Britanski znanstvenici ustanovili su da lijek Tideglusib, namijenjen liječenju Alzheimerove bolesti može potaknuti prirodnu obnovu dentina, unutarnjeg sloja zuba koji se nalazi ispod cakline, što bi moglo smanjiti potrebu za posjetima stomatolozima.
“Ovo bi mogao postati idealan pristup u liječenju zubnih karijesa jer bi se dentin na prirodan način obnavljao, zub ‘samoobnavljao’, a i pulpa bi istodobno bila zaštićena”, kazao je profesor Paul Sharpe, voditelj studije sa Sveučilišta King u Londonu.
“Smatram da je olakotna okolnost to što je lijek već prošao klinička testiranja za Alzheimerovu bolest, zbog čega je idealno rješenje za primjenu i ima puno izgleda da se ovaj stomatološki postupak vrlo brzo počne primjenjivati u klinikama”, smatra Sharpe.
Ako je zub pokvaren, oštećen ili ga je zahvatila upala, mekana pulpa ostaje izložena zbog čega je podložna dubljoj infekciji. Stanice pulpe na karijes u dentinu reagiraju odlaganjem novih količina dentina i pojačanim odlaganjem minerala u kanaliće čime se oni sužavaju i zatvaraju. Zub se na taj način prirodno brani od napredovanja karijesa, najčešće bezuspješno, piše Independent.
No britanski su znanstvenici ustanovili da bi se mehanizam prirodne obnove dentina mogao potaknuti primjenom lijeka Tideglusiba, koji je klinički testiran u liječenju raznih neuroloških oboljenja, među kojima je i Alzheimerova bolest.
Djeluje na način da potiče matične stanice, već prisutne u pulpi, na stvaranje novog sloja dentina.
Uz pomoć biorazgradive spužvice napravljene od kolagena zub se premazuje spomenutim lijekom i niskom dozom molekule proteina glikogen sintaza kinaze. Nakon potpune razgradnje spužve dentin u potpunosti obnavlja zub, stoji u priopćenju znanstvenika KCL-a. Lijek bi možda mogao smanjiti i potrebu za zubnim ispunima, a na tržištu bi se, nadaju se britanski liječnici, mogao naći za tri do pet godina.
“Prostor u kojemu je bila spužvica tijekom obnove postaje pun minerala i ondje više nema mjesta ni za što, poput primjerice, plombe”, kaže prof. Sharpe.
Dentin može biti preosjetljiv, a čest razlog tome su nepravilno četkanje zuba, oboljenja parodonta, erozije, abrazije, plak, višestruke kiretaže zuba, kirurški zahvati, proces starenja, ali i neupalno povlačenje zubnog mesa.
Dentin oštećen na djeliću zuba ne mora nužno predstavljati problem, no kada njegovo oštećenje postane preveliko stomatolog mora staviti zubni ispun da bi se zub zaštitio od daljnjeg propadanja.
Napredovanje karijesa se ubrza pošto prođe kroz cijelu debljinu cakline i dospije do dentina, zbog toga što je dentin slabije mineraliziran od cakline i manje otporan na djelovanje kiseline.
Usto, u dubljim slojevima tvrdih zubnih tkiva nije moguća remineralizacija iz sline koja se odvija samo na površini zuba pa se gubitak minerala ovim procesom ne može nadomjestiti.
Prodorom u dentin, bakterije se naseljavaju u dentinske kanaliće, a svojim toksinima podražuju živčane završetke na krajevima kanalića uz pulpu, zbog čega dolazi do osjeta boli. Dakle, karijesni proces uzrokuje bol tek kada prodre u dentin, karijes ograničen na caklinu ne boli.
Rezultati istraživanja objavljeni su u stručnome časopisu Scientific Reports.
