Svakih nekoliko mjeseci, uglavnom nakon velikih utakmica, velikih natjecanja ili u sezoni ”kiselih krastavaca” kad je hrvatska reprezentacija u pitanju, pojavljuju se kao naručeni članci na pojedinim portalima kojima se preispituje uloga Marija Mandžukića u prvom sastavu Vatrenih. Doduše radi se uglavnom o portalu koji neuspješno, ali zato ne manje uporno, već godinama poziva na bojkot nacionalne nogometne momčadi a sam u tom bojkotu ne sudjeluje što ”analize” novinara takvih portala diskvalificira kao beskorisne.
Protiv Ukrajine odradio veliki posao
Naime, pitanje treba li hrvatskoj reprezentaciji Mario Mandžukić ili treba li reprezentaciji Mandžo kao standardni član prve postave posve je bespredmetno posebno nakon utakmice u Estoniji, kada su glavni pretendenti na Mandžinu poziciju odigrali zastrašujuće lošu utakmicu. Koliko uporno borbeni Mandžukić nedostaje Vatrenima vidjelo se zorno na posljednje dvije utakmice hrvatske nogometne reprezentacije. Mandžo nikada neće biti, niti je to ikada bio, tehnički potkovan kao Josip Šimunić, ali je i takav strah i trepet u protivničkom šesnaestercu i jedan od standardnih igrača prve postave jednog od najmoćnijih europskih klubova – talijanskog prvaka Juventusa. Kad ”trpe” Mandžukića valjda dobro plaćeni stručnjaci Juventusa nešto zanimljivo vide u njemu?
Protiv Ukrajine Mario Mandžukić sam je sebi stvorio veliku priliku za pogodak, koju je, nažalost, promašio, no, Mandžukić je prema općoj ocjeni svih objektivnih izvjestitelja s utakmice na Maksimiru bio jedan od junaka pobjede protiv nezgodnih Ukrajinaca, na kojima će mnogi slomiti zube. Naime, Mandžukić, borben do iznemoglosti, nenadmašan u zraku, sjajno je zatvarao bok hrvatske reprezentacije i bio prva linija obrane Hrvatske, na mjestu na kojem bi vjerojatno igrao Ivan Perišić da nije bio pod suspenzijom, dok bi u tom slučaju kao i uvijek Mandžo zauzeo svoje mjesto u napadu. Mandžukić niti jedan važniji duel protiv Ukrajine nije izgubio.
I Tallinn je nešto rekao, zar ne?
Ne igra se obrana u današnjem nogometu tridesetak metara od gola, obrana počinje već na protivničkoj polovici kad protivnik ima loptu, bilo da loptu otme ili da mu je poklonite. Sprječavanje kontre, što je Mandžo dobro radio protiv Ukrajine, no, ne samo protiv Ukrajine, glavna je odlika kvalitetne obrane i jedna od osnovnih zadaća momčadi u suvremenom nogometu. Igrači danas ne stoje pasivno na svojim pozicijama, čvrsto zacementirani, ne čekaju da im netko pošalje ”loptu s očima”, nerijetko se za loptu, prostor i vrijeme profesionalni nogometaš mora sam znati izboriti. To je ujedno jedan od razloga zašto trener Juventusa Allegri ”tolerira’ hrvatskog napadača u prvoj momčadi. Da je Allegri u pravu pokazuje rezultat kluba kojeg trenira.
Mandžo nakon Šukera, a uz Eduarda, najbolji strijelac Vatrenih svih vremena
Mario Mandžukić, čak i takav kakvog danas neki kritiziraju, nakon legendarnog Davora Šukera, a uz Eduarda da Silvu, prvi je strijelac Vatrenih, teško bi ”neznalica” bila u vrhu liste strijelaca jedne ipak jake reprezentacije kakva je Hrvatska, još manje bi ”neznalica” sa svojim klubom, kao što je Bayern, osvojila naslov prvaka Europe. Mandžukić nije bio neki sporedni lik iz Bayerna, nego udarna igla kultnog njemačkog kluba na putu do europskog vrha prije nekoliko godina.
Pomalo groteskno djeluje pitanje treba li Mandžukić startati u prvih 11 Vatrenih, iako je ono, naravno, legitimno, ako je Hrvatska bez njega, a s njegovim potencijalnim nasljednikom u prvih 11, primila tri pogotka od reprezentacije koja valjda nikoga nikada s 3:0 nije pobijedila.
Naravno, imao je Mandžukić loših dana u dresu hrvatske reprezentacije, odigrao je ispod prosjeka, dobrim dijelom loše, Europsko prvenstvo prošle godine, no, još uvijek boljeg od Mandžukića na njegovoj poziciji Vatreni nemaju, tim prije što je brzi povratak Marka Pjace neizvjestan kao mraz u lipnju. Mandžukić je čovjek, sa svojim manama i vrlinama, nije lik iz stripa o superherojima, međutim, sve dok bude za reprezentaciju i u reprezentaciji davao sve od sebe, pa i više, zaslužuje igrati, u prvih 11 ili na rubu, gotovo da je svejedno. Razgovor da, sumnje i podcjenjivanje 30-godišnji Mandžo nije zaslužio.
