Djeca vrtićke dobi nemaju predrasuda. Svako neprimjereno ponašanje je preslika osoba koje dijete odgajaju. Niti jedno dijete vrtićke dobi ne primjećuje različitost kod druge djece ukoliko mu to nije sugerirano.
Mala djeca ne primjećuju je li netko u njihovoj blizini debeo, mršav, nizak, nosi jeftinu ili skupu odjeću i obuću..
Biraju si partnere za igru prema zajedničkim afinitetima. Ako dječaci vole igrati nogomet nikad ne će odbaciti djevojčicu koja se želi igrati s njima samo zato jer je djevojčica, ali ako im netko nametne mišljenje da djevojčice ne znaju igrati nogomet, vrlo brzo će odbaciti mogućnost primanja iste u svoje društvo.
Kad su u pitanju devijantna ponašanja uvijek treba analizirati razlog zbog kojeg je došlo do takvog reagiranja djeteta. Uvijek su to izolirani slučajevi i mora se promptno reagirati.
Mora se detaljno analizirati razlog ruganja. Razgovarajte sa svojim djetetom. Nemojte mu govoriti nije to ništa, neka se ne brine, proći će..
Ozbiljno pristupite slučaju i nemojte umanjivati problem koji vam je dijete povjerilo. Nakon detaljnog razgovora s djetetom, trebate razgovarati s odgojiteljima u vrtiću. Ponekad se može dogoditi da odgojitelji ne primijete takvo ponašanje među djecom, ako ih ima puno i ako se to događa kad su u vanjskom prostoru i kad nisu u blizini. Jako je važno surađivati s odgojiteljima. Oni će vam dati najbolji savjet kako postupiti. Poznaju vaše dijete i svu ostalu djecu koja su im povjerena pa već znaju što mogu očekivati i kako koje dijete reagira i koji pedagoški postupak će biti najadekvatniji.
Djeca se, uglavnom, rugaju onima koji su fizički inferiorniji („Ti si mali i ne možeš baciti loptu, ne možeš se penjati visoko, ne možeš me prestići u trčanju…“) i onima koji se jezično izražavaju neadekvatno dobi („ pričaš kao mala beba“).
U svom dugogodišnjem radu s djecom predškolske dobi nikad nisam bila u prilici čuti da se djeca rugaju nekom zbog njegove odjeće ili obuće. Oni uopće ne primjećuju kako je tko obučen. Pa čak niti onda kad im to netko, možda, nameće. Pohvalit će se novom haljinom, tenisicama, majicom.., ali ne će isticati gdje je kupljena, je li skupa, kvalitetna, jer djeca u toj dobi nisu svjesna materijalnih vrijednosti.
U zadnjih nekoliko dana svjedoci smo histerije oko „lidlića“. Žalosno je što marketing jedne tvrtke koristi nevinu djecu za propagandu i služi se lažima kako bi došli do materijalne koristi. Djeca te dobi niti mogu izgovoriti riječ „lidlić“ niti mogu povezati značenje riječi s materijalnom vrijednošću niti su svjesni materijalnih vrijednosti.
Važno je kod djeteta poticati samopouzdanje i naučiti ga kako reagirati u situacijama kad mu se netko ruga. Recite mu da na ruganje ne odgovara ljutnjom ili tugom nego da potraži pomoć odrasle osobe ili promijeni prijatelja u igri. Dijete vrlo brzo nauči takav obrazac ponašanja kao mehanizam obrane.
