Tuga Tarle UNICEF-u: Otkuda vam pravo da zanemarite svoj temeljni mandat?

Nakon pisma iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, koje je stiglo u elektroničke sandučiće mnogih naših čitatelja, otvorenim pismom UNICEF-u obratila se diplomatkinja, humanitarka i promicateljica hrvatske kulture Tuga Tarle. Njezino pismo prenosimo u cijelosti, bez redakcijskih zahvata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Poštovani,

zahvaljujem vam na vašem odgovoru, no što se tiče moga stajališta i potpisa na peticiji “Djeca trebaju oca i majku.” te poziva institucijama i građanima na uskratu financiranja programa i aktivnosti koje izlaze iz okvira Konvencije o pravima djeteta, niste me nimalo pokolebali. Kao slobodan građanin u demokratskom društvu imam moralno i zakonsko pravo, a kao odgovorna osoba i dužnost da se o tako osjetljivim pitanjima očitujem uvijek kad mi se za to ukaže prilika.

Vaša uloga koju ste kao jedan od najodgovornijih čimbenika zaštite prava djece na međunarodnoj platformi preuzeli ne dopušta vam pravo da pod parolom „borbe protiv zlostavljanja, zastrašivanja, nasilja i isključivanja zbog spolne orijentacije i/ili rodnog identiteta … roditelja ili skrbnika, ili pak zbog vlastite spolne orijentacije te rodnog identiteta djeteta“ namećete neke nove paradigme obitelji (Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity, 9. 11. 2014.). Ni jedno dijete ne bi smjelo patiti zbog spolne orijentacije njegovih roditelja ukoliko je članom takve obitelji, no složit ćete se, da ni jedno dijete ne bi smjelo patiti ni zbog toga što mu je recimo (unaprijed) uskraćeno pravo na majku i/ili oca kao jedan od temeljnih životnih oslonaca čovjeka, a da ga o tome nitko nikad nije ni pitao.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Isto tako, ni jedno dijete ne bi smjelo patiti ukoliko ima kakvu govornu manu na pr. zbog čega mu se druga djeca rugaju, što je kratkovidno ili se po čemu drugome razlikuje od većine ostale djece. Ali, u realnom životu te se stvari, nažalost, događaju? I tome ni jedna konvencija, position paper ili zakon neće moći stati na kraj ne bude li neprestano u fokusu obitelji, odgajatelja i društva. Bi li i jedno dijete na svijetu smjelo patiti zbog oskudice vode ili hrane? A znamo da pate tisuće i stotine tisuća i milijuni. O tome, koliko mi je poznato, niste do danas izdali nikakav Position Paper. A zašto? Pa upravo zato jer je Konvencija o pravima djeteta obuhvatila svojim sadržajem sve aspekte moguće povrede prava djeteta i nema potrebe za isticanjem nekakvih novih pojmova roditeljskoga prava vezano za (brojem slučajeva) izdvojene marginalne skupine čime se ove stavljaju na povlašteni položaj u zaštiti u odnosu na sve druge moguće povrede dječjih prava.

Pitam se otkud vam pravo da mandat koji vam je povjeren isključivo za obranu i promicanje prava djece, za pravilnu prehranu, medicinsku njegu i pravo na osnovno obrazovanje za što osim drugih izvora dobivate i sredstava poreznih obveznika, kao i druge dobrovoljne priloge građana, koristite kao platformu za promoviranje i usvajanje pojmova koji, niti su opisani u međunarodnim pravnim aktima koji se odnose na ljudska prava i prava djece niti su navedeni kao dio vašega temeljnog programa. Vi međutim, nastojite proširiti mandat na područje o kojem ni znanost nije još izrekla svoj pravorijek, a da ne kažem da je s moralnog aspekta i civilizacijskih tekovina čovječanstva ovo polje bremenito ozbiljnim etičkim pitanjima i dilemama (zaštita djeteta u tom smislu već je uostalom, kako sam spomenula ranije, regulirana i člankom 2, st. 2 te člancima 5, 16 i 29 Konvencije o pravima djeteta).

S obzirom na to da ste posebnu pažnju usredotočili na prava djece na tom području iskazivanja novih rodnih i trans-rodnih podjela i orijentacija, zašto ne reagirate i na ponižavajuće globalno rasprostiranje pojave surogat majčinstva kojim se djeci bez njihova prava glasa, od početka oduzima pravo na odrastanje uz biološke roditelje umrežavanjem dva, tri pa čak i četiri člana (donora) u lancu „produkcije“ djeteta za hir bogatih pojedinaca ili parova koji iz različitih razloga ne stvaraju vlastito potomstvo, bilo da su hetero-spolni, isto-spolni (sposobni ili nesposobni za koncepciju vlastitoga potomstva) ili neka druga kombinacija partnerstva? Na što vas obvezuju čl. 8 i čl. 20. st. 3 iste Konvencije. I dok suvremeno liberalno društvo žmiri nad takvim etičkim akrobacijama i eksperimentima koji sve više nalikuju pokusima nad ljudima Hitlerovog 3. Reicha, što je s pravima djece nastale u takvim kombinacijama koja su najčešće upravo djeca rođena umjetnom manipulacijom humanoga reproduktivnog materijala pa imaju istovremeno više „roditelja“? A što je s pravima žena koje su svedene na ulogu inkubatora ili darovatelja gameta?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nisam s vaše strane uočila niti reakciju na sve češće glasove iz nekih znanstvenih krugova o pravu roditelja na post-natalni abortus (“After-birth abortion: Why should the baby live?”, Alberto Giubilini and Francesca Minerva, Journal of Medical Ethics, 23. 2. 2012.). Nije li upravo UNICEF pozvan da se i oko takvih pitanja javno odredi i očituje stajući u obranu prava djeteta na život?

Zašto na primjer, na vašim stranicama još uvijek kao ambasador dobre volje figurira Ricky Martin koji je sam izjavio da je posvojio djecu zahvaljujući (plaćenoj) asistenciji surogat majke dok se istovremeno navodno zalaže u borbi protiv trgovanja djecom. Nije li upravo to pogubno da je osoba koja je sama sudjelovala u jednom vidu trgovine ljudskim fetusima i surrogacy biznisu, jedna od uglednih i uzornih figura UNICEF-a u borbi protiv takve trgovine?
Vi navodite: „Podrška društva roditeljima je u srcu dobre skrbi o djeci“. Moje je pitanje: A što je s dječjim pravima na biološkog roditelja gdje god je to moguće, i što je s jasnom i nedvosmislenom definicijom roditelja? Zar vi niste tu prvenstveno da branite interese djece i njihove obitelji kao prirodnog okruženja i temeljne pretpostavke za zdrav psihofizički razvoj, a ne da žmirite i podržavate moralno upitne eksperimente nad djecom?

Kakvim je tek traumama u svome psihofizičkom razvoju izloženo dijete kojemu je oduzeto pravo da upozna figuru majke ili oca, i to ne zbog nesretnih okolnosti koje nažalost ponekad donosi život (bolest, smrt ili rastava roditelja), već zbog nečijeg prohtjeva da uživa igrajući roditeljsku ulogu bez obzira na stvarne potrebe i prava djeteta koje o tome niti je tko pitao, niti je moglo odlučivati? S obzirom na to da Konvencija garantira djetetu pravo na poznavanje njegovih bioloških roditelja, zanimalo bi me kako u takvim slučajevima mislite to pravo djeteta zaštititi kad ga je u različitim surogat odnosima gotovo nemoguće utvrditi?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Imate li u vidu i nebrojene mogućnosti zloporabe djece (o čemu su u više navrata pisali i svjetski mediji) od strane „roditelja“-naručitelja djece putem surogat koncepcija s ciljem zlostavljanja od strane unajmljivača surogat majki unutar isto-spolnih ili hetero-spolnih zajednica i jeste li u takvim slučajevima ikada igdje reagirali u zaštiti djece, na što vas obvezuje čl. 34 Konvencije o pravima djeteta kao na pr. u slučaju australskog isto-spolnog para koji je seksualno zlostavljao i ustupao drugim individuama posvojenu djecu za istu svrhu (na pr. slučaj M. Newton i P. Truong)?

Zašto UNICEF ne provodi snažnu i sistematsku kampanju protiv kupovanja humanog reproduktivnog materijala, novorođenčadi i djece koja je zauzela nesagledive razmjere u svijetu biznisa, a mogu si je dopustiti isključivo bogati čime se i u toj sferi reprodukcije ljudske zajednice provodi selekcija na moćne i bogate (koji si djecu naručuju i kupuju) i siromašne kojima se ograničava pravo na prirodno roditeljstvo ili su pak, protiv vlastitih moralnih načela i u borbi za preživljavanje obitelji, prisiljeni iznajmljivati svoje maternice i prodavati svoj reproduktivni materijal. Zar ne bi vaša kampanja trebala biti usmjerena na podizanje svijesti i odgovornosti bogatih za ravnopravniju raspodjelu društvenoga dobra kako bi se podigao standard siromašnih i omogućilo im se pravo na roditeljstvo (koje za sebe uz razne pritiske i lobije nastoji osvojiti i LGBT zajednica), a djeci dostojno djetinjstvo – kako to stoji u čl. 35 Konvencije o pravima djeteta?

Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity ne uključuje ni interes za ostvarivanje zagarantiranog prava djeteta na odgoj u duhu svoje tradicije i kulture s obzirom da je pitanje identiteta djeteta u mogućim donorskim kombinacijama i rodbinskim vezama pri umjetnoj koncepciji posve zanemareno. Kako pak Konvencija ističe “poštivanje i uvažavanje svakog roditelja i njegova vrijednosnog okvira” u skladu s međunarodnim pravnim dokumentima s područja ljudskih prava i prava djece, onda se logično nameće pitanje zaštite vrijednosnih okvira, kulturnog i nacionalnog identiteta roditelja/donora i djeteta rođenog u kombinaciji više donora (roditelja) ili u LGBT partnerstvu iz različitih dijelova svijeta od kojih svaki možebitno pripada drugačijoj vjeroispovijedi, tradiciji i kulturi?

Zaključujem: Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity je po mome sudu pomno smišljena kampanja zaobilaznog prihvaćanja prava na roditeljstvo parova/partnerstava različitih rodnih identiteta na globalnoj razini čime bi se naknadno mogla provesti i implementacija istih u tekst Konvencije o pravima djeteta i tako postati obaveznom za sve države potpisnice. To bi dakako imalo reperkusije i na obiteljsko zakonodavstvo tih država.
Ovoj vrsti suptilnog pritiska UNICEF-a trebamo se odlučno oduprijeti. Stoga ću sa svoje strane i nadalje obavještavati što širi krug svojih poznanika i prijatelja o razlozima moga osobnog sudjelovanja u peticiji “Djeca trebaju oca i majku”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pretpostavljajući da je vaš odgovor potpisnicima stigao kao naputak iz središnjeg ureda UNICEF-a (zato ga valjda niste ni potpisali?!), molim da moje odlučno protivljenje aktu pod nazivom Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity potpisano punim imenom i prezimenom proslijedite naslovniku iz čije retorte je i proizišao navedeni uradak.

S poštovanjem,

Tuga Tarle

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.