Ponedjeljak, 19 svibnja, 2025
11.8 C
Zagreb
Pratite nas:
DESETI PO REDU

Završio je Hod za život u Zagrebu: Srce svakog od nas počelo je kucati 18 dana nakon začeća

Podijeli

Podijeli

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvi Hod za život, obitelj i Hrvatsku ove godine održao se u Zagrebu. Ujedno je to i jubilarni deseti u glavnom gradu Hrvatske. Pratili smo uživo Hod za zaštitu života nerođenog djeteta, za obitelj i Hrvatsku. Pogledajte kako je bilo.

> Danas je Hod za život u Zagrebu: Pridružite se!

12:30

“Ostanimo još malo zajedno i zapjevajmo još dvije pjesme s Lovrom i bendom”.

Foto: Narod.hr

Živio život!

IVANA: Hvala vam još jednom svima što ste dali svoj glas, ali i svoje noge nerođenima. Nadam se da su vam se današnje poruke duboko urezale u srce i da će ovaj Hod donijeti plod za našu zemlju. Tko zna, možda vas potakne da dogodine povedete jednog hodača više, ili barem puzača.

SILVANO: Molim vas jedan veliki pljesak za organizatore ovoga događaja – za brojne volontere koji su Hod najavljivali, promovirali, za naše redare, za ove divne volontere i za sve govornike.

IVANA : Vidimo se u drugim gradovima, sljedeći su na rasporedu u subotu, 17.5. Osijek, pa zatim Zadar i Sinj… Bend će još malo svirati, tko želi neka slobodno ostane, a mi se odjavljujemo. Svako dobro svima do neke sljedeće prigode. Živio život!

Pogledajte fotogaleriju sa Zrinjevca.

12: 15

IVANA:  Ove godine obilježavamo 10 godina od prvog Hoda za život održanog u Hrvatskoj. Bilo je to u Zagrebu, 2016. godine. Naša zadnja govornica je Željka Markić, nacionalna koordinatorica Hoda za život.

Govor dr. Željke Markić

Hvala vam da ste danas ovdje. Divno vas je vidjeti. U ovih 10 godina od prvog Hoda za život održanog u Zagrebu 2016. imam povlasticu  upoznati, surađivati i sprijateljiti se s mnogim nevjerojatnim ljudima koji daruju svoje vrijeme, novac, vještine, molitve ljubav kako bi organizirali Hod za život po cijeloj Hrvatskoj. Od Varaždina i Siska do Osijeka, Vinkovaca, Ploča, Opuzena, Metkovića do Splita, Zadra i Rijeke, od Slavonskog Broda do  Sinja, Imotskog i Knina, po prvi puta ove godine u Šibeniku i Karlovcu –  kako bismo svi mi mogli kroz Hod za život, obitelj i Hrvatsku javno slaviti život,  posvjedočiti ljudskost nerođenog djeteta, iskazati potporu i solidarnost s majkama i očevima, zahtjevati da se novac, javni novac ulaže u trudnice, djecu i obitelji i tražiti moderan zakon koji štiti temeljno ljudsko pravo – pravo na život.

> Markić: Činjenica da je u Hrvatskoj zakonito usmrtiti nerođeno dijete – tiče se svih nas

Deseci tisuća naših sugrađana u 17 gradova hodat će za život

Počevši od danas, od Zagreba  – kroz gotovo sve subote u svibnju, lipnju i rujnu deseci tisuća naših sugrađana u 17 gradova hodat će za život.

Kroz ovih deset godina imali smo priliku čuti odlične ginekologe i babice koji se brinu za oba svoja pacijenta – i majku i nerođeno dijete – te odbijaju raditi pobačaj koristeći priziv savijesti. Liječnici i znanstvenici tumačili su i potvrdili da život svakog čovjeka počinje začećem. Da je srce svakog od nas počelo kucati 18 dana nakon začeća. Danas gotovo svaki roditelj ima u albumu fotografiju svog nerođenog sina ili kćeri, snimku bebe koja se u majčinom trbuhu rasteže, zijeva, štuca. Danas znamo da nerođeno dijete od najranije dobi osjeća bol.

Pa ipak, i dalje postoje ljudi, organizacije i lobiji koji nas uvjeravaju da ne vjerujemo svojim očima. I da nerođeno dijete nije ljudsko biće.

Mnogo hrabrih žena u deset godina

Kroz ovih deset godina u javnost je izašlo mnogo hrabrih žena koje su progovorile o  strašnim posljedicama pobačaja ne samo za njihovo dijete, već i za njihov život. Te nam žene potvrđuju da usmrćivanje njihovog djeteta, pobačaj nije bio čin njihova „osnaživanja“ ili „emancipacije“ već rezultat napuštenosti, izdaje, očaja, neznanja, pritiska okoline. Izostanka solidarnosti i potore kad im je bilo najteže. Dobro pamtim ženu od oko 60 godina koja mi je pristupila nakon jednog Hoda za život i ispričala da je u teškim životnim oklolnostima pobacila svoje treće dijete. Da je nakon toga rodila još dvoje. I da je njezino pobačeno dijete cijeli njezin život „raslo“ s ostalom djecom. Da u svakom trenutku zna koliko bi danas imalo godina. Da bi na svakom obiteljskom ručku pomislila – on nedostaje za ovim stolom.

Prema istraživanjima, više od 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskog pritiska ili pritiska okoline.

Pa ipak, i dalje postoje ljudi, oranizacije i lobiji koji tvrde kako je u interesu žene da može, kad želi, usmrtiti svog nerođenog sina ili kćer.

Svi vi roditelji koji brinete o bolesnoj ili drugačijoj djeci – vi ste nam primjer i uzor

Kroz ovih 10 godina svake godine imamo priliku čuti žene i muškarce poput Marije i Damira ili naše Tee koji znaju i u najtežim životnim okolnostima svojoj bolesnoj djeci osigurati zaštitu i ljubav na koju imaju pravo. Tea, Marija, Damire, svi vi roditelji koji brinete o bolesnoj ili drugačijoj djeci – vi ste nam primjer i uzor… Kroz ovih 10 godina slušamo svjedočanstva obitelji s više djece, parova koji su odlučili svoje vrijeme, novac i ljubav ulagati u najvrijednije  što ima obitelj i društvo – novog čovjeka. Oni nam pokazuju da  nisu ništa „izgubili“ jer imaju više djece. Upravo suprotno.

Pa ipak, i dalje postoje ljudi, organizacije i lobiji koji šire predrasude prema obiteljima s  više djece, a žene koje usmrćuju svoju djecu, jer su bolesna – nameću nam kao uzor majčinstva i roditeljstva.

‘A mačevi će se potezati da dokažu kako su listovi ljeti zeleni’

Chesterton, poznati britanski pisac i mislilac ovakvo je stanje društva, u kojem se negiraju stvarnost i istine najavio prije gotovo 100 godina, 30-tih godina prošlog, 20-tog stoljeća. Napisao je: „Uskoro  ćemo  živjeti u svijetu u kojem će se paliti  vatre da posvjedoče kako su dva i dva četiri. A mačevi će se potezati da dokažu kako su listovi ljeti zeleni.“

A ja se skupa s vama usuđujem reći danas, u ovim 30-tim godinama 21. stoljeća, gotovo 100 godina nakon Chestertona reći:

Uskoro ćemo živjeti u svijetu u kojem nitko neće negirati ljudskost nerođenog djeteta. U svijetu u kojem će se priznavati neprocjenjiva vrijednost svakog ljudskog bića – zdravog i bolesnog, rođenog i nerođenog.

Uskoro ćemo živjeti u Hrvatskoj koja će zakonom štititi ljudski život

Uskoro ćemo živjeti u svijetu u kojem će zašutjeti svi oni koji nas, žene uvjeravaju da je usmrćivanje vlastitog djeteta vrhunac naše emancipacije. Kad će sve one žene opustošene pobačajem čuti ispriku što ih se nagovaralo, guralo i uvjeravalo da je pobačaj „ jedino rješenje“.

Uskoro ćemo živjeti u Hrvatskoj koja će zakonom štititi ljudski život od njegovog početka, od začeća do prirodne smrti. Uskoro ćemo živjeti u našoj divnoj domovini za čiju su slobodu zdravlje i živote dali toliki branitelij, u kojoj će zakon štititi život temeljeći se na volji naroda i znanosti, a ne ideologiji.

Taj „uskoro“ je blizu.

Mi nećemo paliti vatre kako bismo posvjedočili da je nerođeno dijete čovjek. Niti ćemo potezati mačeve da dokažemo da pobačaj usmrćuje dijete i ranjava majku.

Mi ćemo moliti i raditi, govoriti i graditi, suprostavljati se laži, biti solidarni s najslabijima. Hodati po svakom dijelu naše divne Hrvatske dok „uskoro“ ne postane „danas“. A taj dan je blizu.

Hvala vam.

Foto: Narod.hr, govor dr. Željke Markić

12:10

Mi volimo i majku i dijete

IVANA: Da, djetetu već 18. dan od trenutka začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna oblikovani su svi organi, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta. S 12 tjedana smješka se u majčinoj utrobi. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol! To kaže znanost.

SILVANO : Geslo ovogodišnjeg Hoda je: Izaberi život! I majku i dijete!

Vidio sam ovdje u publici i transparent: Mi volimo i majku i dijete…

Hvala još jednom Tei, hvala svim majkama koje su podarile život. Podrška svim onim majkama koje su u poteškoći, koje zbog bilo kakvih razloga ili pritisaka razmišljaju o pobačaju… S ovoga mjesta poručujemo im da nisu same. Postoje osobe i udruge koje su vam spremne konkretno pomoći.

Zasvirala je pjesma “Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj”.

12:05

Govor Tee Bekavac

Dobar dan svima. Ja sam Tea Bekavac.

Prije dvije godine na Hodu za život svjedočila sam o ljubavi prema svojoj djevojčici Riti. U 7. mjesecu trudnoće saznali smo za dijagnozu nespojivu sa životom. Naša Rita živjela je 2 mjeseca i 12 dana. Kroz taj period trudnoće i vremena kojeg smo proveli s Ritom doživjeli smo i tugu i bol, ali i radost što smo upoznali svoje dijete i pružili joj ono najvažnije ljubav i pokazali joj da je ona za nas baš savršena i zato danas živimo u miru. Prihvaćanje stvarnosti donosi radost i mir.

Plod mojih i naših promišljanja i traženja u Hodu za život je Rita – potpora mijenja živote

Izašla sam u javnost potaknuta željom da pokažem majkama i očevima da postoji bolji put od usmrćivanja bolesnog djeteta. Izašla sam iz svoje zone komfora radi dječice kao što je moja Rita, ali i zato što ne želim da više niti jedna majka bude prevarena. U razgovoru sa ženama koje su napravile pobačaj osjetila sam koliki teret i tugu nose na srcu cijeli svoj život razmišljajući o svom djetetu, a oni koji su ih glasno poticali da usmrte svoje dijete i gurnuli ih do ruba litice više nisu tu da pruže podršku.

I zato sam odlučila uključiti se u Hod za život kao volonter i uz posao volontirala 2 godine. Nedavno sam dala otkaz u financijskoj korporaciji u kojoj sam radila 14 godina i  u potpunosti svoj život posvetila radu za Hod za život, borbi za nerođenu djecu i njihove majke.

Tražila sam način kako pomoći majkama i očevima koji se nađu u istoj situaciji kao moj muž i ja – da nam netko u trudnoći kaže da je naše dijete teško bolesno i da vjerojatno neće dugo živjeti.  Kako s njima podijeliti svoje iskustvo, poduprijeti ih? Plod mojih i naših promišljanja i traženja u Hodu za život je Rita – potpora mijenja živote.

Drage majke i očevi, niste sami

Okupili smo predivne žene sa iskustvom prenatalne dijagnoze teške bolesti ili malformacije koje su, baš kao i ja spremne podupirati, hodati zajedno s  majkama i očevima koji će se tek susresti s teškom dijagnozom. Okupili smo psihologe, liječnike i duhovnike koji će vam pomoći svojim znanjem. Sve majke okupljene u mrežu ljubavi i solidarnosti u trudnoći su se suočile s teškim dijagnozama svoje djece. Ishodi su različiti. Neka djeca su preminula ili u majčinoj utrobi ili nakon rođenja, neka djeca su živa. Dio djece ima određene poteškoće. Nekim mamama je rečeno da će djeca biti kao biljke, a danas su zdrava djeca.  Zajedničko svim majkama je da bi sve ponovile i dale život svom djetetu.

Drage majke i očevi, niste sami. Mi ne možemo maknuti težinu situacije u kojoj se nalazite, ali vam možemo pomoći nositi je. Rasporedit ćemo teški teret na više nas. Javite nam se kako bi vam pružili utjehu i potporu. Hodat ćemo uz vas u najtežim trenutcima vašeg života kako bi vam omogućili da donesete ispravnu odluku i za sebe i za svoje dijete i nastavili živjeti u radosti i miru.

Vjerujte mi, kako sam i sama iskusila, potpora uistinu mijenja živote.

Hod
Foto: Narod.hr, Tea Bekavac

12:00

Usmrćivanje bolesne djece prije poroda nije dostojno civilizacije koja se hvali zaštitom ljudskih prava

IVANA : Hvala Mariji i Damiru na ovom svjedočanstvu ljubavi i istine. Bolesno dijete ima pravo na život, zaštitu i ljubav svojih roditelja kao i ono zdravo. Pronalaženje i usmrćivanje bolesne ili drugačije djece prije poroda nije dostojno civilizacije koja se hvali zaštitom ljudskih prava.  Eugenički mentalit – odabir onih koji su „dostojni života“ imali smo priliku vidjeti na djelu u nacističkoj Njemačkoj.

Hod
Foto: Narod.hr

SILVANO: Zasvirali su nam mladi hrvatski glazbenik Lovro Dokić i njegov bend. Lovro je bivši paraolimpijac u alpskom skijanju i živući dokaz da invaliditet nije zapreka nego mogućnost. Veliki pljesak za Lovru i prateći bend.

Pjevala se Thompsonova pjesma “Ako ne znaš šta je bilo”.

IVANA : Naša sljedeća govornica je Tea Bekavac. Tea je ekonomist i majka četvero djece, majka Rite koju je rodila unatoč Ritinoj teškoj dijagnozi.

11:55

Govor Marije i Damira Livaje

Ja sam Marija Livaja, ovo je moj suprug Damir.  Majka sam petorice krasnih sinova, supruga i odgojiteljica predškolskog odgoja.

Odrasla sam u SOS dječjem selu Ladimirevci zajedno sa svojim mlađim bratom Ivanom.

Obiteljske neprilike i loši životni uvjeti preselili su brata i mene daleko od naše obitelji u Slavoniju. Upravo ta teška životna situacija učinila nas je ljudima kakvi smo danas. Ono što smo tada, kao mala djeca, smatrali teškim i neizdrživim izgradilo nas je i osnažilo za život danas..

Svaki dan patnje nagrađen je u budućnosti velikim darovima

Vjerujem da dio ljudi smatra kako pojedine žene ne bi trebale roditi svoju djecu, jer će ta djeca kasnije završiti u domu ili imati težak život. Ali, evo, iz primjera mog života i djece koja su dom djelila s nama mogu potvrditi da i djeca odrasla u domu imaju priliku za budućnost, za rast i da je njihov život, moj život vrijedan bez obzira na sve patnje koje su prošli, a koje nisu birali sami..

Kako nisam imala cjelovitu  obitelj kao dijete jedva sam čekala stvoriti svoju obitelj- djecu i muža kojima ću dati ono što sama nisam imala.

Svoga supruga Damira upoznala sam s 20 godina…

S 22 godine ostala sam trudna. Trudnoća je bila uredna do 26.tjedna kada su mi rekli da imam višak plodne vode. Testove za moguće kromosomske anomalije odbila sam raditi. Drago mi je da smo tako odlučili, upravo zbog onoga što je uslijedilo..

07.06.2014. na svijet je ranom zorom stigao naš prvi sin, Lovre..

Kako je rođen 3 tjedna ranije pedijatri su ga odmah odnijeli i čekala sam nekoliko sati da mi donesu mog sina u naručje.. Kad sam shvatila da ne dolaze odlučila sam ga potražiti sama i zaputila sam se prema sobici u kojoj su bebice. Moj Lovre je u tom trenu baš bio na prematalici i pedijatrica ga je gledala, okrenula se prema meni i rekla: „Mislim da ste rodili mongoloidno dijete“.

U tom trenutku nisam imala pojma o čemu mi govori, ali sam po tonu njezina glasa i izrazu njezina lica doživjela kao da moj sin ima dijagnozu od koje će uskoro umrijeti.

Nisam znala što znači ‘mongolodino dijete’.

Liječnici su mi sve objasnili te zatražili moj potpis,  pristanak da se napravi DNK analiza kako bi se utvrdilo ima li dijete sindrom Down.

Već tada su krenula osuđivanja: „zašto niste napravili testove tijekom trudnoće“, „mogli ste ga pobaciti“ i tako dalje.

Sve me to jako zbunjivalo, osjećala sam pritisak od njih i kao da sam učinila nešto loše, dok je moje srce uživalo u maženjima s mojim Lovrom.

Došli smo kući i dva tjedna čekali nalaze DNK testa.

Taj dan, kada su nalazi došli, kao da nam se srušio svijet.

Dobili smo potvrdu da naš Lovre ima sindrom Down.

Bili smo uplašeni od neznanja, od priča ljudi, od čitanja po internetu.

Tri dana smo plakali i očajavali nad našim životom, ali kada bi se Lovre probudio i kada bi ga uzeli u naručje imali smo osjećaj kao da u rukama imamo anđela.

Damir Livaja: Ljudi su stoljećima krojili definiciju savršenstva, a to savršenstvo ne postoji

Nakon tri dana supruga i ja smo shvatili da plačemo nad našim očekivanjima. Nad slikama koje smo stvorili o Lovri još dok je bio u ženinoj utrobi. Stvorili smo o njemu sliku savršenog svjetovnog bića koje će ići u vrtić, trenirati neki sport, ići u školu..

Bića koje će biti savršeno, po mjeri nekih drugih ljudi.

I onda shvatiš da se sav tvoj plan o njegovom životu u jednom trenu ruši kao kula od karata i da ne vidiš od te muke svu ljepotu koju držiš u naručju..

Da si zaluđen nečim što se uopće nije ni dogodilo..

Ljudi su stoljećima krojili definiciju savršenstva, a to savršenstvo ne postoji.

Savršena je upravo ljubav i žrtva koju dajemo jedni drugima, svako odricanje i težina ovoga života prilika su za veliki rast, prilika su za mnoge darove koji će po tome doći i vjerujte sigurno hoće!

Naš Lovre je dječak koji je cijelu našu obitelj promijenio, koji nas je od prvog dana svoga života naučio brojnim životnim lekcijama..

Pokazao nam je što znači ljubiti i voljeti..

Ovaj dječak kraj mene je savršeno nesavršen sa svojim darovima koji su mu dani isto koliko i svaki pojedinac koji danas stoji ovdje..

Njegove vrline i mane svakodnevno utječu na ljude u njegovom životu, ali i one koje usputno susreće..

Lovre je moje dijete koje me trebalo od prvog dana začeća, Lovre je moje dijete koje treba moju ljubav, koje treba moju zaštitu..

Lovre je poseban i savršen bas takav kakav je!

Marija Livaja: Sretna sam što nismo imali strah od života 

Danas sam zahvalna što nismo znali dijagnozu dok je bio u utrobi, jer moje godine i mladost, stres koji sam imala nekoliko dana nakon sto je stigao nalaz – možda bi rezultirale spontanim pobačajem. Možda bih ga izgubila.

Sretna sam što sam dobila priliku biti majka ovom prekrasnom dječaku. Sretna sam što nismo imali strah od života i što smo Lovri podarili još 4 brata..

Bila bi sretna da svaka majka koja se bori s mislima o pobačaju zna da ju njezino dijete treba, bilo bolesno ili zdravo – da treba svu ljubav koju samo majka može podariti i da već u utrobi tvoje dijete osjeća tvoj strah, osjeća borbu u kojoj se nalaziš..

Zamisli,  majko, da tvoje dijete u utrobi, kojem su postavili nekakvu dijagnozu, ili dijete koje nisi planirala ili željela, može sjesti pred tebe i da mu trebaš objasniti zašto ćeš prekinuti njegov život, zašto ćeš ga pobaciti.

Što bi ti tvoje dijete reklo?  Bi li biralo svoj život ili svoju smrt?

Koliko god bilo teško, a zna biti, znaj da nisi sama i da uvijek imaš mnoštvo ljudi kojima se možeš obratiti za pomoć i zaštitu!

Biraj život! Biraj svoje dijete i svoj mir!

Hod
Foto: Narod.hr, govor Marije i Damira Livaja

11:45

Voditelji prigodnog programa na Zrinjevcu su Ivana Foretić i Silvano Gospodarić.

Sveukupno hodamo u 17 gradova!

SILVANO:   Dobar dan dragi Zagrepčani. Dobar dan i svima vama koji dolazite iz obližnjih mjesta i krajeva. Dobar dan cijeloj Hrvatskoj. Dobar dan majke, očevi, djeco. Dobrodošli na još jedan Hod za život, obitelj i Hrvatsku, deseti po redu u Zagrebu. Hvala vam što ste došli proslaviti i podržati ono najvrjednije što imamo – ljudski život.

IVANA : Mi koji se zalažemo za zakonsku, ali i svaku drugu zaštitu prava na život od začeća do prirodne smrti, ove godine hodamo od Osijeka i Vinkovaca na istoku, preko Slavonskog Broda, Siska i Zagreba sve do Rijeke. Hodamo od Varaždina na sjeveru preko Zadra, Knina, Splita sve do Imotskog i Neretve. Sveukupno hodamo u 17 gradova, a novi su gradovi Karlovac i Šibenik. Hrvati ove godine kroz subote u svibnju, lipnju i rujnu iskazuju svoju potporu nerođenom djetetu i njegovoj majci, ocu i obitelji. I svi mi tražimo da pravedne politike i zakoni štite život svakog čovjeka – od njegova početka do kraja.

SILVANO : Geslo ovogodišnjeg Hoda za život je „Izaberi život! I majku i dijete!“

11:40

Djelić atmosfere…

11:35

Hod za život stiže na Zrinjevac

Foto: Narod.hr

11: 30

11:20

Povorka građana nalazi se u Ilici.

Hod
Foto: Narod.hr

11:10

Frankopanskom ulicom prema Ilici krenuo je hod građana za zaštitu života.

10:30

Okupljanje na Trgu Republike Hrvatske

Građani se okupljaju na Trgu Republike Hrvatske. Izjavu za medije dale su izvršna direktorica udruge U ime obitelji dr. Željka Markić, te Maja Šubić, koordinatorica Hoda za život.

Hod za život miroljubivi je hod građana u znak potpore svakom rođenom i nerođenom djetetu, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji. Cilj Hoda za život je skretanje pozornosti na poštivanje svakoga ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Pravo na život temeljno je ljudsko pravo i preduvjet svakog drugog ljudskog i građanskog prava.

Okupljanje počinje u 10.30 na Trgu Republike Hrvatske (kod HNK). Povorka Hoda potom ide preko Ilice i Trga bana Josipa Jelačića do krajnjeg cilja – parka Zrinjevca gdje slijedi prigodan program.

> Deset je godina Hoda za život; ovako su izgledali njegovi počeci!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Pročitaj više

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.

Pročitaj više

Frendica.hr

Glas naroda

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Povezani članci