Krajem svibnja na ljevičarskom portalu H-alter objavljen je tekst pod nazivom “Markirajmo Markićku” koji je, kako stoji na dnu članka: “nastao u sklopu projekta “Dosta je mržnje!”, uz financijsku podršku Fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške za organizacije civilnoga društva, čiji je provoditelj za Republiku Hrvatsku Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Za sadržaj članka isključivo je odgovorna Udruga za nezavisnu medijsku kulturu i on ni na koji ne način ne predstavlja službene stavove donatora”.
Drugim riječima, autoru teksta – Marinku Čuliću – plaćeno je da objavi tekst protiv širenja mržnje u kojem nije učinio ništa drugo nego širio mržnju prema dr. Željki Markić.
Jer kako dugačije nazvati poticanje na mržnju i mnoštvo neistina kakve je Čulić iznio u tekstu, poput, odmah na početku, da je “uobičajeno odurna prema medijima” Željka Markić “optužila” medije da su prepolovili broj sudionika Hoda za život – iako je poznato da je većina medija zaista prenijela krive brojke te su izračuni na temelju fotografija potvrdili brojku od više od 15.000 sudionika Hoda za život.
Zatim Čulić nastavlja prozivati U ime obitelji i dr. Markić da ona i njezina “poluklerikalna udruga prima donacije” od farmaceutskih tvrtki koje proizvode kontracepcijske tablete, te je dodao: “što znači da ovi ljuti protivnici abortusa nemaju nikakvih problema s primanjem para koje se zarađuju od abortusa. Još gore, od industrijalizirano masovnih abortusa”. Dok je istina da udruga U ime obitelji nije, na žalost, primila donaciju od niti jedne farmaceutske tvrtke, baš kao niti tvrtka gospođe Markić. Isto tako, dr. Markić je više puta u medijima potvrdila da njezina tvrtka nije nikad trgovala ni sa čim, pa niti sa kontraceptivnim pilulama ili abortivnim sredstvima poput pilule za dan poslije. Niti se bavila bilo kakvim istraživanjima ili poslovima vezanim za kontracepciju ili abortivne pilule.
“Ovdje nas zanima kako Markić uspijeva sa svojim projektima, iako su tako monumentalno nekonzistentni, nesnosno nemoralni i u krajnjoj liniji opasni”, pisao je dalje Čulić, nimalo miroljubivo, optužujući dr. Markić da ona i “njeni sljedbenici oduzimaju građansko pravo da sami odlučuju o sebi, dakle pravo koje ti sljedbenici sami konzumiraju, i premda mogu izgledati pretjerano optužbe da je to put u fašizam, nije pretjerano reći: da, fašizam je zbilja i na taj način krčio sebi put”.
Kao da nije bila dovoljna usporedba povorke koja je hodala za život, obitelj i Hrvatsku s fašizmom, već je autor napisao da se pritom zatiru udruge koje štite prava invalidne djece, slijepih i sl. Istina je upravo suprotna, da je udruga U ime obitelji uključena u niz projekata zaštite obitelji s bolesnom djecom – osobito promicanje vrijednosti oboljelih od Downovog sindroma te njihovog prava na potporu države.
Čulić se zatim dohvatio i činjenice da se politička stranka Projekt Domovina zalaže da provedbu rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1481 izdane 2006. godine o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka i rezoluciju 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava. “I evo sada Markićke i njenih vjerskih brigada kako uskaču u pomoć i zahtijevaju kriminalizaciju Titovog imena, crvene zvijezde i srpa i čekića, s očitom namjerom da se napola ugaslo antikomunističko ognjište opet rasplamsa. To je prvi put da se oni miješaju u ovo, što je svinjarija zbog koje bi trebalo markirati Markićku.”
Dakle, na temelju toga što se ne slaže sa stavovima dr. Željke Markić – 65-godišnji novinar Marinko Čulić – bi ju “markirao”.
Na kraju proziva dr. Markić da “glumi moralnu vertikalu u pitanjima roditeljstva, seksualnosti itd.”, te muti sliku hrvatske politike zbog čega, kako piše Čulić: “zaslužuje, ne znam kako to drukčije reći, da bude što prije abortirana iz političkog života”.
Cijeli H-alterov tekst, koji očito podupire mržnju, u projektu “Dosta je mržnje!”, a koji je plaćen kroz Zakladu za civilno društvo novcem hrvatskih poreznih obveznika, možete pročitati u nastavku…
“Osim što je bila uobičajeno odurna prema medijima, krivo ih optužujući da su u izvještajima prepolovili broj sudionika “Hoda za život”, Željka Markić je zapravo bila u pravu. Njen skup protivnika abortusa zbilja je bio odlično posjećen, okupilo se tu možda i do dvadeset puta više ljudi nego na kontra-skupu zagovornika abortusa. A uspjeh je sigurno i to što im se pridružila i supruga premijera Tihomira Oreškovića.
Doduše, to je u ovu priču unijelo i cijelu hrpetinu licemjerja, jer je premijer donedavno radio za farmaceutsku tvrtku koja bez i najmanjeg prigovora savjesti proizvodi i kontracepcijske pilule. Kao što uostalom i poluklerikalna udruga same Markić mirno prima donacije od takvih kompanija, što znači da ovi ljuti protivnici abortusa nemaju nikakvih problema s primanjem para koje se zarađuju od abortusa. Još gore, od industrijalizirano masovnih abortusa.
Ali, dobro, ako Katolička crkva i Kaptol nemaju nikakvih prigovora, valjda to nije tako strašan grijeh, a ako i jeste, nije predmet ovog teksta. Ovdje nas zanima kako Markić uspijeva sa svojim projektima, iako su tako monumentalno nekonzistentni, nesnosno nemoralni i u krajnjoj liniji opasni. Opasni zato što se ovdje u osnovi radi o srazu dvaju prava. Treba li podsjećati da Markićinim sljedbenicima nitko ne zabranjuje da prave i rađaju djecu kada hoće i koliko hoće, dakle njihova prava su osigurana, a sloboda izbora zajamčena.
Ali, nije osigurana sloboda izbora onih koji jesu za abortus, iako često samo kao manje zlo, jer prema njemu mogu osjećati unutrašnji otpor isto kao protivnici pobačaja. Njima Markić i njeni sljedbenici oduzimaju građansko pravo da sami odlučuju o sebi, dakle pravo koje ti sljedbenici sami konzumiraju, i premda mogu izgledati pretjerano optužbe da je to put u fašizam, nije pretjerano reći: da, fašizam je zbilja i na taj način krčio sebi put. Uostalom, sada vidimo da desni dio civilnog društva traži ne samo da bude favoriziran u odnosu na lijevi, nego i da se ovaj drugi sasvim zatre. Još gore, zatiru se čak i udruge tipa zaštite invalidne djece, slijepih itd, a to ne samo što miriše na fašizam, to jeste fašizam.
Zato, još jednom, kako Markićinim “uimeobiteljašima” to uspijeva?! Pa, zapravo je jako relativno da li i koliko uspijevaju. Možda je najveći njihov uspjeh na nedavnom hodanju za život to što su lijevoliberalne političke stranke taj marš prešutjele, a u zaštitu prava žena na abortus nije stao čak ni HSLS. Stranka koja bi, i da je probudiš u bilo koje doba noći, morala postupiti baš tako, braniti pravo na pobačaj. O ostalom bi se dalo raspravljati. Najveći je uspjeh Markićina udruga postigla kada je na referendumu uspjela ubaciti u Ustav heteroseksualnu definiciju braka, no već pokušaj da na isti način promijeni izborni zakon nije joj uspio.
Nije tajna zašto. U prvom slučaju imala je podršku HDZ-a i Crkve, u drugom se Crkva držala nezainteresirano i po strani, a HDZ je bio i otvoreno protiv. To je bio prvi znak da konzervativna (kontra)revolucija gubi dah u onom osnovnom što ju je pokretalo, a to je vješta umreženost desnih političkih stranaka i desne polutke nevladinih udruga. Sada ove druge to pokušavaju popraviti tako što u žižu guraju temu pobačaja za koju je sigurno da će ju Crkva podržati, što je solidan preduvjet za drugi val spomenute (kontra)revolucije. Ali, izgledi da taj val uspije nisu bogzna kakvi.
Najviše zato što HDZ voli “titrati” s temom abortusa, ali ne voli da mu u ruke dođu instrumenti da to zbilja i provede. Nije to, uostalom, volio ni u doba kada je bio puno jači, najjači, u vrijeme Franje Tuđmana, koji je imao blisku, ortačku komunikaciju s Katoličkom crkvom, ali ne samo što nije dopuštao zabranu pobačaja ili neradnu nedjelju, nego Kaptolu nije ni padalo na pamet da to traži. To je prvi razlog – ako to nije učinio Tuđman, neće ni oni. Drugi je da to ne rade ni partnerske konzervativne stranke u Evropi, uključujući i one koje su puno veći demokršćani od HDZ-a.
Napokon, treći razlog je što konzervativna (kontra)revolucija koju su prije nekoliko godina pokrenuli Karamarkov HDZ i Bozanićev Kaptol jenjava, a uskoro će se možda čak moći reći i da je abortirala. Razlog koji otprve pada u oči je ova naftaška afera u kojoj se zakoprcao šef HDZ-a, ali je zapravo važniji teški podbačaj HDZ-a na izborima, koji se uvelike može objasniti baš kao rezultat pretjerivanja u toj (kontra) revoluciji. Zato je Karamarko praktički odustao, barem na riječima, od prošlogodišnjeg “antikomunističkog manifesta” i on se provodi uglavnom još samo u resoru Zlatka Hasanbegovića kao jedinog štapskog generala u tom “kulturnom ratu”.
I evo sada Markićke i njenih vjerskih brigada kako uskaču u pomoć i zahtijevaju kriminalizaciju Titovog imena, crvene zvijezde i srpa i čekića, s očitom namjerom da se napola ugaslo antikomunističko ognjište opet rasplamsa. To je prvi put da se oni miješaju u ovo, što je svinjarija zbog koje bi trebalo markirati Markićku, ne toliko zbog Tita, iako i zato, nego zbog toga što unosi nered na političkoj sceni. Dosad zapravo nije bilo prave politike u Hrvatskoj, jer su HDZ i SDP imali praktički iste stavove o ekonomskim, socijalnim, u krajnjoj liniji i klasnim pitanjima, a slično je i s patriotizmom i državotvornošću.
Zato su se dvije najveće stranke ubacile na teren civilnog društva, dakle ondje gdje ordiniraju i markićevci, i tu vodile beskonačne i bjesokako mučne svjetonazorske borbe. Sada se, međutim, i Markić ubacuje na njihov teren i stvara zbrku u slici koja se napokon počela kristalizirati. Prvi put se, naime, događa da su u Vladu ušla dvojica izravnih, najizravnijih predstavnika krupnog kapitala (premijer i ministar financija Zdravko Marić), što otvara prostor da se i SDP adekvatno pozicionira i postane stranka sve usitnjenijeg i slabijeg rada. Ali, evo ti onda Markić, koja prima donacije baš od dojučerašnje Oreškovićeve kompanije Teve, a istodobno glumi moralnu vertikalu u pitanjima roditeljstva, seksualnosti itd.
Tako muti sliku hrvatske politike koja se napokon počela barem malo bistriti. I zato zaslužuje, ne znam kako to drukčije reći, da bude što prije abortirana iz političkog života.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa