Surogat majčinstvo – međunarodna trgovina velikih razmjera

Foto: Narod.hr

Cijeli je svijet potresla priča o Baby Gammy i tajlandskoj surogat majci koja je australskom paru Davidu i Wendy Farnell rodila blizance. Par je uzeo samo zdravu djevojčicu, dok je blizanca s Downovim sindromom ostavio na brizi surogat majci, jer je ona odbila učiniti abortus u visokoj trudnoći.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Priča nije pobudila puno pažnje u našim medijima, ali je prema Michael Cooku, uredniku časopisa BioEdge izazvala veliku pažnju svjetske javnosti. Ne samo radi ne-etičnosti samoga čina – ostavljanja svog, biološkog, bolesnog sina ženi koja s njim nije ni u kakvom krvnom srodstvu – već ga je za plaću nosila u svojoj maternici 9 mjeseci.

Ne samo radi neetičnosti samog surogat majčinstva – tretiranja žene kao stroja za nošenje i rađanje djece, ignoriranje činjenice da se ta žena veže za dijete kojem nije biološka majka i da često žene koje pristaju „iznajmiti“ svoju maternicu uopće ne mogu zamisliti kako će izgledati složene medicinske procedure kojima će biti izložene i hormonski odgovor njihovog tijela na nerođeno dijete, koje ženino tijelo prepoznaje kao „svoje“.

Ne samo radi ne-etičnosti iskorištavanja siromašnih žena od strane bogatijih „iznajmljivača“ njihovog tijela. Već i zbog jezive činjenice da je g. Farnell, 56 – godišnji Australac koji je „naručio“ dvoje djece, pa jedno, bolesno, ostavio, proveo tri godine u zatvoru radi seksualnog zlostavljanja dvije djevojčice od 7 i 10 godina. Svijet se pita kako je moguće da se zatraži pobačaj jednog blizanca? Kako netko može odbaciti vlastito dijete na takav način? I, kako osuđeni pedofil može zatražiti surogat majčinstvo kako bi ponovno došao do djece?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Baveći se kompleksnim bioetičkim pitanjima već niz godina, M. Cook nije mislio da će ova priča pobuditi takav interes. Zašto? Jer je mislio da svi znaju da se u Australiji i većini zapadnih zemalja pobaci oko 90% djece s Downovim sindromom. Mislio je i da svi znaju da je ‘fetalna redukcija’ (pobačaj viška fetusa kod multiplih trudnoća) uobičajena. Mislio je da je svima poznato da je surogat majčinstvo vezano uz tešku eksploataciju mladih žena u nerazvijenim zemljama, gdje se surogat majčinstvo najčešće i događa, kao i da je većina surogatstva tražena kao pomoć u kreiranju nekonvencionalnih obitelji – homoseksualnih te neudanih žena.

No, ispalo je da su ti podaci prilično nepoznati široj javnosti te da je u zapadnim zemljama kroz medije kreirano javno mišljenje da je surogat majčinstvo neuobičajen način pomoći starijim parovima koji ne mogu imati vlastitu djecu. Pri tom većina medija nije znala ili nije htjela izvješćivati o ozbiljnim bioetičkim pitanjima oko surogatstva – zašto je surogat majčinstvo loše i zašto bi trebalo biti zabranjeno.

Na žalost, ne postoje dobri nacionalni niti međunarodni zakoni koji bi zaštitili one koje se ne mogu sami zaštititi – mlade žene koje iznajmljuju maternicu za sitan novac kojim pomažu obitelji te djecu koja se pobacuju u visokoj trudnoći jer imaju neku tjelesnu manu te ih roditelji – kupci ne žele, dok se mnoga djeca pobacuju već na početku trudnoće samo zato jer su neželjenog spola.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ono o čemu je svima neugodno i nepopularno pisati je velik broj djece koja se prema Japan Timesu, Telegraphu i dr. rađaju od surogat majci isključivo za seksualno zlostavljanje i dječju pornografiju od najranije dobi. Tako je policija u Bankgoku pronašla devetoro surogat djece japanskog biznismena u dobi od 1-3 godine. Djeca nemaju nikakve dokumente, a njegova je sekretarica jedno dijete htjela ilegalno prevesti preko granice, što je kod policije izazvalo sumnju da se radi o trgovini djecom.

U Australiji je osuđen homoseksualni par koji je dijete rođeno surogat majčinstvom upotrijebio za pedofilsku pornografiju te seksualno zlostavljanje već samo dva tjedna nakon rođenja. Na žalost, seksualno zlostavljanje djece je žalosna priča koja nije ograničena na neku određenu skupinu ljudi. Žalosna je činjenica što je surogat majčinstvo predstavljeno velom idile, dok se etička pitanja vezana uz to sustavno guraju pod tepih.

Surogat majčinstvo je postalo međunarodna trgovina velikih razmjera gdje se države ne pitaju što se kasnije događa s tom djecom, gdje su i u kakvim uvjetima žive. Jasno, mnogi zarađuju na tome, jer je to ‘biznis kao i svaki drugi’. Živimo u svijetu gdje se djecom trguje jer ima zainteresiranih kupaca. A kupcu treba ugoditi. Puno se brine o ‘pravima’ odraslih, ali ne i o pravima djece koja tu služe samo da bi servisirala njihove potrebe.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da Hrvatska želi zaštiti obitelj i djecu, jasno je iz referenduma o braku. Ono što nije jasno je zašto usprkos poplavi alarmantnih i etički sumnjivih događaja u svijetu oko posvajanja i surogat majčinstva naša vlada kreira nove zakone (Zakon o životnom partnerstvu) koji su protivni volji građana, a ne radi kvalitetno na zakonima koji će štititi djecu i obitelj.

*Dr. Natalija Kanački je članica organizacijskog odbora građanske inicijative „U ime obitelji“ koja je uspješno organizirala prvi građanski referendum u Republici Hrvatskoj. Autorica je doktorica medicine i radi na poslovima razvoja lijekova u farmaceutskoj industriji. Društvenu angažiranost započinje dobrovoljnim radom u sanitetskoj jedinici Narodne zaštite u Novom Zagrebu tijekom Domovinskog rata, a od 1993. povremeno je angažirana i na predavanjima javno-zdravstvenog karaktera (prehrana, ovisnosti, pretilost i sl.).

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.