Uranjanjem u vodu krštenja, svatko od nas kao da je umro te je ukopan s Kristom, dok izlazeći iz nje, očituje novi život u Duhu Svetom. Taj preporod uključuje čitav život, u svakom njegovom vidiku: i bolest, patnja i smrt su položene u Krista i u njemu pronalaze svoj konačni smisao – rekao je papa Franjo, slaveći danas misu za Jubilej bolesnih i osoba s invaliditetom.
U hrvanju s bolešću, možemo zapasti u cinizam, kao da se sve može riješiti samo računanjem na vlastite snage – primijetio je Papa. „Ponekad, naprotiv, čitavo se povjerenje polaže u znanstvena otkrića, misleći da sigurno u nekom dijelu svijeta ima lijek koji može izliječiti bolest. Nažalost nije tako, a čak i da ima takvog lijeka, bio bi dostupan vrlo malenom broju osoba“ – napomenuo je Papa.
„Poznat nam je prigovor koji se, osobito u ova vremena, odnosi na život obilježen snažnim fizičkim ograničenjima. Smatra se da bolesni ili osobe s invaliditetom ne mogu biti sretni zato što ne mogu ostvariti stil života koji nameće kultura uživanja i zabave“ – primijetio je Sveti Otac – kao da „ono što je nesavršeno treba biti skriveno“ kako ne bi smetalo „sreći i miru povlaštenih“ ili „stavilo u krizu dominantni model“. Stoga se zaključuje da je bolesne i osobe s invaliditetom bolje „držati odvojene“, u „’kavezu’“. U nekim slučajevima se smatra da je bolje riješiti ih se što prije, kako ne bi postale neodrživ gospodarski teret u razdoblju krize.
Međutim – naglasio je Papa – to je iluzija čovjeka koji zatvara oči pred bolešću i invalidnošću, ne shvaćajući istinsko značenje života, koji uključuje i prihvaćanje patnje i ograničenja. „Svijet ne postaje bolje zato što je sastavljen samo od naizgled ‘savršenih’ osoba, nego kad raste solidarnost među ljudima, međusobno prihvaćanje i poštovanje“.
Sreća koju svi žele može se postići samo ako smo sposobni ljubiti; drugoga puta nema – rekao je Sveti Otac, dodajući: „Koliko se samo osoba s invaliditetom i u patnji iznova otvara životu čim otkriju da su ljubljene!“ Isus je liječnik koji liječi medicinom ljubavi, jer uzima na sebe našu patnju te ju otkupljuje.
Način na koji živimo bolest i invalidnost ukazatelj je ljubavi koju smo spremni pružiti. Ne dajmo se stoga uznemiriti ovim kušnjama. Znamo da u našoj slabosti možemo postati jaki i primiti milost dopunjanja onoga što nedostaje Kristovim patnjama poradi njegova tijela Crkve; tijela koje, na sliku uskrsloga Gospodina, zadržava rane, znakove teške borbe; ali su to rane zauvijek preobražene ljubavlju – ustvrdio je na koncu homilije papa Franjo.
Prije molitve Angelusa, na kraju mise, Papa je podsjetio kako je jučer blaženim proglašen svećenik Giacomo Abbondo, a danas je beatificirana sestra Carolina Santocanale. Podsjetio je također kako je ovih dana u Rimu održan međunarodni skup posvećen skrbi za osobe koje boluju od gube. Spomenuo je i današnji Svjetski dan borbe protiv maloljetničkoga rada, pozivajući: „Svi zajedno obnovimo nastojanja oko uklanjanja uzroka tog modernog ropstva, koji lišava milijune djece temeljnih prava i izlaže ih teškim opasnostima. Danas u svijetu ima toliko djece robova!“
Govor sudionicima na skupu o osobama s invaliditetom
Papa je primio u audijenciju sudionike na skupu za osobe s invaliditetom, koji je organizirala Talijanska biskupska konferencija u prigodi 25. obljetnice osnivanja Odjela za katehezu osoba s invaliditetom pri Talijanskom katehetskom Uredu.
Ovaj skup dokazuje da su osobe s invaliditetom sposobne živjeti istinsko iskustvo susreta s Kristom te to svjedočiti drugima. Puno je učinjeno u pastoralnoj njezi osoba s invaliditetom, priznajući njihovu apostolsku i misionarsku sposobnost kao i vrijednost njihove prisutnosti kao osoba, kao živih udova Crkvenog tijela. U slabosti se i krhkosti kriju dragocjenosti kadre obnoviti naše kršćanske zajednice – ustvrdio je papa Franjo.
Govoreći o crkvenoj osjetljivosti prema osobama s invaliditetom, Papa je rekao da se naše zajednice još uvijek muče oko uključivanja, ne čine dostatno da sudjelovanje invalidnih osoba u liturgijskom životu bude sasvim naravno. To zahtijeva posebne tehnike i programe, ali prije svega zahtijeva priznavanje i prihvat osoba, kao i uvjerenje da je svaka osoba neponovljiva i da svako isključivanje osiromašuje zajednicu – kazao je Papa.
Govoreći o odlučnoj ulozi obitelji u radu s osobama s invaliditetom, rekao da treba prihvatiti obitelji, poticati i hrabriti. Neka naše kršćanske zajednice budu kuće u kojima svako trpljenje nalazi samilost, u kojima svaka obitelj sa svojim teretom boli i umora može osjetiti da je shvaćeno i poštovano njezino dostojanstvo – potaknuo je papa Franjo.
Na putu uključivanja osoba s invaliditetom važno mjesto zauzima njihovo pripuštanje na sakramente. Ako priznamo posebnost i ljepotu njihova iskustva Krista i Crkve, onda moramo jasno potvrditi da su te osobe pozvane na puninu sakramentalnoga života, također i u nazočnosti teških psihičkih poremećaja. Žalosno je primijetiti da u nekim slučajevima ima sumnje, otpora čak i odbijanja. Odbijanje se često opravdava riječima: „i onako ne shvaća“, ili: „nije mu potrebno“. Takvo ponašanje očituje da se nije shvatio smisao sakramenata, a osobama s invaliditetom se zapravo niječe da kušaju svoje božansko posinjenje i cjelovito sudjelovanje u crkvenoj zajednici – ustvrdio je Sveti Otac.
Sakrament je dar, a liturgija je život: prije nego se razumski shvati, ona zahtjeva da bude življena u posebnosti osobnoga i crkvenoga iskustva. U tom smislu, kršćanska zajednica je pozvana da učini sve kako bi se svaki krštenik u sakramentima mogao sjediniti s Kristom. Zajednica se treba pobrinuti da osobe s invaliditetom mogu iskusiti da je Bog naš Otac i da nas ljubi, da jednostavnim i svakodnevnim gestama ljubavi osobito ljubi siromašne i malene. Kao što tvrdi Opći direktorij za katehezu: Ljubav Očeva prema toj slabijoj djeci te trajna prisutnost Isusova s njegovim Duhom ulijevaju pouzdanje da je svako osoba, ma koliko bila ograničena, kadra rasti u svetosti (br. 189) – podsjetio je Papa.
Važno je, nastavio je Sveti Otac, biti pozoran na smještaj i na uključivanje osoba s invaliditetom u liturgijska slavlja: prisutnost i doprinos liturgijskom slavlju s pjevanjem i drugim znakovitim gestama, jača osjećaj pripadništva. Svi se trebaju osloboditi predrasuda, isključivanja i marginaliziranja, promicati učinkovito bratstvo cijeneći različitost kao vrijednost. Zahvaljujem vam na svemu što ste učinili ovih dvadeset pet godina da zajednice budu prihvatljivije i pozornije prema posljednjima. Idite ustrajno naprijed, s pomoću Svete Marije naše Majke. Molim za vas i od srca blagoslivljam, a molim vas da i vi molite za mene – zaključio je papa Franjo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa