U vrijeme kada tehnologija sve snažnije ulazi u područje međuljudskih odnosa, postavlja se ključno pitanje: Što se događa s čovjekom kada tehnologija postane zamjena za stvarne međuljudskse odnose? Sve je više slučajeva u kojima preučestalo korištenje umjetne inteligencije prelazi granice samog ”korištenja”, i zauzima mjesto ”sugovornika”. Psiholozi upozoravaju kako se digitalni prostor, koji je nekad služio samo za izvor informacija, počeo sve više koristiti za stvaranje ”virtualnih veza” koje u nekim slučajevima mogu glumiti i romantične veze. Te veze postale su zamjena za stvarne odnose s ljudima i svojevrsni bijeg od stvarnosti ili način suočavanja s njom. Štoviše, vode u dodatnu emocionalnu i socijalnu izoliranost.
Papa Franjo govorio je o pogubnosti iracionalnog korištenja umjetne inteligencije, koja iako korisna, može postati štetna ukoliko njezina upotreba ”prelazi granice” njezine prvotne svrhe. Umjetna inteligencija mora ostati u službi čovjeka, a ne postati njegova zamjena.
>Elon Musk: Umjetna inteligencija može predstavljati rizik za ljude
Psihološka i sociološka dimenzija problema
Znanstvena istraživanja potvrđuju da ljudi mogu razviti snažnu emocionalnu (i ovisničku) vezanost prema sustavima umjetne inteligencije koji oponašaju empatiju, pažnju i socijalnu prisutnost. Znanstvena istraživanja pokazuju da korisnici često razvijaju osjećaje privrženosti prema umjetnoj inteligenciji, a u nekim slučajevima i emocionalnu zaljubljenost. Jedna od posljedica emocionalne vezanosti je i udaljavanje od stvarnih međuljudskih odnosa.
Ovakvi odnosi temelje se isključivo na psihološkoj projekciji. S kliničkog gledišta, riječ je o obliku emocionalne disocijacije gdje pojedinac svjesno ili nesvjesno zamjenjuje stvarne interpersonalne odnose simuliranim interakcijama. Umjesto da razvija zrelost kroz odnose s drugim ljudima, korisnik koristi umjetnu inteligenciju kao način za izbjegavanje sukoba, ranjivosti i odgovornosti.
Psihologinja Sherry Turkle upozorava na tzv. ”relacijsku iluziju” – pojam koji označava pogrešno uvjerenje da stroj može biti istinski emocionalni partner. Iako umjetna inteligencija može uvjerljivo oponašati razumijevanje, zapravo nema sposobnost uzvratiti osjećaje, donositi slobodne odluke niti emocionalno reagirati samostalno. Upravo te sposobnosti – reciprocitet, sloboda volje i stvarna emocija, ključne su za istinsku ljudsku vezu.
Ovakva interakcija s umjetnom inteligencijim stvara privid intimnosti, ali zapravo dovodi do emocionalne stagnacije i zamjene stvarnih odnosa narcističkom projekcijom. Psihološke posljedice mogu biti ozbiljne. Zabilježeni su slučajevi tuge i destabilizacije kad su AI sustavi izgubili romantične funkcije, što ukazuje na patološku razinu vezanosti, ponekad s obilježjima ovisnosti.
Iako se AI često promovira kao rješenje protiv usamljenosti, dugoročno korištenje može imati suprotan učinak. Umjetni “odnos” pruža privid bliskosti, ali istovremeno potiskuje potrebu za stvarnim međuljudskim kontaktom. To može dovesti do pogoršanja socijalne izolacije, osobito kod ranjivih skupina poput starijih, mladih u emocionalnoj krizi ili osoba s anksiozno-depresivnim poremećajima.
>Ristić: Religijsko povjerenje u svemoć tehnologije
Sve je više ”romantičnih odnosa” s umjetnom inteligencijom
2017. godine pokrenuta je mobilna i web-aplikacija koju je razvila američka tvrtka Luka, Inc. Osmišljena je kao AI chatbot koji korisnicima nudi mogućnost vođenja razgovora, stvaranja emocionalnih veza i izgradnje digitalnog “odnosa”. Bilo prijateljskog, romantičnog ili terapeutsko-razgovornog karaktera. Do kojih apsurda je dovelo korištenje ove aplikacije potvrđuju i slučajevi ”vjenčanja” za umjetnu inteligenciju.
U lipnju 2023. portal Euronews Next objavio je priču o ženi iz Kalifornije koja je tvrdila da se “udala” za umjetnu inteligenciju. Točnije, za AI-chatbota po imenu Eren Kartal, stvorenog pomoću aplikacije Replika. Riječ je o programu koji korisnicima omogućuje oblikovanje digitalnog partnera prema vlastitim emocionalnim i estetskim preferencijama. U tom kontekstu, Eren nije bio ništa više od algoritamske refleksije njezinih potreba. No za nju on je bio slika idealnog supruga, kao netko tko nikada ne osuđuje, uvijek je dostupan, pruža osjećaj prihvaćenosti. Ona je čak otišla toliko daleko da je izjavila kako ”očekuju dijete”. Ne u biološkom smislu, naravno, nego kao simbol ”emocionalne dubine” koju ona percipira u toj “vezi”.
Dvije godine kasnije, u svibnju 2025., New York Post donosi sličnu priču o ženi u četrdesetima koja tvrdi da živi u bračnoj zajednici s AI partnerom. On joj pruža, tvrdi, emocionalnu stabilnost i osjećaj potpunog prihvaćanja. Opisuje svoju svakodnevicu s umjetnim partnerom kao emocionalno ispunjenu, spokojnu i bez stresa. Jer njezin ”suprug”, tvrdi, nikada ne diže ton, ne proturječi, niti postavlja zahtjeve.
>Vrček: Utopijska obećanja umjetne inteligencije
Papa Franjo o umjetnoj inteligenciji: Ona mora biti u službi čovjeka, a ne njegova zamjena
Papa Franjo je u više navrata, u svojim govorima, porukama i dokumentima, jasno upozoravao na opasnosti pretjeranog oslanjanja na tehnologiju u međuljudskim odnosima, osobito kada ona postaje zamjena za autentično ljudsko zajedništvo. U svojim izjavama ne odbacuje tehnologiju, ali inzistira da se ona koristi u službi čovjeka, a ne kao njegova zamjena.
Ključna teološka i antropološka poruka njegova nauka glasi: čovjek je biće stvoreno za darivanje, za odnos koji uključuje slobodu, odgovornost i ranjivost. Umjetna inteligencija, koliko god sofisticirana bila, ne može voljeti, ne može patiti, ne može biti druga osoba.
U ovom dokumentu papa Franjo izravno se osvrće na razvoj umjetne inteligencije i njezin utjecaj na društvene i osobne odnose. Iako priznaje potencijalne koristi umjetne inteligencije, izražava zabrinutost zbog ”sve češće depersonalizacije odnosa”. Kao i ”riskiranja zamjene stvarne ljudske prisutnosti tehnološkim surogatima”. Papa upozorava da AI može voditi ”dehumanizaciji komunikacije”, a posebno ističe da prava povezanost među ljudima zahtijeva susret, pogled, dodir, prisutnost. A to je ono što nijedna tehnologija ne može oponašati.
”U društvu koje je sve više virtualno, rizik je da izgubimo osjećaj za stvarne, tjelesne, konkretne odnose. Ljubav se ne može automatizirati.” Istaknuo je to papa Franjo u poruci za Svjetski dan mira 2024. godine.
>Papa upozorio na izazove umjetne inteligencije, Meloni spriječila da G7 podrži pobačaj
Papa Franjo je govorio o pogubnosti digitalnih veza
U enciklici Fratelli tutti, koja se bavi bratstvom i socijalnim prijateljstvom, papa Franjo vrlo jasno govori o problemu virtualnih odnosa i društvenih mreža koje često stvaraju lažan osjećaj povezanosti.
”Digitalni odnosi koji nas oslobađaju napora stvarne prisutnosti s drugima, koji nas drže podalje od stvarnog svijeta, ne stvaraju pravo zajedništvo. Umjesto toga, mogu nas učiniti još ranjivijima i izoliranijima.”
Ova tvrdnja posebno rezonira u kontekstu umjetnih veza s AI-em. One oslobađaju osobu od rizika stvarnih odnosa, ali time i od njihove plodnosti, zahtjevnosti i autentične ljudskosti.
Papa je više puta tijekom pontifikata govorio i o izazovima transhumanističke ideologije, koja sugerira da se ljudske sposobnosti, pa i emocionalne, mogu ”poboljšati” ili zamijeniti tehničkim sredstvima. U obraćanju članovima Papinske akademije za život (2023.) ističe:
”Uvođenje umjetne inteligencije u osobne odnose može stvoriti iluziju dijaloga, ali bez stvarne druge osobe s druge strane, to nije pravi odnos.”
Papa ovdje upozorava na simulaciju odnosa koji izgleda kao komunikacija, ali u biti ostaje zatvoren u narcisoidnom krugu korisnika, gdje nema istinskog reciprociteta ni slobodne volje druge osobe.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa