Za početak ponovimo ono što ste već posljednjih dana pročitali desetke puta, možda i više, Hrvatska je favorit protiv Turske, barem na papiru. Ipak, oprez, iz razloga što papir trpi sve, na kraju lako izgori. Neke analize sugeriraju da igrači Vatrenih na nogometnom tržištu vrijede 100 milijuna eura više od turske nogometne reprezentacije. Malo tko ako se razumije u nogomet to neće potvrditi.
Favoriti koji se tek moraju dokazati
Da su Vatreni favoriti za dobar rezultat na Europskom prvenstvu, pa čak i pritajeni favoriti čitavog turnira, potvrdila su neka od uglednijih nogometnih imena. Uzmimo samo kao primjer bivšeg kontroverznog reprezentativca Italije, Marija Balotelija, menadžera kultnog engleskog Arsenala, Arsene Wengera, doduše on je uz Hrvatsku kao favorite Eura proglasio pola reprezentacija koje su se plasirale u Francusku, bivšeg hrvatskog izbornika Slavena Bilića… svi oni, više-manje, vjeruju i prepoznaju kvalitetu ove generacije Vatrenih. Vjerujemo li mi, kao navijači, u njih?
Generacije koja, pohvalama unatoč, ipak ima dosta slabih točaka na pojedinim mjestima u momčadi. Primjerice na desnom boku, u obrani, na lijevom boku, iako se još uvijek ne da, kapetan Darijo Srna nema više 25 godina koliko je imao na Euru 2008. godine kada su Vatreni ostvarili posljednji veći uspjeh na velikim nogometnim natjecanjima. I ispali, baš od današnjeg protivnika – Turske. Srna je svjestan koliko su godine brze, brže i od najbržih nogometaša, najavio oproštaj od reprezentacije poslije Europskog nogometnog prvenstva.
Nekoliko ključnih igrača Hrvatske, od Luke Modrića do Ivana Rakitića i Marija Mandžukića, iskusni su igrači koji su osvajali Ligu prvaka i u tim pohodima sa svojim klubovima igrali važne uloge. Štoviše, zabijali u finalima najjačeg klupskog nogometnog natjecanja. Mandžukić je bio zvijezda neki će reći najjačeg Bayerna u povijesti, pa ipak… Je li pravedno uspoređivati aktualnu hrvatsku nogometnu reprezentaciju s Vatrenima iz 1998. godine, što mnogi danas čine, što su činili i uoči SP.-a u Brazilu? Svi smo vidjeli kako je to završilo.
Jaki na svim mjestima u momčadi
Kad je Hrvatska prije 18 godina osvojila brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu imala je iskusnu momčad, dobro vođenu, motiviranu i što je najvažnije dobro pokrivenu na svakom mjestu, od lijevog boka, dakle, Jarnija, do fenomenalnih Šukera, Vlaovića te Bokšića, koji, usput, nije ni igrao SP 1998. zbog ozljede. Možete li zamisliti paniku kakva bi zavadala među hrvatskim navijačima, pa i samom stručnom stožeru Vatrenih, da u Francusku nije doputovao Marijo Mandžukić? “Ona” generacija si je to mogla priuštiti, kad je morala, ova nema ni takav “luksuz.”
Na desnoj strani sjajno je odigrao atipični ofenzivni branič Marijo Stanić, polivalentan nogometaš koji se sjajno uklopio u momčad koja je generacijski bila vrlo bliska. Inače, Super Mario i nije bi branič. O sredini terena, gdje su igru vodili mušketiri Aljoša Asanović, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki ne vrijedi trošiti riječi. Neki će reći da je najjači dio momčadi ipak bila obrana, što danas, nažalost, nije slučaj. Zvonimir Soldo, Igor Štimac, Slaven Bilić, Dario Šimić, na golu, u ono vrijeme “luđak” Dražen Ladić, koji je izludio Nijemce u četvrtfinalu SP-a, gotovo isto napravio Nizozemcima u borbi za treće mjesto. Ladić je cijelu karijeru branio u Dinamu, imao je nevjerojatnih kikseva, ali je ono “glavno” odigrao kao da su ga trenirali vanzemaljci, a ne veliki brk, Ivan Katalinić – Kate.
Usporedba?
Samo ovaj kratki pregled dovoljan je za razmišljanje. Naime, pogledajte vjerojatni sastav Hrvatske za ogled 1. kola skupine D Europskog nogometnog prvenstva protiv Turske:
Subašić – Srna, Ćorluka, Vida, Strinić – Modrić, Badelj – Brozović, Rakitić, Perišić – Mandžukić
Koliko je realna usporedba s generacijom 1998., uz napomenu da je protiv Njemačke ipak igrao Kruno Jurčić, Prosinečki je bio u Ćirinoj kazni.
Ladić-Stanić, Bilić, Soldo, Štimac, Jarni-Boban, Asanović-Prosinečki, Šuker, Vlaović/Ćirini Vatreni igrali su u sustavu 3-5-2, što kod Čačića svakako nije i neće biti slučaj.
Možda je ipak najveći problem Hrvatske svih ovih godina činjenica da živimo dva desetljeća 1998. godinu čekajući da se vrati ono što se inače nikad ne vraća, umjesto da tražimo novi put prema uspjehu, u novim generacijama koje nećemo bespotrebno opteretiti teretom koji ne može ponijeti svatko, samo oni najveći? Pred Modrićem i ekipom je prilika da nas demantiraju. Sjajna je to generacija, no, ona tek mora dokazati da je to što mislimo da je.