Nakon što smo objavili dva teksta sa seksualno eksplicitnim sadržajem u dječjim slikovnicama, otvorila su se brojna pitanja. Na koji način takve slikovnice dolaze u knjižnice? Tko kontrolira ulazak knjižnične građe? Kontrolira li ih uopće Ministarstvo kulture i medija? Na koji se način može osigurati da u knjižnice ne ulazi, primjerice, pedofilski sadržaj ili onaj koji seksualizira djecu?
Kako se nabavlja knjižnična građa?
Gradske knjižnice i čitaonice koje djeluju na području Hrvatske, knjižničnu građu nabavljaju kupnjom, otkupom Ministarstva kulture, darovima, obveznim primjerkom (iz Zavičajne zbirke, odnosno Jedinice regionalne samouprave – županije), zamjenom za izgubljene primjerke i međuknjižničnom posudbom.
Standard, kojim se između ostaloga propisuju zadaće i djelatnost narodnih knjižnica u Hrvatskoj te smjernice za upravljanje knjižničnom građom, postoji.
Njega je u rujnu 2021. godine, na temelju članka 12. stavka 2. podstavka 1. Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (»Narodne novine«, broj 17/19 i 98/19), uz prethodno mišljenje Hrvatskoga knjižničnog vijeća, donijela ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
Kome je namijenjen Standard za knjižnice?
Standard za narodne knjižnice u RH namijenjen je:
− osnivačima i tijelima upravnog nadzora kod osnivanja novih te praćenja i vrednovanja kvalitete postojećih knjižnica obuhvaćenih ovim Standardom
− ugovornim stranama kod sklapanja ugovora o pružanju knjižničnih usluga
− matičnim knjižnicama kod utvrđivanja uvjeta za osnivanje i prestanak rada narodnih knjižnica te za stručni nadzor, planiranje, koordiniranje i unapređivanje djelatnosti knjižnica obuhvaćenih ovim Standardom, njihovo međusobno povezivanje te uključivanje u knjižnični sustav Republike Hrvatske
− narodnim knjižnicama kao alat za njihovu samoevaluaciju i razvoj djelatnosti.
Nadalje, u Standardu se navodi da su se knjižnice dužne pridržavati odredbi. A “njihovi osnivači dužni su osiguravati nužne uvjete za osnivanje, optimalan rad i kontinuirani razvoj knjižnica te dostizanje mjerila ovog Standarda”.
“Na knjižnicu koja obavlja funkcije više vrsta knjižnica ovaj Standard primjenjuje se na djelatnost narodne knjižnice”, stoji u dokumentu.
Zadaće knjižnice
“Ovim Standardom uređuju se minimalni uvjeti za obavljanje djelatnosti narodnih knjižnica te utvrđuju stručni kriteriji i mjerila za promicanje kvalitete knjižnične djelatnosti uvažavajući ciljeve i zadaće narodnih knjižnica koji su utvrđeni Manifestom za narodne knjižnice Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu i drugim smjernicama Međunarodne federacije knjižničarskih društava i ustanova koje se odnose na narodne knjižnice”, stoji između ostaloga u Standardu.
Stoga je teško ne zapitati se tko je i na koji način utvrdio “stručne kriterije i mjerila za promicanje kvalitetne knjižnične djelatnosti” u slučaju dviju slikovnica kojima se otvoreno promovira seksualizacija djece.
Među zadaćama knjižnica, prema Članku 3., stavku 2, knjižnica “osigurava pristup znanju, informacijama, cjeloživotnom učenju i djelima pisanog stvaralaštva svim članovima lokalne i/ili regionalne zajednice kojoj je namijenjena”.
Nadalje, knjižnica “pruža knjižnične usluge i osigurava građu na različitim medijima i u virtualnom pristupu kako bi zadovoljila kulturne, obrazovne i informacijske potrebe te potrebe za osobnim razvojem, uključujući razonodu i slobodno vrijeme, kako pojedinca tako i cjelokupne zajednice u kojoj djeluje”.
U konačnici, knjižnica “ima važnu ulogu u poticanju i promicanju čitanja te razvoju i izgradnji demokratskog društva, omogućujući pristup širokom i raznolikom spektru znanja, ideja i mišljenja”.
>U slikovnici za djecu od tri do pet godina vagina i penis
Smjernice za upravljanje knjižničnim fondom
Standardom o knjižnicama utvrđene su i smjernice za izgradnju i upravljanje knjižničnim fondom.
Prema članku 16., stavku 2, “izgradnja knjižničnog fonda temelji se na stručnim načelima, načelu intelektualne slobode i prava jednakog pristupa informacijama za sve, sukladno javno objavljenim smjernicama za izgradnju i upravljanje fondom”.
Nadalje, smjernice se revidiraju svakih pet godina, a prema potrebi i ranije.
“U odnosu na dobnu strukturu korisnika, ukupan fond narodne knjižnice treba sadržavati najmanje 25 % knjižne građe za djecu i mlade” (čl. 19, st. 3).
No, pitanje je tko i na koji način kontrolira ulazak potencijalno neprimjerenog sadržaja u knjižničnu građu namijenjenu najmlađima?
Jer upravo su u kategoriju za najmlađe ponajprije svrstane slikovnice “Odakle dolaze bebe” i “Da & Ne: što se smije, a što ne smije”.
>U slikovnici za djecu opisan doživljaj masturbacije: ‘Leptirići u trbuhu’
Jesu li dvije navedene slikovnice, prema kriterijima Ministarstva kulture i medija, primjeren ili neprimjeren sadržaj te, treba li, kao takav, zauzimati mjesto u hrvatskim knjižnicama i postoji li uopće unutar Ministarstva regulatorno tijelo koje kontrolira ulazak sadržaja građe u knjižnice na području RH, osobito dječjem, upitali smo samo Ministarstvo.
Njihov odgovor objavit ćemo po primitku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa