Sinoć je u dvorani Ante Gabrić u prostorima SKAC-a u Palmotićevoj ulici, u organizacijskoj suradnji s Marijanskim zavjetom za Domovinu, održana tribina naslova “Sudski procesi protiv pripadnika HVO-a u BiH i način na koji se oni provode”. Na tribini su govorili general HV-a Zlatan Mijo Jelić i general HVO-a, Željko Šiljeg.
U samom uvodu, moderatorica Tihana Čuljak pročitala je nekoliko “paradoksa bosansko-hercegovačke pravde”, koje je napisao pater Ike Mandurić. Među njima se navodi kako, primjerice, mnogi u BiH optužuju Hrvatsku za agresiju na tu zemlju, a zapravo je agresija na Hrvatsku provedena s velikih dijelova teritorija BiH. Bošnjačka vojska dobavljala je oružje preko hrvatskog teritorija, a stotine tisuća bosansko-hercegovačkih izbjeglica tijekom rata je bilo zbrinuto u Republici Hrvatskoj. Postotak Hrvata u BiH je nakon rata pao za 40, a drugih dvaju naroda tek za 5 do 10 posto.
BiH: Potvrđena optužnica protiv deset pripadnika HVO s područja Orašja
Zlatan Mijo Jelić je u svojem izlaganju istaknuo kako postoji izniman nesrazmjer u broju podignutih optužnica između pripadnika HVO-a nasuprot vojnika i zapovjednika Armije BiH. Naveo je i kako u BiH supostoje dva zakona kojima se pravosuđe vodi pri donošenju presuda osumnjičenima za ratne zločine. Prvi je zakon iz SFRJ, i ne poznaje, među ostalim, koncept “zapovjedne odgovornosti”, dok je drugi retroaktivno donesen 2003. godine. Po starijem i blažem zakonu redovito se, za zločine “na individualnoj razini”, sudi Bošnjacima, a po novom zakonu Hrvatima. Cilj tim i takvim pravosudnim tendencijama je svaliti krivnju za rat na hrvatski narod, i kroz pravni termin “udruženog zločinačkog pothvata” falsificirati povijest. Ono što se u BiH događa s Hrvatima, general Jelić je nazvao “mirnodopskim etničkim čišćenjem”.
Povijesna je istina, međutim, da “bez hrvatskog doprinosa BiH vjerojatno ne bi bila priznata, niti bi opstala”, što je 2006. godine priznao i Peter Galbraith, prvi veleposlanik SAD-a u RH. U ostatku svojeg izlaganja, Jelić je naveo mnoge pravno-političke poteze Hrvata u BiH kojima je dokazao kako oni nikada nisu imali pretenzije na rušenje BiH, već upravo na njezino očuvanje, te primjere vrlo brojnih zločina koje su postrojbe Armije BiH počinile nad Hrvatima tijekom, ali i prije samog rata. Podsjetio je i na riječi Bakira Izetbegovića iz 2010. godine, kako su, “za razliku od ostala dva naroda”, bošnjački ratni zločini samo “sporadični incidenti”. Zašto se pak u hrvatskim medijima o tim zločinima uopće ne govori, krivnja je i hrvatskih političkih elita. General Jelić svoje je izlaganje zaključio citirajući Antu Starčevića: “Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinskih gospodara”.
Željko Šiljeg govorio je o “specijalnom ratu” koji se iz određenih krugova u BiH, ali i u Srbiji, još uvijek vodi protiv Hrvatske. Svojstva “specijalnog rata” nisu oružani sukobi – on se vodi putem medija, posredstvom gospodarstva, i pomoću različitih oblika terorizma. Nastavak srpske politike general Šiljeg vidi kao produžetak one iz 1990-ih, što simbolički reprezentira i 2. memorandum SANU iz 2011. godine, čije postojanje je “službena Srbija” zanijekala. On se ostvaruje preko političkih i intelektualnih elita, SPC i kroz diplomaciju. Cilj mu je umanjiti srpske ratne zločine, potpomoći otcjepljenje RS od BiH, učiniti srpski narod konsitutivnim u RH, te prebaciti dio krivice ra rat na Hrvatsku i njezino političko vodstvo iz ’90-ih, na čelu s predsjednikom Tuđmanom.
„Slučaj Orašje“ raspravljen danas u Bruxellesu
Bošnjački ekvivalent srpskim političkim ciljevima general Šiljeg vidi u politici “neoosmanizma”, koja podrazumijeva tendenciju povećane islamizacije bošnjačkog stanovništva u smislu prevlasti “političkog islama” nad “vjerskim islamom”, koje ne treba miješati. Diljem BiH, naglašava Šiljeg, nalazi se preko 60 terorističkih centara. Da bi se i jedan i drugi plan ostvarili bosansko-hercegovački Hrvati trebaju poslužiti kao “žrtveno janje”. Orašje, ističe Šiljeg, nije izoliran slučaj – u BiH se u ovom trenutku procesuira preko 160 Hrvata, od čega više od 100 preko “zapovjedne odgovornosti”. Među osumnjičenima su i mnogi koji žive u Hrvatskoj, među kojima je i Ante Gotovina. Posebno ističući štetnost dogovora između Mladena Bajića i Glavnog tužiteljstva BiH iz 2013., zbog čega hrvatski politički cilj mora biti onemogućavanje Sarajevu, ali i Beogradu, da postanu “mini-Haag”, Šiljeg je zaključio da ovo što se u BiH događa pripadnicima HVO-a nije nikakva “teorija zavjere”, već – “praksa zavjere”.
Orašje – analiza (štetnog) sporazuma o predaji dokumenata Hrvatske Tužiteljstvu BiH
Tekst se nastavlja ispod oglasa
