je dana po nalogu samostanskoga poglavara bio raspoređen za rad u vrtu. Tada se dogodilo čudo viđenja koje mu je Bog podario kao svome vjernom sluzi. Dok je Gracija u vrtu kopao, a svećenici u crkvi slavili svete mise kod svakoga podizanja, on bi pokleknuo pred presvetim iako je bio izvan crkve. U svojoj dubokoj pobožnosti i mističnoj povezanosti s euharistijskim Isusom doživio je kako se u tome času zid crkve samostana Blažene Djevice Marije pred njim otvara da može vidjeti svećenika kako u rukama drži dijete Isusa obasjanoga čudesnim sjajem. Ovaj je mistični doživljaj toliko utjecao na Graciju da je postao za sve ljude u potrebi milosno protočan. Gotovo da više nije bilo pomoći, koju preko njega Bog ne bi dijelio ljudima u potrebama.
Život obilježen velikom ljubavlju i brojnim čudesima
Sve ovo pročulo se nadaleko te se, oko do tada mirnog samostana, neprestano stvarala gužva i galama mnoštva naroda koji je tražio da bude primljen i saslušan. Da bi riješili ovaj problem, poglavari su odlučili Graciju premjestiti. To je bio razlog da je nakon 15 godina pokorničkoga, isposničkog i svetog živ Gracijevim posredovanjem događala su se čudesna ozdravljenja i u Veneciji.
Ozdravljali su bolesni, gladni primali hranu, goli odjeću i osobito oni u nemiru i svađi odlazili bi nakon susreta s Gracijom pomireni i sretni. Imao je dar proricanja i savjetovanja, a njegovo posredovanje u pomirenju sukobljenih strana bilo u braku, bilo u gradu toliko je postalo poznato i djelotvorno da su Mlečani otoku sv. Kristofora dodali ime „od mira“ota iz Ortone došao u samostan na otočiću sv. Kristofora u Veneciji.
Ugodni miris oko groba
Umire u 70 godini života i biva pokopan u sarkofag. Oko groba se širi prekrasan miris, a noću se vidi svjetlo. Kada nakon deset godina odlučuju otvoriti sarkofag, nalaze neraspadnuto tijelo kao znak svetosti Gracija i predznak budućeg slavnog uskrsnuća tijela.
Na grobu su se događala brojna čuda i ozdravljenja.
U vihoru ratnih događanja u Napoleonovo vrijeme, tijelo ovog blaženika je premješteno u rodno mjesto pored Kotora u crkvu Svetog Kuzme i Damjana. Bila je to velika radost za Hrvate i katolike Boke Kotorske.
Svake se godine ponavlja svečanost puna ushita i radosti koju sumještani blaženikovi pripremaju 9. studenoga. Ponos i radost kojom je Svevišnji obdario Boku i njen narod po Graciji ne jenjava kroz sva ova stoljeća. I u najteža vremena ratova i neslaganja Graciji za milosti koje po njemu od Boga primaju, zahvaljuju pravoslavni i katolici, a u svakoj župnoj crkvi Kotorske biskupije časti se slika bl. Gracija.
Poziv oca biskupa Janjića na nezaboravno hodočašće u Boku Kotorsku
60% kulturnog blaga Crne Gore je hrvatsko kulturno blago, a od toga je 40% u Kotorskoj biskupiji.
Mnogi Hrvati nisu upoznati sa velikim duhovnim i kulturnim blagom koje posjeduje nekada većinski hrvatski kraj Boka kotorska. Samo mala mjesta poput Perasta i Prčinja imaju na desetke crkava i kapelica, dok sam Kotor ima 33 crkve.
Kulturne ljepote Boke kotorske mahom su gradili katolička vjera i pomorstvo, ističe kotorski biskup Ilija Janjić.
Otac biskup je u pravu kada preporuča hrvatskim hodočasnicima da posjete Zaljev hrvatskih svetaca. Osim prirodne ljepote i brojnih starodrevnih crkava, tu su čudesno svetište Majke Božje „Gospa od Škrpjela” na umjetno stvorenom škoju, i najstarija hrvatska stolnica neprolazne ljepote, katedrala svetog Tripuna u Kotoru.
Tako je posjet „zaljevu hrvatskih svetaca“ sigurno jedan od većih izazova za hrvatskog čovjeka i hodočasnika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
