Prošli put sam vam pisala o tome kako djecu ponekad, umjesto na godišnji odmor, treba odvesti na hodočašće. Iz kolumne, reklo bi se da je to jednostavno… No, daleko je to od istine.
Tjedan dana ranije prije polaska u Italiju, javili smo organizatorima da ne idemo. Vratili smo se iz Pule s ređenja 4 prezbitera. Bili smo nešto više od dva dana. Bilo je baš jako vruće. Moje trudnoće ostavile su posljedice na tijelu. Jedna od njih su vene. Noge su mi samo nakon ta dva dana bile toliko natečene i bolne da sam se pitala kako bih uopće izdržala hodočašće od punih pet dana na skoro punih 40 stupnjeva. Nemoguća misija. No, ipak sam na nagovor otvorila Bibliju kako bih pročitala što mi Bog ima za reći. Njegova riječ bila je kratka i jasna:
Psalam 55
Ali ti, ti si to bio, meni jednak,
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao
i složno hodismo u domu Božjemu.
S objašnjenjem – Riječ je o hodočašću u Hram.
Te riječi čuvale su mene i obitelj kasnije, na dan polaska.
> Marija Lukačin: Kako sam od mame za 5 postala mama za 9
Kao i svaka žena, volim imati sve pod kontrolom i sve smišljeno. Uglavnom, svi planovi i rasporedi za taj dan nalazili su se samo u mojoj glavi. Sve je drugo bilo sporedno. Mislila sam, to je to. Još nekoliko sati do puta i nitko se od djece nije slomio, nitko se nije razbolio, imamo sve dokumente, nitko ne mora na hitnu… odlično. Pobjeda.
Složim još sve po koferima i mogu se mirno okupati i urediti jer navečer još valja poći na ispovijed. Čak sam na trenutak pomislila da mogu sjesti na dvosjed i odspavati koji trenutak… kad ono, evo majstora. Taman smo u nekim većim radovima oko kuće pa su došli ni manje ni više – srušiti dva balkona. Rekoh ajde, muž je zaboravio reći dok obavlja svoja zaduženja… neka ih ruše, pile, sijeku, štogod… Ja ionako imam svoju agendu.
Negdje oko 17 sati, a 12 sati prije polaska, ostali smo bez struje u cijeloj kući. Balkoni su bili prerezani, ali struji nije bilo spasa. Električar je konstatirao smrt, kao u filmovima onako s tužnim pogledom: “Dao sam sve od sebe, ali nemate ni jednu fazu… Morat ćete zvati hitne intervencije”. Hitne su intervencije sve samo ne hitne.
> ’55 minuta’ s Marijom Lukačin: 37 godina, 9 djece, suvlasnica uspješne IT tvrtke…
Pa osim što muž zove hitne, ja zovem sa strane neke poznanice koje imaju veze s njima jer teško je objasniti da je teško da nam se netko prišunjao do kuće, popeo na stup te isključio struju i pored mene i pored majstora bez obavijesti; ili je kvar gospodine, pa intervenirajte ili su majstori jednostavno prerezali struju sa svojim rezačem promjera jednog metra, iako oku vidljive štete nije bilo.
Struja je plaćena i nije fora čekati sutradan da potvrdimo da se njihov kolega nije šuljao i mučki išao isključiti nekome struju tko se sprema na hodočašće da bi već tada, 24 sata kasnije, u smilovanju poslao hitne intervencije.
Mislim da sam tom gospodinu zaprijetila jednom. Nije mi uspjelo. Pa sam frustrirano išla odvesti djecu kod djeda i bake. U glavi kaos. Mislila sam, ima li se smisla uopće pakirati. Kuda ići? Meso će se odlediti. Ajme frižideri, hrana. Što s tim? Vozeći razmišljala sam: “Pa nije valjda da zbog mesa nećemo na hodočašće?” Ponekad neku prazninu u glavi treba netko popunit.. Ovaj je put to bio moj svekar koji mi je rekao da će doći i da ćemo uzeti struju susjeda. Ajme koje ideje. U toj napasti, moje je jedino rješenje bilo sjesti i plakati.
> Marija Lukačin: Kako shvatiti LGBT propagandu, seksualni odgoj i pedofiliju?
Produžni kabel na kolutu dao mi je novu nadu i doslovno svjetlo od susjeda da se spakiram do kraja čekajući hitne intervencije, koje su uz nagovor mog muža, nakon trećeg poziva ipak poslane. I onda kada misliš da je tvojoj agoniji kraj pojavi se niotkud (pa nije čak bilo ni na prognozi) tropska oluja u kombinaciji s tornadom koja samo da ne iščupa taj elektrin stup i preseli ga neki kilometar od nas kako bi “onaj ispod nas” potvrdio naš neodlazak…
Taj dan, spas je bila ona Riječ. Samo jedna mala rečenica iz Psalma. Da ne razapnem muža i ostatak obitelji i da nismo ostali kući zbog par pilića i rebarca. I opet, na primjer djeci na koje sve načine Bog može djelovati u našim životima te da baš onda kad se spremamo za veliku stvar, odlazak k Njemu, ponekad bolesti djece neće biti dovoljne jer su nam te napasti već znane, nego će taj posegnuti za novim idejama kao na nekom novom nivou igrice – samo da te udari, izbaci i ostavi bez ljubavi u masnicama.
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.