Foto: fah

Za nekoliko dana, točnije u petak 24. ovog mjeseca, hrvatska nogometna reprezentacija na Maksimiru, napokon pred navijačima, igra kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo koje će se iduće 2018. godine održati u Rusiji. Pobjeda nije imperativ, iako je ”svi očekuju.”

U ovom trenutku Vatreni vrlo dobro stoje na tablici, s obzirom na vodstvo na ljestvici kvalifikacijske skupine navijači, brojim nezgodama unatoč očekuju pobjedu. Protiv nezgodne Ukrajine neće biti Ivana Perišića, Šime Vrsaljka, Vedrana Ćorluke, Dejana Lovrena navodno i Domagoja Vide. Dovoljno je baciti pogled i jasno će svima biti kako će se Vatreni Ukrajincima suprotstaviti praktički bez cijele zadnje linije, iskusne stopere zamijenit će donedavni tandem iz Rijeke. Međutim, ako izuzmemo ”kartoniranog” Perišića vezni red i napad su netaknuti, a tu leži i najveća moć ove Vatrene generacije.

Kako to već ide u zadnjih nekoliko godina uoči svake važne, kvalifikacijske utakmice hrvatske nogometne reprezentacije pojedini mediji, portali poglavito, inzistiraju na bojkotu Vatrenih.  Zanimljivo na koji se način provodi takav ”bojkot”, naime, oni koji najviše pozivaju na bojkot hrvatskog ponosa, hrvatske nogometne reprezentacije, koju ni na koji način ne želimo poistovijetiti s HNS-om, niti ulazimo u navodne ili stvarne sukobe koji vladaju oko HNS-a, čine to tako da zapravo najviše pišu o reprezentaciji. Inicijatori tzv, bojkota javljaju o svakoj sitnici, pa i onim sitnicama koje se nisu dogodile, vezane uz nacionalnu momčad, što samo većinu onih koji mogu normalno razmišljati navodi na jedini mogući zaključak, reprezentaciju je nemoguće bojkotirati, koliko god se neki trudili nadajući se da će se izmišljenom i neuspjelom bojkotu pridružiti i drugi. Eventualnim bojkotom bi svi izgubili, mediji posebno.

S obzirom na način na koji se provodi ”bojkot reprezentacije do odlaska Šukera i Mamića”, a u kontekstu činjenice da inicijatori ”bojkota” pišu o Vatrenima više nego svi mediji zajedno, može se samo izvući patetični zaključak uz jednako patetičnu parolu ”živio bojkot Vatrenih na hrvatski način!” Kad smo već kod način, jedinstvenog hrvatskog načina, to je ujedno i način kako dodatno motivirati hrvatske reprezentativce, iako njima uz hrvatski dres dodatni motiv nije potreban.

Izvor: narod.hr