‘Tjeraju me da pijem zamjenski lijek, a ja nemam zamjenski život, niti moja djeca imaju zamjensku majku’

“Moje ime je Lovorka Hančić. Imam 42 godine, muža i petero djece od 5 do 17 godina. To i nije tako bitno jer moja priča može već sutra biti priča u kojoj će se naći Vaša majka, sestra, supruga, djevojka, prijateljica ili možda baš i Vi sami ako budete moje sreće”, započela je svoju priču Lovorka Hančić na današnjoj konferenciji za novinare HUBOL-a u Liječničkom domu.

“Imam zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj. Prije točno 3 godine dijagnosticiran mi je rijedak oblik tumora GIST na duodenumu, s metastazama na jetri. Otkriven je sasvim slučajno, nakon sedam godina zdravstvenih tegoba i upornog pokušavanja utvrđivanja njihova uzroka. Hitan operativni zahvat na duodenumu i jetri bio je uspješan”, nastavila je Hančić.

Nakon operacije, onkolog joj propisuje lijek Glivec, koji je najučinkovitiji lijek za njezinu bolest i tzv. je “pametni lijek”, što znači da napada samo stanice raka, ali ne i zdrave stanice pa nije agresivan za organizam kao klasična kemoterapija. Glivec je dobro podnosila i bolest je bila pod kontrolom, što je potvrđeno mnogim pretragama.

Povjerenstvo za lijekove najučinkovitiji lijek zamjenjuje generičkim

U svibnju ove godine, odlukom povjerenstva za lijekove, Glivec joj je zamijenjen generičkim lijekom pod nazivom Imakrebin, od kojega već nakon pete tablete Lovorka dobija jaku mučninu praćenu stravičnim bolovima u želucu, te završava na hitoj, gdje joj liječnik zabranjuje daljnje uzimanje lijeka Imakrebin te upućuje onkologu.

Onkolog joj savjetuje da nuspojave prijavi HALMED-u (Agencija za lijekove i medicinske proizvode) HZZO-u, Ministarstvu zdravlja, Ravnatelju bolnice te Povjerenstvu za lijekove, što je i učinila 29.svibnja 2014. godine, te osobno odnijela Zamolbe za odobrenjem liječenja lijekom Glivec, gdje su zaprimljeni i urudžbirani.

Hančić je kazala kako joj je doktor pojasnio mi je da ne može dobiti Glivec jer je pravilnikom određeno da se, ako postoji, mora davati generički lijek.

Isto tako Zakon o javnoj nabavi nalaže da se raspiše natječaj za nabavku lijekova. Na natječaju za nabavu lijeka imatinib odabran je lijek Imakrebin proizvođača Alvogen s Cipra, te svi pacijenti u RH koji trebaju primati imatinib dobivaju ovaj lijek bez iznimke. Ipak, u Pravilniku o lijekovima HZZO-a stoji da se pacijentima daje generički lijek, ali liječnik specijalist može propisati i drugi odgovarajući lijek.

“Iz HZZO-a i Ministarstva zdravlja dobila sam vrlo brzo odgovor da se obratim nadležnom liječniku specijalisti koji jedini može promijeniti terapiju. Od Povjerenstva za lijekove, nakon 48 dana čekanja, primila sam odgovor u kojem su odbili moj zahtjev za liječenjem Glivec-om i gdje se kao razlog navodi da nemaju sigurne dokaze da su moje tegobe uzrokovane Imakrebin-om. Odgovor Ministarstva zdravlja također me uputio nadležnom liječniku. Od HALMED-a nikada nisam zaprimila odgovor”, kazala je Hančić.

U Austriji nije poznato liječenje GIST-a generičkim lijekovima

“O svom trošku otišla sam u Beč, u kliniku koja se bavi GIST-om. Po pregledu kompletne medicinske dokumentacije ponovili su mi činjenice da imam izuzetno agresivan i zloćudan oblik raka, da je bez lijeka šansa za reaktivaciju stanica raka iznimno visoka, čak 90%. U Austriji nije poznato liječenje GIST-a generičkim lijekovima, već se pacijenti liječe s provjerenim lijekovima, pogotovo oni životno ugroženi, poput mene. Njihovi onkolozi čak nisu niti čuli za zamjenski lijek Imakrebin. Osobe s mojom dijagnozom visokorizičnog GIST-a, liječe isključivo Glivecom”, kazala je.

“Nakon svake druge tablete Imakrebina povraćam po sat vremena, što znači da se ja zapravo ne liječim”

Obavljala je redovne kontrole te joj je liječnik specijalist u srpnju predložio pretragu CT-om, jer je već tada drugi mjesec bila bez lijeka. CT-om je ustanovljeno da su joj se metastaze ponovo proširile po jetri i da je potrebna operacija kako bi uklonili novonastale lezije. Prepisan joj je Imakrebin u duploj dozi, od 800 grama.

“Nakon što sam ponovno počela piti lijek, jer nemam drugog izbora ako želim preživjeti, dobila sam jaki osip po cijelom tijelu uz osjećaj užasnog pečenja kao kad imate opekline. Usna šupljina mi jednostavno gori i ispunjena je čirevima. Jezik je otečen i boli. Pojesti bilo kakvu krutu hranu je jako jako jako bolno, a okus hrane ne osjećam. Po cijele dane imam mučninu, praćenu snažnim bolovima i grčevima u želucu. Otprilike nakon svake druge tablete povraćam po sat vremena, što znači da se ja zapravo ne liječim jer lijek kako uđe u tijelo, tako odmah i izađe”, ispričala je.

“Izgubila sam 10% svoje težine u mjesec dana, povraćajući i lijek”, navela je.

Liječnik tvrdi da je učinio sve što je u njegovoj moći, ali da Lovorki Hančić ne može promijeniti terapiju, što je u suprotnosti s odgovorom koji je ona dobila iz HZZO-a i MIZ-a.

“Predlagala sam liječniku da sama nadoplatim razliku u cijeni lijeka. Molila sam da me vrati na Glivec. Molila sam za donaciju. Molila sam za pomoć i razumijevanje. Molim za svoj život”, očajna je Lovorka Hančić.

“Tjeraju me da pijem zamjenski lijek, a ja nemam zamjenski život nego samo ovaj jedan, niti moja djeca imaju zamjensku majku. Ne odlazim više na hitnu, jer time ništa ne postižem. Vrijeme koje trebam utrošiti na svoje ozdravljenje ja trošim na obilaske doktora i moljakanje, pisanje dopisa i borbu za lijek”, ispričala je.

Moj život je u rukama javne nabave – koja propisuje Imakrebin, a uskraćuje Glivec

Glivec je skup lijek košta 14 tisuća kuna, dok generički lijek košta 10 tisuća kuna. Razlika u mjesečnoj cijeni između Imakrebina i Gliveca je 4.000 kn s PDV-om, a tu razliku je htjela vlastitim novcem nadoplatiti, Hančić je molila da ju vrate na Glivec i daju joj drugu šansu.

“Danas u Hrvatskoj 17 pacijenata dobiva Glivec, od toga ih troje ima dijagnozu identičnu mojoj. Sretna sam zbog tih ljudi, jer im je pružena prilika za život. Meni zasada još uvijek nije. Iako ovoj državi i društvu, ne vrijedim 4 tisuće kuna, ja se ne smijem i neću predati. Moram živjeti zbog mog Frana, moje Ariane, Lane, Ive i Matka”, govori.

Lovorka Hančić traži samo svoje prava prava koja su joj ustavom zagarantirana, za koju postoji lijek koji joj može produžiti život, ali ga zbog sustava ne može primati. Pomoći joj ne mogu niti donacije jer sama lijek ne može nabaviti, već mora preko javne nabave, dok u isto vrijeme novac u zdravstvu curi na sve strane, kazala je na konferenciji.