Prije nekoliko godina kada sam pisao za magazin Sportnet, jedan je video bio hit u uredu. Možda ne očekujete da će gomila sportskih novinara padati u nesvijest pred velikom romantičnom gestom, ali u krivu ste. Moje kolege su ga obožavali: spektakl u Disneyevom stilu, iznenađenje koje se odvijalo, krešendo s nekoliko desetaka jazz suučesnika, prsten isprepleten iz dlake brade njezinog dragog, ptice i miševi trenirani u stilu ekipe za izradu odjeće u Pepeljugi, piše Flare.
Samo meni se taj video nije svidio. Mrzio sam ga. A kad sam to rekao svojim suradnicima, reagirali da sam rekao da mrzim samu ljubav. Što stvarno nije slučaj.
Upravo zato što volim ljubav – zajedno s pristojnim vrijednostima i umjetničkom suzdržanošću – mrzim taj videozapis i sve veći broj javnih zaruka kojima smo podvrgnuti. Te grozote neizbježno dolaze do mene kad me ljudi označavaju u tweetovima o njima.
U najboljem i dobronamjernom smislu, pretvaranje zaruka u javni cirkus čini se nezrelim i pogrešnim. U najgorem slučaju, to odiše narcisoidnošću i manipulacijom: “Svi meeee gledajte! A tko bi rekao ne sa svim tim ljudima koji gledaju? ”
Koji je cilj modernih zaruka? Reći jednoj osobi da uživate u njezinom društvu više od bilo koga drugoga, i da želite s njim osnovati obitelj, samo vas dvoje?
Više čitajte na Frendica.hr
