Danas slavimo Božić, blagdan koji nas podsjeća na istinu da život počinje od začeća i da je svaki život važan. Rimokatolička crkva dosljedno osuđuje pobačaj kao izravno i namjerno oduzimanje života nerođenog djeteta. Svaki život je svet od začeća do prirodne smrti i namjerno oduzimanje nevinog ljudskog života, bilo rođenog ili nerođenog, je moralno pogrešno.
Crkva uči da je ljudski život svet. Jer od samog početka uključuje stvarateljsko djelovanje Boga i zauvijek ostaje u posebnom odnosu sa Stvoriteljem, koji je njegov jedini cilj. ”Bog je jedini Gospodar života od njegova početka do kraja: nitko pod bilo kojim okolnostima ne može za sebe prisvojiti pravo izravno usmrtiti nevinu ljudsku osobu”, kaže Donum Vitae.
>Što kaže Katolička Crkva o ljudskom životu i kako bi trebali postupati katolici u politici?
Poštovanje prema svetosti života u majčinoj utrobi proizlazi iz židovskih korijena kršćanstva
Poštovanje prema svetosti života u majčinoj utrobi proizlazi iz židovskih korijena kršćanstva. Drevni židovski svijet bio je znatno drugačiji od okolnih kultura Palestine. Tamo, primjerice, čedomorstvo, žrtvovanje djece i pobačaj nisu bili neuobičajeni. U nekim slučajevima, naprotiv, bili su i rašireni. Za židovski narod tog doba, kao i za ortodoksne Židove do danas, sav ljudski život ima jednog autora – Boga. Njegova stvarateljska moć oblikuje dijete u majčinoj utrobi i vodi ga korak po korak do punine života. Starozavjetna objava, koju je Crkva naslijedila i prihvatila, jasno pokazuje da se život u utrobi smatrao svetim.
Tome svjedoče biblijski tekstovi Starog zavjeta u kojima se među ostalim i otkriva da Bog nije samo kreator života već ima od početka i plan za čovjeka. Starozavjetni tekstovi također svjedoče kako je Bog od samog početka života posebno odabrao pojedince za važne uloge vođa, primjerice Mojsija, Samuela, proroke.
Dodajući tome, neke kasnije rabinske interpretacije dopuštale su iznimke za pobačaj, ali nije postojala dosljedna ili prevladavajuća opravdanja. Temeljno židovsko učenje podržavalo je svetost života nerođenog djeteta.
>Lozo: Priča o zaštiti života šira je od pobačaja, uvozi nam se eutanazija
U grčko-rimskom svijetu bili su dopušteni pobačaj i čedomorstvo
Grčko-rimski svijet u vrijeme Isusa Krista i kasnije dopuštao je pobačaj i čedomorstvo. Prema rimskom zakonu, ta dva čina zapravo se nisu razlikovala jer novorođenče nije imalo pravni status dok ga pater familias, glava obitelji, nije prihvatio. Dok nije bilo prihvaćeno, dijete se smatralo ne-osobom koja je mogla biti uništena.
U nekim dijelovima Rimskog Carstva pobačaj i čedomorstvo bili su toliko rašireni da su stope reprodukcije bile ispod razine nultog rasta. Mnoge europske zemlje i danas se suočavaju sa sličnom situacijom zbog kontracepcije i pobačaja.
> Ususret predsjedničkim izborima: Što piše u Doktrinalnoj noti o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu?
Kršćani osuđuju pobačaj od prvih dana Crkve
Ipak, kršćani su se zalagali za svetost života nerođenog djeteta, ne samo zbog starozavjetnih temelja vjere već i zbog misterija utjelovljenja. Rani kršćani, kao i mi danas, vjerovali su da je Marija začela snagom Duha Svetoga. Po njoj je Isus Krist, druga božanska osoba Presvetog Trojstva, iste biti s Ocem i pravi Bog, postao i pravi čovjek. Nijedan autentični kršćanin nikada ne bi porekao da je Isus bio prava osoba čiji je život bio svet od prvog trenutka njegova začeća u utrobi njegove blažene Majke Marije. Temelj vjerovanja ovih dogmi nalazi se u biblijskim tekstovima Novog zavjeta.
Oslanjajući se na tekstove Starog i Novog zavjeta, s posebnim naglaskom na misterij utjelovljenja, Rimokatolička crkva osudila je praksu pobačaja. I u drugim kršćanskim spisima kao što su Didache (nauk dvanaestorice apostola) i Barnabina poslanica nailazimo na zabrane pobačaja.
“Ne smiješ izvesti pobačaj. Ne smiješ ubiti novorođeno dijete.” (Didache)
Atenagora (177. godine) je u svom djelu “Molba u ime kršćana” (obrana protiv poganstva), naglasio da kršćani smatraju ubojicama one žene koje uzimaju lijekove za izazivanje pobačaja. On osuđuje ubojice djece, uključujući one koji ubijaju nerođenu djecu.
Tertulijan (197. godine), u svom djelu “Apologeticum”, slično je izjavio: “Spriječiti rođenje unaprijed je ubojstvo. Nije velika razlika uništava li se život koji je već rođen ili onaj u začetku. Onaj koji će postati čovjek već to jest.”
>Slovački parlament osudio EP zbog miješanja u suverenitet članica po pitanju pobačaja
Svako podržavanje pobačaja je u suprotnosti s učenjem Crkve
Godine 300., Elvirski sabor, mjesni crkveni sabor u Španjolskoj, donio je konkretne zakone kojima osuđuje pobačaj.
Nakon legalizacije kršćanstva 313. godine, osuda pobačaja ostala je nepromijenjena. Primjerice, sveti Bazilije u pismu biskupu Amfilohiju jasno iznosi nauk Crkve: “Žena koja je namjerno ubila fetus mora snositi kaznu za ubojstvo”. Također i “oni koji daju lijekove koji izazivaju pobačaj su ubojice, kao i oni koji primaju otrov koji ubija fetus.”
Primjera je mnogo, no ključno je da je Rimokatolička crkva od samih početaka dosljedno podržavala svetost života nerođenog djeteta i osuđivala čin izravnog pobačaja. Protivljenje ovom učenju i podržavanje pobačaja proturječi riječi Božjoj (Svetom pismu) i kršćanskoj tradiciji, prenosi CNA.