Foto: Thinkstock

Brojne udruge tzv. ‘civilnog društva’ zalažu se za proširenje zakonskog prava na pobačaj ukidanjem prava liječnika na priziv savjesti, a taj pritisak na liječnike će se svakako pojačati nakon što je Ustavni sud presudio da je pobačaj na zahtjev ne samo dozvoljen, već i ustavno pravo koje je nemoguće osporiti na bilo koji način, iako je iz obrazloženja ostalo nejasno temeljem čega.

No, pravo na priziv savjesti proizlazi iz slobode savjesti, koja je zajamčena člankom 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka Ujedinjenih naroda. U članku. 47. Ustava Republike Hrvatske se izrijekom spominje – i jamči – pravo na priziv savjesti protiv vojne službe. Na žalost, u Ustavu se ne spominje izrijekom to pravo kod pobačaja, ali je zato regulirano zakonima – te je izričito priznato pravo na prigovor savjesti liječnicima i medicinskim sestrama  protiv sudjelovanja u medicinskim zahvatima poput pobačaja. Pravo na priziv savjesti je zakonski priznato svim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima, u pogledu postupaka medicinski pomognute oplodnje.

Izvorna Hipokratova zakletva izrijekom brani pobačaj, kao i eutanaziju. U njoj se kaže, među ostalim: “Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako ne ću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda.  … Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.”

Hipokratova zakletva, kako ju je izvorno postavio najpoznatiji antički grčki liječnik u 5. stoljeću prije Krista, dakle izrijekom brani pobačaj i eutanaziju, pa to tako nisu nikakve kršćanske ni katoličke stvari, to je stvar morala i liječničke etike kako ih je vidjela još antika.

Ta zakletva je izmijenjena više puta kroz povijest, a danas studenti medicine po svršetku studija, stupanjem u redove liječničke profesije, polažu zakletvu u obliku u kom je ona ustanovljena na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948., tzv. “Ženevsku zakletvu”. No i tamo se navodi, “U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. … Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.”

Jasno je stoga da i ova, današnja inačica zakletve, iako za razliku od antičke izrijekom ne spominje pobačaj, zapravo zabranjuje isti, jer spominje “poštivanje ljudskog života od samog začetka”, kao i da se neće dopustiti da se liječnička znanja upotrijebe suprotno zakonima humanosti”. Pobačaj je svakako suprotan tim zakonima, što je ustanovio još Hipokrat.

Izvor: narod.hr