Renata Vivek Božić član je koordinacijskog tima za Križevce i okolicu u izjašnjavanju građana za referendum o promjenama izbornog zakona ‘Birajmo zastupnike imenom i prezimenom’. Ispričala je za narod.hr svoje iskustvo volontiranja. Uz svoj rad u Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci kao vjeroučiteljica, uključila se još u prijašnju referendumsku inicijativu “U ime obitelji”.
Napravili ste veliki posao iako nije bilo nimalo lako, jeste li umorni, kakvi su vaši dojmovi?
Izrazito sam umorna jer se, naravno, poklopilo nekoliko velikih obaveza na više raznih strana. Rujan je nama učiteljima i inače vrlo zahtjevan mjesec. A i najstarije dijete od njih troje je krenulo u prvi razred pa nam je početkom rujna bilo dosta naporno zbog samostalnog odlaska u školu.
Međutim, drago mi je da smo se svi mi iz potkalničkog kraja uspjeli i ovaj put organizirati i podržati ovu inicijativu te pokazali da razmišljamo o dobrobiti našeg društva.
Što vas se najviše dojmilo u ovom izjašnjavanju birača o promjenama izbornog sustava?
Najviše me se dojmilo kada sam opet zvala sve suradnike iz prošle referendumske inicijative što su se mnogi uključili bez velikih pitanja. Odmah su rekli može. Majka petero djece, otac četvrtog djeteta koje je staro tri tjedna, novopečeni umirovljenici, zaposleni – svi su jednako stajali (neki i po šest sati u komadu) kako bi bili građanima na usluzi, a plakati su se lijepili po gradu kada su djeca pozaspala, iza 22 h navečer.
Zahvaljujem im što su htjeli surađivati sa mnom želeći učiniti neki pomak u našem društvu kako bi, po njihovim riječima, bilo bolje našoj djeci. U prikupljanje potpisa se uključila stranka HSS, stranka HRAST te građanska udruga „Demokracija“ na čemu im od srca zahvaljujem.
Kako ste se organizirali? Koliko je ljudi koordiniralo Križevce i okolicu?
Organizirali smo se telefonski, mailovima, usmeno s onima koje sam susretala. Za svako mjesto izjašnjavanja izvan Križevaca je bila zadužena po jedna osoba. Te osobe su dalje uključile druge i tako napravile novu mrežu volontera. Iako smo imali okupljanje kad smo predavali knjižice i pritom se podružili, većinu osoba koje su pomagale nisam upoznala.
Za Križevce smo svi pomalo vukli. Mjesta ispred župnih crkava su imala svoje voditelje, a dvije lokacije u Gradu smo svi pomalo suradnički organizirali i punili sat po sat svojim angažmanom. Bilo je dana kada nisam mogla fizički organizirati zaduženja na štandovima i tada su se svi međusobno organizirali sami. Tu prije svega mislim na događanja oko tribine na kojoj je sudjelovala dr. Željka Markić, kao i neke druge hitne obaveze.
Je li Vas nešto posebno iznenadilo tijekom prikupljanja potpisa?
Iznenadila me beznadnost ljudi, nepovjerenje da se može doći do promjena. Bilo je puno primjedaba poput: potpisali smo prošli put, a onda nas je Vlada prevarila zakonom o životnom partnerstvu. Građani nisu željeli često potpisati baš iz razloga što smatraju da će ih političari koji su na vlasti opet izigrati te da će, ako se skupi dovoljan broj potpisa za pokretanje referenduma, već izmisliti nešto novo što će poništiti ovu inicijativu.
Mlade majke s djecom, zreli ljudi, bake i djedovi – svi su imali te iste primjedbe. Ako smo im kroz rečenicu – dvije uspjeli brzo reći i uputiti ih što hoće ova inicijativa, onda bi neki i potpisali. No, većina ljudi je bila bezvoljna i zaobilazili bi nas u velikom luku. Ili okretali glavu.
Ali imam i drugo iskustvo: nakon što je mnogo poznatih ljudi okrenulo glavu kad me vidjelo u majici inicijative, nakon što sam se naslušala zaista tužnih i depresivnih misli o našoj hrvatskoj državi, posljednje večeri prikupljanja potpisa, u nedjelju, je jedan postariji gospodin, nakon izlaska iz crkve potpisao, onda nas je pohvalio što smo tu do zadnjega, otišao pa se vratio i rekao: hvala vam što to činite za sve nas! Ovo je za sve vas koji ste slušali zaista vrlo opisne primjedbe na račun ove inicijative i puno više od mene stajali za stolovima!
Što očekujete dalje što se tiče ove inicijative?
Prije svega očekujem da Ustavni sud odredi točan broj potrebnih potpisa kako bi vidjeli imamo li ih dovoljno te da se krene u pripremu referenduma.
A od same udruge očekujem stalan angažman u društvu. Građanska inicijativa poput ove može raditi za sve građane i usmjeravati promjene na bolje u našoj državi. Ponekad će se uspjeti, ponekad neće. No, to svakako nije razlog da se stane. Osobe koje sam susretala na ulicama i nisu htjeli potpisati imaju itekako dovoljno razloga što nisu dali svoj potpis. E, pa na svima nama je da učinimo sve što možemo da na sljedećoj inicijativi svi ti ljudi kažu: radi se, hoće se učiniti nešto na bolje, podržat ćemo ih!
Tekst se nastavlja ispod oglasa