Oni samo glume da im “Za dom spremni” smeta

Nema ništa novo u tome da se Hrvate, čim pokažu ponos, vjeru ili domoljublje, etiketira fašistima, nacistima ili ustašama. Taj obrazac nije proizvod današnjih političkih prepucavanja, nego duboko ukorijenjen mehanizam koji vuče porijeklo iz najcrnjih dana jugoslavenskog komunističkog režima.

Najpoznatiji i najtragičniji primjer toga je kardinal Alojzije Stepinac. Kojeg je komunistički režim montiranim procesom osudio kao “ratnog zločinca” i “fašističkog suradnika”. Laž, kleveta i represija bili su jedini alati u rukama tadašnje vlasti, i koristili su ih bez zadrške.

Danas se fizička represija zamijenila javnom stigmom, ali cilj je isti: eliminirati neistomišljenike iz javnog prostora, sotonizirati hrvatski identitet, izbrisati pravo na nacionalni ponos, zabraniti izraz volje za obradu doma.

Svjedočimo tome stalno. A potvrđeno je kad se 500.000 ljudi okupljenih na koncertu Marka Perkovića Thompsona pokušava prikazati kao kolektivnu prijetnju. Kao “promicatelje mržnje” ili “fašiste”. Tisuće obitelji, mladih i starijih koji pjevaju o ljubavi i domovini. Automatski se etiketiraju kao ekstremisti ili zaostali, samo zato što ne pristaju na ideološki kalup “ljevičarske naprednosti”.

Takve lažne optužbe dolaze iz istog ideološkog legla kao i one protiv Stepinca. Dolaze iz usta i pera ostataka komunističkog mentaliteta, danas preodjevenih u “aktiviste”, “lijeve intelektualce’, “progresivne” političare i novinare ili “antifašiste”. Njihov cilj nije zaštita od fašizma ili ustaštva jer Thompson i njegovi fanovi ne prijete istrebljenjem drugih nacija ili etničkih skupina niti promoviraju isto. Stvarni cilj je kontrola narativa i održavanje monopola nad onim što se smije misliti, govoriti, pjevati i osjećati.

No kao što ni jugoslavenski komunizam, unatoč svim pritiscima, zatvorima, propagandi i lažnima nije uspio iskorijeniti hrvatstvo, vjeru i domoljublje, neće uspjeti ni njihovi ideološki nasljednici.