Na početku ovog promišljanja pitam se, kako ne podržati ovaj referendum, kako ne podržati svim srcem ovo svjetlo u tami hrvatske političke zbilje, kako mogu reći da me se to ne tiče, smijem li pilatovski oprati ruke kao da ja nemam ništa s tim? Siguran sam da ne smijem ostati po strani tijekom ovog referendumskog izjašnjavanja građana u Republici Hrvatskoj. U suprotnom bih, jednom u budućnosti mogao sebi prigovoriti riječima: „ Imao si priliku doprinijeti da Hrvatska bude više demokratska, više socijalna, više uspješna a nisi ništa učinio“. Zato podržavam ovaj referendum sa svim prijedlozima načela koja građanska inicijativa U ime obitelji želi unijeti u Ustav RH. Dva načela mi se čine posebno važna a to su preferencijalno glasovanje bez cenzusa te dopisno i elektroničko glasovanje.
U prvom članku Ustava RH zapisano je da je Republika Hrvatska demokratska država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu a narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Referendum je stoga pravo utemeljeno na ustavu, najvišem pravnom aktu naše države. Prema tomu, izbori i referendum su poput dva plućna krila demokracije. Ovih dana šokira izjava prof. Branka Smerdela koji predlaže moratorij na referendume u RH. Ako se narodu oduzme pravo na referendum, oduzelo bi mu se stoga jedno plućno krilo kojim narod „diše demokraciju“. Moratorij na referendum bio bi onda moratorij na ustavom zajamčeno pravo građana i, u konačnici, moratorij na demokraciju.
Premda u najvišem pravnom aktu države stoji da narod ostvaruje vlast u Hrvatskoj izborom svojih predstavnika, činjenica je da, ako pogledamo podatke o izlaznosti birača na izborima proteklih godina, narod gubi povjerenje u političare svoje zemlje, u sve manjem broju izlazi na izbore, rezignirano zaključujući da velika većina političkih predstavnika nije u službi dobra naroda već u službi svojih osobnih i stranačkih interesa, kao i interesa međunarodnih centara moći. Ovomu svakako pridonosi činjenica da prva mjesta na stranačkim listama, ona koja sigurno vode u Sabor prilikom parlamentarnih izbora, u većini slučajeva pripadaju podobnima šefu stranke umjesto sposobnima. Preferencijalno glasovanje bez cenzusa sigurno će promijeniti ove negativne trendove i omogućiti narodu da, birajući zastupnike imenom i prezimenom, ima čestite i sposobne političke predstavnike u najvišim tijelima vlasti, koji će onda ovu zemlju voditi tamo gdje joj je i mjesto, u krug gospodarski uspješnih i socijalno pravednih Europskih zemalja.
Podržavam ovaj referendum i zbog toga što će omogućiti dopisno i elektroničko glasovanje. Zar nije žalosno da hrvatski građani izvan domovine moraju putovati stotinama kilometara do najbližeg biračkog mjesta kako bi ostvarili svoje biračko pravo, a kad dođu čekaju satima u redu jer im nije omogućeno dovoljno biračkih mjesta? Nisam čuo da je ikada HRT, koju svi plaćamo i koja je javni servis, napravila emisiju u kojoj bi se razgovaralo o tomu zašto je izlaznost na izbore hrvata izvan domovine samo oko 1% i kako tim ljudima olakšati izjašnjavanje na izborima. To je još apsurdnije ako znamo da npr. talijanski državljani koji žive u Republici Hrvatskoj dopisno glasuju prilikom izbora u Italiji, a to isto nije omogućeno hrvatima izvan domovine prilikom izbora u Hrvatskoj. Ako 3,5 milijuna Talijana koji žive izvan Italije glasuje dopisnim putem, a tu dobru praksu koriste i gotovo sve moderne demokracije u svijetu, zašto to isto ne bi omogućili i svim hrvatskim državljanima?
U pet godina predsjedničkog mandata Ive Josipovića, koji je najavljivao pravednost, predsjednik nije učinio baš ništa da doprinese pravednijem načinu izjašnjavanja Hrvata koji žive izvan Hrvatske, pa je pomalo tragikomično da na kraju mandata, koji se ne pamti po ičemu značajno učinjenom za prosperitet ove zemlje, predsjednik najavljuje da će predložiti izmjene izbornog sustava. I tako već godinama slušamo sa različitih strana da izborni sustav treba mijenjati ali nitko od političkih predstavnika nikako da započne te promijene. Stoga narodu i ne preostaje ništa drugo nego neposrednim izjašnjavanjem na referendumu omogućiti pravedniji izborni sustav. I kad je iz građanske inicijative U ime obitelji najavljeno ovo referendumsko izjašnjavanje, neki političari, kako iz vlasti tako i iz najveće oporbene stranke poručuju kako bi se ovo pitanje trebalo uređivati u Saboru i kroz zakonske izmjene? Ma dajte! Otkrili ste toplu vodu! A kako se toga prije niste sjetili? Možda zato jer vam odgovaraju trenutačne političke privilegije koje uživate pa ste mislili da bi bilo dobro da ovako ostane zauvijek. A mi, hrvatski građani poručujemo: Hrvatska je država svih nas, građana ove zemlje, i mi ćemo, kad to već nisu učinili političari, neposrednim odlučivanjem pravedno urediti izborni sustav, na dobro svih.
Zato ću se prilikom ovog referendumskog izjašnjavanja angažirati i kroz volontiranje, prikupljajući potpise na javnim mjestima, kako bi se građani mogli izjasniti o ovom prevažnom pitanju za budućnost naše zemlje.
Tomislav Paleka, diplomirani vjeroučitelj, doktorand na KBF-u u Splitu- smjer „Kršćanstvo i suvremena kultura“. Oženjen, otac dvoje djece.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
