Ovakav izborni sustav je neodrživ

Krešimir Planinić*,odvjetnik i voditelja pravnoga tima Udruge »U ime obitelji«, u razgovoru za Glas Koncila pojasnio je razloge koji su ponukali udrugu na inicijativu za promjenu izbornog sustava “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”.

Na početku razgovora idemo odmah u bit problema: Zbog čega smatrate da sadašnji izborni sustav nije pošten i da ga treba mijenjati?

Ako pogledate ne toliko godina unatrag, od Izvješća o nejednakoj težini biračkog glasa Ustavnog suda iz 2010. godine, Okruglog stola HAZU-a 2011. g., prijedloga raznih profesora i stručnih radnih tijela proteklih godina, pa sve do danas, uočit ćete jednu osnovnu misao – saborski zastupnici ne predstavljaju birače na pravičan način jer parlamentarni izbori valjano ne odražavaju ono što se stvarno dogodilo na izborima. Konkretnije, kad uočite da je na zadnjim izborima 2011. godine vladajuća koalicija sa 40,7% glasova osvojila 56% mandata u Hrvatskom saboru, a da je propalo preko 25% danih glasova drugim političkim kandidatima, tada Vam treba zazvoniti potreba mijenjanja sustava. Uostalom, ovako ili onako, svjedoci smo prijedloga promjena s različitih strana predugi vremenski period, a na zidovima vladajućih samo mrtva priroda – nema pomicanja, ne žele promjene jer im ovako očigledno odgovara. A je li nama običnim građanima takav neodrživ izborni sustav odgovara? Naravno da ne!

No, mnogi se pitaju, i oni koji Vas podržavaju i oni koji su suzdržani prema Vašoj inicijativi: Zašto promjena ustava a ne izbornog zakona?

Da, dobro pitanje. Mnogi nisu svjesni činjenice da, mislim, 16 od 28 europskih zemalja u svojim ustavima imaju normirana izborna načela, a da daljnju razradu prepuštaju zakonskom uređenju. Tako npr. Švicarska, Irska, iz norveškog Ustava smo iskoristili jedan specifičan izričaj u našem referendumskom prijedlogu itd. Također, Ustav ima političku težinu i najviši je pravni akt u zemlji, pa će se svi ostali izborni zakoni nužno morati po principu hijerarhije usklađivati s izglasanom promjenom. Naglasit ću, isto tako, da je jedna od osnovnih zamisli bila da napravimo više provedbena ustavna načela, te bi se poneka primjenjivala odmah kod sljedećih izbora i da oni predstavnici javne vlasti, skloni izigravanju referendumske volje građana, ne bi dobili previše prilika.

Jedan u nizu Vaših argumenata su i tzv. „nezasluženi glasovi“, koje dobivaju neki saborski zastupnici, pa nam ga pojasnite.

Malo je poznato da su, primjerice, na prošlim parlamentarnim izborima 2011. godine nezaslužene mandate osvojili saborski zastupnici sa 606.356 glasova ili 25,76%. Svaki četvrti glasač je, dakle, dao glas određenoj stranci/saborskom zastupniku, a da je netko drugi završio u Saboru, jer njegov glas nije bio za stranku koja je prešla sadašnji izborni prag od 5%, pa se pribrojio tzv. izbornim pobjednicima. Naravno, nema idealnog izbornog sustava i uvijek postoji određeni broj izgubljenih glasova, ali nikako preporučljivo u toj mjeri. Time dolazimo da je ispravna konstatacije koja se provlači već dulje vrijeme – da građani naše države nisu pravično zastupljeni u Saboru, jer glasovi koji su dani i davani na izborima ne odražavaju pravu izbornu volju onoga koji bi trebao vladati prema našem Ustavu – naroda. Ako narod ostvaruje vlast u zemlji prema uvodno zacrtanom ustavnom načelu, tada i birački mehanizam mora biti takav koji će, koliko je najviše moguće, približiti se onome što je iskazana volja na izborima. Ne treba ni preveliko djelotvorno nastojanje niti drastične izmjene da bi se poboljšalo sadašnje stanje postupka odabira saborskih zastupnika.

Osim preferencijalnog glasovanja bez cenzusa, Vaša je udruga predložila i mogućnost glasovanja elektroničkim i dopisnim putem, što je nekako stavljeno u drugi plan, pa pojasnite čitateljima i cijeloj hrvatskoj javnosti u čemu je novost i važnost takvog načina glasovanja.

Mogućnost elektroničkog glasovanja ili dopisnim putem umjesto odlaska na birališta uvelike će olakšati našim državljanima koji imaju prebivalište izvan RH da se aktivno priključe tim značajnim izborima. Tako uklanjamo praktične prepreke oko putovanja do birališta i čekanja u redu gdje je objektivno premalo otvorenih izbornih mjesta na kojima se glasuje. Osim iznijetih razloga, mislim da se tako ukazuje i prigoda da izlaznost birača bude veća, pa na taj način i da odabir zastupnika bude uspješniji.

Dvije trenutno najutjecajnije političke stranke, vladajući SDP i oporbeni HDZ, čini se da nisu oduševljene spomenutom inicijativom Vaše Udruge «U ime obitelji». Što mislite: Zbog čega?

Zasada nisam primijetio otvoreno negodovanje predstavnika najvećih stranaka iz jednostavnog razloga što bi svako glasno i bezrazložno neprihvaćanje inicijative za pravednijim izbornim sustavom dovodilo do proglašavanja takvih govornika nedemokratima ili predsjednicima diktatorskih obilježja, a to nitko ne želi. Naravno, primjećuje se „buka“ u komunikacijskom kanalu i usmjerenje da se referendum koji razbija masku političke nedodirljivosti svede na uzaludan trud i usamljenu akciju pojedinaca, a ne val širokog sloja građana Hrvatske.

Može se pretpostaviti da nema oduševljenja kod pojedinaca u vodstvima najvećih stranaka, ali ne skupljamo bodove simpatija, već sadržajno gledamo što je dobro i važno, a što lošije i manje važno u ovom času za cijelo naše ljudsko okruženje. Ni ovog puta ne pozivamo vjernike, ateiste, političke stranke, udruge i druge društvene asocijacije da se pridruže radi puke podrške udruzi U ime obitelji, već radi sadržajnog mijenjanja hrvatske stvarnosti na bolje. Neovisno o članskoj iskaznici, ako mislite da je sve u našem razgovoru pobrojano dovoljan razlog da se najvažniji izbori u ovoj zemlji oliče u svjetliju boju, tada ćete potpisati zahtjev za raspisivanje referenduma o istoj temi.

Kako tumačite činjenicu da je jedna druga nevladina udruga – GONG, skupa s dekanom zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti nedavno također izišla s prijedlogom izmjena izbornog zakona? Naime, prema njihovim riječima, pripremali su ih pune dvije godine, a zanimljivo je da su ih obznanili odmah nakon što ih je iznijela Vaša udruga. Je li riječ o slučajnoj koincidenciji, dobro odabranom tajmingu, pokušaju nametanja kao jedinog stvarnog predlagatelja ili nečemu drugom…?

Vjerujem da je GONG, kao i mnogi koji su nam se u međuvremenu javljali, primijetio taj dugotrajni problem lošeg izbornog zakonodavstva. No, velika je razlika pripremati, predlagati od provedbe kojoj prethodi i sve navedeno, što inicijativa U ime obitelji čini. Doista je zanimljiv njihov trenutak medijskih istupa za koje najbolje da sami daju odgovore, ali bitno je da sve udruge i političke stranke pokušaju sadržajno sagledati naš prijedlog i suštinski podržati referendum – prvo, kao demokratski model uključivanja građana u proces odlučivanja o značajnim pitanjima i, drugo, kao kvalitetnu promjenu izbornog sustava od kojeg započinju daljnje promjene.

No, nevezano s GONG-ovim istupima u javnosti, što mislite o njihovu prijedlogu da se smanjenji broj izbornih jedinica na šest, u kojima se ne bi birao isti broj zastupnika, a da Zagreb bude posebna izborna jedinica?

Odličan i pravičan prijedlog. Na tom tragu je formirano i jedno od naših ustavnih načela. Identično stajalište o ne dijeljenju već utvrđenih teritorijalnih područja (županija i Grada Zagreba) kod izbora možete naći u preporukama Venecijanske komisije. U našem predstavljanjima ćemo koristiti priliku pojasniti da smanjenje izbornih jedinica (birat će se u pojedinoj izbornoj jedinici najmanje 20 zastupnika, a ovisno o broju birača) s istodobnim smanjenjem izbornog praga dovodi do manjeg broja nezasluženih glasova koje smo prije spominjali. I jasno, broj zastupnika mora biti proporcionalan broju birača koji glasuju u pojedinoj izbornoj jedinici. Npr. ako je u jednoj izbornoj jedinici 100 glasača i biraju 5 zastupnika, tada izborna jedinica od 120 glasača mora dati 6 saborskih zastupnika. Sadašnja vam je izborna zbilja takva da su odstupanja u broju birača izbornih jedinica nedopustiva – npr. u jednoj izbornoj jedinici (X) imate preko 440.000 glasača, u drugoj (IV) preko 333.000 glasača, a one daju isti broj zastupnika u Saboru?!

Namjeravate organizirati prikupljanje potpisa za održavanje referenduma a istodobno upozoravate da se još uvijek ne zna točan broj potpisa potrebnih za njegovo raspisivanje. Kako prisilite nadležne da se napokon na hrvatskoj političkoj pozornici pojavi predstava «La commedia e finita»?

Začuđuje upornost pojedinih ministara i predstavnika saborskih odbora koji nam od prošlog referenduma tumače da postoji dva broja birača u zemlji. Jeste li kad čuli da postoji država na svijetu koja ima dva broja građana koji glasuju? Jedan, onaj niži broj – cca 3,7 mil. birača, koji vrijedi kad su izbori i sl., a drugi – cca 4,5 mil. birača, kad mi građani želimo inicirati referendum. Dakle, Ustav i Zakon kažu da se mora održati referendum ako skupite 10% potpisa od ukupnog broja birača, a ispada da, kad vladajućima nije po volji, nama se moraju potpisivati i umrli. Srećom, postoji pravni put (Ustavni sud itd.) kojim koračamo kad zatreba kakva korekcija nevjerojatnih državničkih ideja.

Neki upozoravaju da je slabost preferencijskog glasovanja u tome što postoji velika vjerojatnost da će biti izabran još manji broj žena u Hrvatski sabor te se zalažu za odvojene muške i ženske liste, s kojih bi se onda biralo po 50 posto kandidata jednih i drugih. Vaš komentar?

Ne vidim potrebu razdvajanja lista na muške i ženske, a naročito kad gledam rezultate zadnjeg preferencijskog glasovanja koje se dogodilo u našoj zemlji prije koji mjesec kod izbora zastupnika u EU parlament. Na tom primjeru glasovanja možete uočiti kako su upravo kandidatkinje (Ruža Tomašić, Mirela Holy, Marijana Petir…) polučile znatan uspjeh u biračkim preferencijama, pa ne stoji uvodna tvrdnja.

Primijetio sam da ćete kod ovog „izbornog referenduma“ predložiti obvezu da neke političke stranke moraju skupljati potpise kako bi se kandidirale. Koji je razlog tome?

Prilikom naših parlamentarnih izbora, javljaju se stranke čija se aktivnost uvelike svodi samo da se u javnosti pojave svake četiri godine sa svojom kandidacijskom listom na izborima. Otprilike 20-tak stranka od cca 30-tak po izbornoj jedinici skupi manje od 1% glasova i time samo raspršuju malobrojne birače. Uozbiljenje demokracije nije u mnogobrojnosti stranaka, već u fokusiranju birača na političke stranke koje stvarno djeluju. Znači, za one stranke koje nisu parlamentarne, tražit će se prethodno prikupljanje 3000 potpisa kako bi dokazali barem minimalnu sposobnost djelovanja i proaktivnosti, tako da na izbornim listama ne dovode u zabunu građane neke potpuno pasivizirane skupine ljudi koji faktično nisu politička stranka.

Što mislite o predizbornim koalicijama? Sadašnji obnašatelji vlasti (Kukuriku koalicija) se temelji na jednom takvom udruživanju prije izbora?

Ako pogledate da koalicije više političkih stranaka imaju isti izborni prag kao i same političke stranke, odmah uočavate nepravednost takvog pristupa. Jedna je već radna skupina stručnjaka u Hrvatskoj sugerirala da bi za koalicije trebao vrijediti viši prag, a ne da bude potpuno isti kao za samostalni izlazak same političke stranke. No, meni se čini pravednije ne dopustiti predizborne koalicije, nešto slično kao u Njemačkoj, pa tek kad rezultatski stranka pokaže koliko biračko tijelo predstavlja (nakon izbora), neka sklapaju saveze. Ovako imate situaciju da u koaliciji određena stranka ima neveliku podršku među hrvatskim građanima, ali ju je „povukao“ imidž veće stranke, a ta manjinska koalicijska stranka, takorekuć, kreira gospodarsku politiku te raspoređuje svoje stranačke ljude na rukovodeća mjesta u ministarstvima i državnim tvrtkama. Zar opisano nije začuđujući četverogodišnji ishod koji promatramo? Uspješnost u međustranačkim dogovorima unutar bilo koje koalicije, dakle, ne smije biti legitimacija za vođenje zemlje, već stranku može promovirati samo postignuti broj glasova birača na izborima.

Ako preferencijsko glasovanje razvija unutarstranačku demokraciju, kako to tvrde politolozi, zašto je Hrvatska i na tome području na začelju EU zamalja, ako takav model Finska uvela još prije jedno stoljeće a Češka, Slovačka, Poljska, Estonija, Letonija i Slovenija također nakon pada komunizma?

Ima više razloga, ali možda je najjednostavnije izreći da nije postojala politička volja te da zajednički nismo dovoljno isticali i tražili da se političke stranke u civilizacijskoj sadržajnosti mijenjaju. Ta riječ „civilizacija“ je izuzetno često korištena u povijesti i, gotovo sigurno, svi želimo takvu Hrvatsku, a je li vladajući rade u tom smjeru možda se zapitati kroz odgovor o civilizacijskom društvu koji je dao Winston Churhill još prije više od 70 godina: „Označava društvo koje se temelji na mnijenju građana. … Središnje načelo civilizacija podređenost je vladajuće klase utvrđenim običajima naroda i njegovoj volji kako je izražena u ustavu…“ E sad, koliko smo blizu udovoljavanju tog centralnog civilizacijskog načela neka Vaši čitatelji sami prosude.

Odredili ste već i datum za prikupljanje potpisa? Očekujete li ponovni žestoki medijski pritisak, fizičko ometanje akcije, vrijeđanje volontera i sl?

Tako je. Potpisi za referendum o promjeni izbornog sustava prikupljat će se od 21.9. – 5.10.2014. godine, te pozivamo sve ljude dobre volje da daju podršku ovakvom zahtjevu demokratizacije odabira saborskih zastupnika. Ono što očekujemo, bolje reći molimo, jest argumentirana rasprava i podršku medija koji su vrlo bitni u pronošenju ovakvih promjena u društvu. A kad bismo puno razmišljali o svim nevoljama koje mogu nadoći i koje spominjete, ne bismo ni krenuli.

*Krešimir Planinić je odvjetnik, član organizacijskog odbora građanske inicijative “U ime obitelji”. Njegovo poznavanje Ustava i zakona Republike Hrvatske osiguralo je čvrste pravne temelje svih koraka inicijative te omogućilo raspisivanje prvog građanskog referenduma u Hrvatskoj  i ustavnu zaštitu braka kao  zajednice žene i muškarca. Živi i radi u Zagrebu.