“Razmišljam opet kako sam razmišljala i prije dvije godine? Kako mi to izgledamo kada vozimo kolica po dućanima? Čitam danas o ograničenjima kupovine brašna. U jednom od nama dražih dućana kupovina te namirnice se svela na 2 kg po kupovini. Ja ne izlazim od tamo bez barem 10 kg, a ponekad i više jer mi se ne da svaki tjedan vući ta količina hrane prvo u kolica pa u auto, pa iz auta u kuću. Nije ni čudo da imamo zavidne tricepse. Bilo bi dobro kada bi trenirali i druge dijelove tijela s mjesečnim namirnicama, ali eto… kakve bučice i teretane…”, piše Marija Lukačin, koja je pisala kolumne “Mama za 5” za Narod.hr dok je imala petero djece, sada ih ima devetero.
Ovako ispada da jedemo samo brašno, ali ne.. pravimo svoj kruh, pa nam treba i dosta kvasca. Pravimo i svoju tjesteninu. Pa su tu još i kolači razni i palačinke, pogotovo vikendom. Za kolače i palačinke trebaju jaja. Imam osjećaj da njih trošimo u neograničenim količinama. Koliko ih god kupim, toliko ih nema. Nešto kao novac. Ono, kad ga nemaš snađeš se nekako. Kad ga imaš, sve više ti treba. Nema dva, tri dana da sam donijela kući 40 jaja kojih opet, pogađate, nema.
Čudim se već godinama, i čini mi se da čuđenju neće biti kraja. O mlijeku ne znam isplati li se uopće pisati. Svježe, trajno… koliko ga god dostaviš po frižiderima i smočnicama, toliko puta će se dogoditi da ga nema za prvu jutarnju kavu. Pelene. Trenutno tri pelenaša. Pokrili smo sve brojeve pelena. Tri, četiri i pet. Pa mokre maramice, makar za izlaske iz kuće. Mlijeko za bebe (jer eto ne dojim) skoro u neograničenim količinama, pa kad dođem na blagajnu gledaju me blijedo… pa se objašnjavam ako mi se da, da samo ponekad ne izazovem sablazan. Pa izazovem još veći…
Joj znate blizanci, puno jedu. Imaju skoro pola godine, a evo svaki po deset kila kao da su im roditelji Ličani, a ne tamo neki skoro Purgeri (tata mi je Turopoljec pa se ne ubrajam u raritete).
Je je, imaju i malo stariju sestru.. ma da, ona je još uvijek u pelenama. Ma znam, puno je to jaja, ali kad doručkujemo jaja uz domaće kobasice i malo špeka ispod 20 ih ne pečemo.
Ne radim kolače na crno za prodaju, ne stignem i to. Poneka jedva da i za svoju vojsku skuham, a kamoli za druge ali ima moja sestra svoju profi kuhinju, ona vam radi kolače ako trebate.
A mlijeko kažete? Ma to vam je skoro k’o voda. Umjesto pipe otvore tetrapak pa samo toče. Nekad i ubace nešto unutra od kilu ovih pahuljica. Ma potraje da koji dan, evo do preksutra. Aha, pa ispečem ja i kolače al’ to vam bude duplo… kremšnite od 10 jaja bolje da i ne pečem. Barem 20 gospođo, još ako se zalome i gosti možda dobe koji okrajak. Ako su došli na vrijeme. Ali, ako se najave na vrijeme ispečemo kolač i za njih. Lijepo je biti dobar domaćin. Tako kažu.
A kak’ mislite 3 kile banana previše? Imam sina od 4 godine koji može 2-3 pojesti za redom. Iskreno, ne znam gdje mu to stane ali pojede. Zna on gospođo jako često pojesti i 3-4 pečena jaja. Ma da, muški. Kako će tek biti u pubertetu? Ma neee, nisu debeli. Neki se skoro ni ne vide koliko su mršavi. Dobro ajde cure ne, ali dečki su štapići. A graha toliko? Ma to vam je za grah varivo. Da da, skuham u loncu od 5-6-7 litara, kako koji put. Ma pojede se, da. Ponekad odmah sve, ponekad uspije odstajati da bude još bolji. Ali rijetko.
Toalet papir… pa mislim, idemo svi redovno na toalet. Ako nas je 8 na dan na toaletu koliko se papira mora potrošiti? Preko tjedna je, gospođo moja, još dobro. Trebate vidjeti vikend kad smo svi doma. Nekad je lakše da drugdje troše toalet papir. Meso? Ma imamo svoje. Ima i suhog. Teško je vidjeti otvorenu kobasu ili špek u cijelosti ili da nedostaje samo mali dio. Obično vidim samo ostatke s kojima nisu znali što bi? Pojesti ne mogu, u smeće ne ide pa se klatari po frižideru… al’ ok, stavim ja to u variva.. ne skuže.
I tako. Sljedeći put kad vidite mene ili mogu muža na blagajni ili neke druge roditelje, nemojte misliti da nas je strah korone ili rata. Nama je to normalan šoping. Umjesto da ružno pričate iza leđa dok vas čujemo, radije pitajte kako nam funkcionira hostel kod kuće s punim pansionom s uključenim prijevozom gdje god, te uključenim zdravstvenim uslugama, savjetovanjem i pomoći pri bilo kakvom problemu, svašta zanimljivo bi mogli čuti dok čekate svoj red. A i skratit ćete si vrijeme. Ah da, i to nije mjesečni šoping. Tjedni je. I Bogu hvala na providnosti.
Mt 7,1-2
“Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite biti ćete suđeni. I mjerom kojom
mjerite mjeriti će vam se.”
> ’55 minuta’ s Marijom Lukačin: 37 godina, 9 djece, suvlasnica uspješne IT tvrtke…
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.