S obzirom na sve ono što se događalo posljednjih dana u takozvanom slučaju Soudani utakmica između Dinama i Hajduka na Maksimiru, sudar dva ”vječna” rivala, koja bi ne tako davno bila najveći derbi hrvatskog nogometa, postala je sportska TOP tema u Hrvatskoj. Nažalost, ne samo sportska. Sve ovo što se zadnjih dana, pa i tjedana te mjeseci, događa oko hrvatske reprezentacije, u hrvatskom nogometu, ima sve manje veze sa sportom, a sve više podsjeća na podzeme političke bitke dvije frakcije jedne te iste opcije,
Činjenica da je Soudani najprije kažnjen, pa, kako tvrde neki mediji, ”pomilovan”, dobro je zbunila ionako zbunjene hrvatske građane, Splićane razljutila, slučaj Soudani predstavljen je kao ključan za možebitnu pobjedu aktualnog prvaka, iako Hajduk već dugo, dugo vremena nije slavio na Maksimiru, i kad Soudani nije igrao ”majstor s mora” je gubio, uz poneki osvojeni bod. Treba li dakle Dinamo, bez obzira na slabiju igru ove sezone, doista strahovati od Hajduka, pa čak i da nije došlo do cirkusa sa Soudanijem? Naravno, kad bi modri remizirali to bi za glavnog konkurenta, Rijeku, bilo poput zgoditka na lotu. Remijem se gube dva boda u važnoj trci za naslov prvaka, znaju to vrlo dobro u Maksimiru, zato se ništa ne prepušta slučaju.
Hajduk, kako smo spomenuli, godinama nije slavio na Maksimiru, posljednji put modri su pali od najvećeg rivala u rujnu 2008. godine, tada je za Dinamo od današnje generacije igrača igrao tek Sammir. Splićani su pobijedili pogocima Nikole Kalinića, danas jedne od najvećih zvijezda hrvatskog nogometa, i Drage Gabrića.
Prošli dani, godine, više od 3000 dana prošlo je od trenutka kad su modri morali u svom dvorištu priznati da je Hajduk bio bolji, Je li došlo vrijeme za novu pobjedu, koja bi danas bila ravna senzaciji s obzirom na apsolutnu mobilizaciju u Dinamu na svim razinama, čak se uoči derbija dramatičnim riječima, nakon dugo vremena, obratio javnosti Zdravko Mamić.
Uoči svake utakmice protiv Dinama, pa i one u Zagrebu, igrači Hajduka najavljuju pobjedu, žestoku borbu, napadačku igru, no, sve se na kraju svede na jedno te isto. Hajduk čim njegovi igrači istrče na travnjak djeluje preplašeno, bojažljivo. Očito opijeni Maksimirskom šumom Hajdukovci izgube svu onu energiju koju su, barem se tako činilo, pokazivali i navodno imali prije utakmica s Dinamom u gostima. Mediji su izračunali Hajduk na Maksimiru, da budemo precizni, nije slavio točno 3136 dana!? U tih 3000 i nešto dana Dinamo je u svom dvorištu protiv Hajduka slavio 13 puta, u pet navrata bilo je neriješeno, i to kad je sve bilo gotovo, kad su modri osigurali naslov, što danas, ponovimo, nije slučaj.
Nažalost, atmosfera u kojoj će se igrati utakmica nije idilična, daleko od toga, iz Splita stiže žestoko priopćenje i najava borbe protiv ”apsurda u hrvatskom nogometu”, dok se iz Maksimira odašilju poruke ”nećete razbojnici” i jedni i drugi, dakle i ”bili” i ”plavi” nimalo ne pomažu svojim međusobnim uvredama, prepucavanjima, u stvaranju sportskog ozračja uoči derbija. Kao da bi doista nekome odgovarali neredi koje neki zazivaju posljednjih dana i ne samo kad je sport u pitanju. Kad smo kod nereda, spomenimo jednu zanimljivu i ne baš svjetlu epizodu u povijesti ”plavo – bijelih” derbija. Naime, jedna se utakmica čak nije niti odigrala, pa je i ne bismo mogli nazvati utakmicom. Naime, igrači Hajduka nisu izašli na teren jer su se ”solidarizirali sa svojim navijačima koji su se nalazili na takozvanim crnim listama”, navijači s tih lista nisu smjeli ući na stadion. Hajdukovi, treneri, igrači, čelnici nisu htjeli.
Drugim riječima, i kad derbiji Dinama i Hajduka ne odlučuju puno, osim što su uvijek bili i uvijek će biti važni za prestiž, koji je uvijek bitan u odnosima dva ljuta rivala duge povijesti međusobnih okršaja, obiluju događanjima koja se dugo pamte. Nažalost, ne uvijek po dobru.
