U vremenu kada su proslave zlatnoga pira postale vijest, a stopa razvoda svake je godine sve veća i veća, parovima s dugim bračnim stažem često se postavlja pitanje što je recept za ostanak u braku. Bračni parovi tada obično navode međusobno razumijevanje, poštovanje, spremnost na kompromise itd. Ipak, često se iz takvih izjava čini da je svaki pojedini par pronašao vlastitu formulu koja vrijedi samo za njih. Psiholozi su pak prilično davno počeli tražiti univerzalnu formulu koja bi vrijedila za mnoge bračne parove. Ono što su pronašli kao univerzalnu karakteristiku dugovjekih brakova jest osobina koju su nazvali odanost braku.
Odanost braku znači tendenciju ostajanja u braku čak i kada postoje problemi i alternativne mogućnosti poput izvanbračne veze, odvojenog života ili službenog razvoda. To znači da oni partneri koji su odani braku ustrajavaju u zajedništvu i onda kada postoje veća neslaganja. Ti partneri imaju želju sačuvati brak te se obično i više trude rješavati probleme koji su u bračnom životu neizbježni. Oni pak parovi koji nisu pretjerano odani braku, na brak gledaju kao zajednicu koja ne mora biti doživotna. Oni stoga puno brže odustaju od rješavanje bračnih problema jer doživljavaju brak kao zajednicu koja traje samo dok sve ide glatko.
Odanost braku nije osobina s kojom se rađamo. Ona se dobrim dijelom stječe u vlastitoj obitelji. Svako dijete odmalena uči od svojih roditelja obrasce bračnih odnosa. Za djecu u jednoroditeljskim obiteljima važan izvor za učenje su stavovi o braku koje roditelj izražava te potencijalne partnerske veze. Nadalje, opažanje bračnih odnosa kod obiteljskih prijatelja i rođaka također su izvori iz kojih djeca uče. Na temelju svega toga stvaraju predodžbe iz kojih se u kasnijoj dobi oblikuju stavovi o braku, a naposljetku i odluka o ulasku u brak i ostanku u njemu.
Međutim, uvijek je važno iznova se podsjećati da rane iz djetinjstva nastale lošim primjerima iz bračnog života roditelja nisu nešto što nas u potpunosti određuje. Svaka osoba koja je u braku ima slobodu da svjesno iz dana u dan odluči i odabere biti odana svojoj bračnoj vezi. To ponekad znači spremnost na kompromise vezane uz važne životne odluke, a ponekad spremnost da se opere suđe ili pomogne djeci oko zadaće. Svakodnevna svjesna odluka o odanosti bračnoj vezi tako će pridonijeti ne samo tome da brak bude dugotrajan, već i sretan.
* Natalija Ćurković doktorirala je psihologiju na Sveučilištu u Zagrebu 2012. godine u polju školske psihologije i psihologije obrazovanja. Za vrijeme doktorskog studija boravila je godinu dana na Sveučilištu Massachusetts (SAD) gdje se specijalizirala za područje mjerenja znanja. Profesionalno se bavi analizama i istraživanjima u obrazovanju. Područje njenog interesa također obuhvaća psihologija obitelji.
