“Financijska je pismenost nešto što bi trebalo biti jednako dostupno svima, bez obzira na njihovu financijsku mogućnost”, rekla je Andrea Lučić, jedna od autorica srednjoškolskog udžbenika ‘Moj novac, moja budućnost’ i docentica na Katedri za marketing Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, u svom predavanju na tribini “Nauči kako postati financijski samostalan” koju je organizirala udruga Svjetski savez mladih Hrvatska.
Govoreći o važnosti financijske pismenosti, gđa Lučić je iznijela rezultate istraživanja “Mjerenje financijske pismenosti” Hanfe i HNB-a prema kojima su mladi do 19 godina ostvarili najnižu ocjenu financijske pismenosti u općoj populaciji – tek 9,3 od mogućeg 21 boda. Pritom je istaknula da je tako niska razina financijske pismenosti osobito problematična za mlade koji se neće odlučiti za studiranje, već će odmah nakon srednje škole uči na tržište rada. Zbog činjenice da tijekom obrazovanja nisu stekli odgovarajuća znanja vezana uz financijsku pismenost, oni su “u direktnom riziku i izuzetno su osjetljiva skupina za osobne financijske probleme, a onda i šire, u kontekstu obitelji ili zajednice u kojoj djeluju”, objasnila je gđa Lučić.
Budući da u hrvatskim školama gotovo da nema financijskog obrazovanja, “financijska pismenost, odnosno način na koji se mi ponašamo s novcem i stavovi koje imamo prema novcu jedino i isključivo proizlaze iz onoga što smo preuzeli od naših obitelji”, rekla je gđa Lučić pojasnivši da to ne predstavlja problem za one učenike, odnosno osobe koje dolaze iz “vrlo discipliniranih, financijski jako štedljivih, planski orijentiranih obitelji”, međutim kada tome nije tako, kada osobe dolaze iz obitelji koje žive stihijski, od prvog do tridesetog u mjesecu – dolazi do problema.
Iako navedeno ukazuje na važnost i potrebu financijskog obrazovanja, financijska pismenost i dalje najčešće ostaje samo parola u strateškim dokumentima. Osim toga, jedan od razloga zbog kojeg građani rijetko na vrijeme potraže pomoć kako bi unaprijedili svoju financijsku pismenost jest taj što ljudi vrlo nevoljko pričaju o svojim financijskim problemima, a traženje pomoći doživljavaju kao vrstu životnog neuspjeha. No, kao najveći problem gđa Lučić ističe “preveliku razinu samouvjerenosti i optimizma da nama suštinski zapravo takve stvari ne trebaju”.
“Ako priznamo sami sebi da nismo možda odgovarajućih vještina, znanja i stavova vezanih za financijsku pismenost, to ne znači nužno da smo mi neuspješni pojedinci. To samo znači da nas netko to nije dobro naučio, a nikada nije kasno naučiti takve stvari.”, zaključila je.
* predavanje je održano u sklopu projekta “Jačanje kapaciteta udruga za društveno zagovaranje”, koji financijski podupire Grad Zagreb