Supruga, majka četvorice sinova, liječnica, izvršna direktorica udruge U ime obitelji i nacionalna koordinatorica Hoda za život, obitelj i Hrvatsku, dr. Željka Markić u svom govoru na jubilarnom desetom Hodu za život u Zagrebu istaknula je kako se približava vrijeme kada ćemo “živjeti u Hrvatskoj koja će zakonom štititi ljudski život od njegovog početka, od začeća do prirodne smrti“. Njezin govor prenosimo u cijelosti.
> Markić: Činjenica da je u Hrvatskoj zakonito usmrtiti nerođeno dijete – tiče se svih nas
“Hvala vam da ste danas ovdje. Divno vas je vidjeti. U ovih 10 godina od prvog Hoda za život održanog u Zagrebu 2016. imam povlasticu upoznati, surađivati i sprijateljiti se s mnogim nevjerojatnim ljudima koji daruju svoje vrijeme, novac, vještine, molitve ljubav kako bi organizirali Hod za život po cijeloj Hrvatskoj.
Markić: Tražimo moderan zakon koji štiti temeljno ljudsko pravo – pravo na život
Od Varaždina i Siska do Osijeka, Vinkovaca, Ploča, Opuzena, Metkovića do Splita, Zadra i Rijeke, od Slavonskog Broda do Sinja, Imotskog i Knina, po prvi puta ove godine u Šibeniku i Karlovcu – kako bismo svi mi mogli kroz Hod za život, obitelj i Hrvatsku javno slaviti život, posvjedočiti ljudskost nerođenog djeteta, iskazati potporu i solidarnost s majkama i očevima, zahtjevati da se novac, javni novac ulaže u trudnice, djecu i obitelji i tražiti moderan zakon koji štiti temeljno ljudsko pravo – pravo na život.
Počevši od danas, od Zagreba – kroz gotovo sve subote u svibnju, lipnju i rujnu deseci tisuća naših sugrađana u 17 gradova hodat će za život.
Možda će vas zanimati
Ove godine Hod za život u 17 gradova! Pogledajte plakate za prvi - 10. svibnja u Zagrebu
Ove godine u Hodu za život sudjeluje 17 gradova pod geslom ‘Zaštiti život! I majku i dijete’. Prvi put će se održati u Šibeniku i Karlovcu.
Markić: Liječnici i znanstvenici potvrdili su da život svakog čovjeka počinje začećem
Kroz ovih deset godina imali smo priliku čuti odlične ginekologe i babice koji se brinu za oba svoja pacijenta – i majku i nerođeno dijete – te odbijaju raditi pobačaj koristeći priziv savjesti. Liječnici i znanstvenici tumačili su i potvrdili da život svakog čovjeka počinje začećem. Da je je srce svakog od nas počelo kucati 18 dana nakon začeća. Danas gotovo svaki roditelj ima u albumu fotografiju svog nerođenog sina ili kćeri, snimku bebe koja se u majčinom trbuhu rasteže, zijeva, štuca. Danas znamo da nerođeno dijete od najranije dobi osjeća bol.
Pa ipak, i dalje postoje ljudi, organizacije i lobiji koji nas uvjeravaju da ne vjerujemo svojim očima. I da nerođeno dijete nije ljudsko biće.
Kroz ovih deset godina u javnost je izašlo mnogo hrabrih žena koje su progovorile o strašnim posljedicama pobačaja ne samo za njihovo dijete, već i za njihov život. Te nam žene potvrđuju da usmrćivanje njihovog djeteta, pobačaj nije bio čin njihova „osnaživanja“ ili „emancipacije“ već rezultat napuštenosti, izdaje, očaja, neznanja, pritiska okoline. Izostanka solidarnosti i potpore kad im je bilo najteže. Dobro pamtim ženu od oko 60 godina koja mi je pristupila nakon jednog Hoda za život i ispričala da je u teškim životnim oklolnostima pobacila svoje treće dijete. Da je nakon toga rodila još dvoje. I da je njezino pobačeno dijete cijeli njezin život „raslo“ s ostalom djecom. Da u svakom trenutku zna koliko bi danas imalo godina. Da bi na svakom obiteljskom ručku pomislila – on nedostaje za ovim stolom.
‘Postoje ljudi, organizacije i lobiji koji šire predrasude prema obiteljima s više djece’
Prema istraživanjima, više od 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskog pritiska ili pritiska okoline. Pa ipak, i dalje postoje ljudi, organizacije i lobiji koji tvrde kako je u interesu žene da može, kad želi, usmrtiti svog nerođenog sina ili kćer.
Kroz ovih 10 godina svake godine imamo priliku čuti žene i muškarce poput Marije i Damira ili naše Tee koji znaju i u najtežim životnim okolnostima svojoj bolesnoj djeci osigurati zaštitu i ljubav na koju imaju pravo. Tea, Marija, Damire, svi vi roditelji koji brinete o bolesnoj ili drugačijoj djeci – vi ste nam primjer i uzor… Kroz ovih 10 godina slušamo svjedočanstva obitelji s više djece, parova koji su odlučili svoje vrijeme, novac i ljubav ulagati u najvrijednije što ima obitelj i društvo – novog čovjeka. Oni nam pokazuju da nisu ništa „izgubili“ jer imaju više djece. Upravo suprotno.
Pa ipak, i dalje postoje ljudi, organizacije i lobiji koji šire predrasude prema obiteljima s više djece, a žene koje usmrćuju svoju djecu, jer su bolesna – nameću nam kao uzor majčinstva i roditeljstva.
> Završio je Hod za život u Zagrebu: Srce svakog od nas počelo je kucati 18 dana nakon začeća
‘Uskoro ćemo živjeti u svijetu u kojem nitko neće negirati ljudskost nerođenog djeteta’
Chesterton, poznati britanski pisac i mislilac ovakvo je stanje društva, u kojem se negiraju stvarnost i istine najavio prije gotovo 100 godina, 30-tih godina prošlog, 20-tog stoljeća. Napisao je: „Uskoro ćemo živjeti u svijetu u kojem će se paliti vatre da posvjedoče kako su dva i dva četiri. A mačevi će se potezati da dokažu kako su listovi ljeti zeleni.“
A ja se skupa s vama usuđujem reći danas, u ovim 30-tim godinama 21. stoljeća, gotovo 100 godina nakon Chestertona: “Uskoro ćemo živjeti u svijetu u kojem nitko neće negirati ljudskost nerođenog djeteta. U svijetu u kojem će se priznavati neprocjenjiva vrijednost svakog ljudskog bića – zdravog i bolesnog, rođenog i nerođenog.
> Hod za život u Zagrebu: Svako civilizirano društvo treba štititi one najslabije, a toliko dragocjene
Uskoro ćemo živjeti u svijetu u kojem će zašutjeti svi oni koji nas, žene uvjeravaju da je usmrćivanje vlastitog djeteta vrhunac naše emancipacije. Kad će sve one žene opustošene pobačajem čuti ispriku što ih se nagovaralo, guralo i uvjeravalo da je pobačaj „ jedino rješenje“.
Taj ‘uskoro’ je blizu
Uskoro ćemo živjeti u Hrvatskoj koja će zakonom štititi ljudski život od njegovog početka, od začeća do prirodne smrti. Uskoro ćemo živjeti u našoj divnoj domovini za čiju su slobodu zdravlje i živote dali toliki branitelij, u kojoj će zakon štititi život temeljeći se na volji naroda i znanosti, a ne ideologiji.
Taj „uskoro“ je blizu.
Mi nećemo paliti vatre kako bismo posvjedočili da je nerođeno dijete čovjek. Niti ćemo potezati mačeve da dokažemo da pobačaj usmrćuje dijete i ranjava majku.
Mi ćemo moliti i raditi, govoriti i graditi, suprostavljati se laži, biti solidarni s najslabijima. Hodati po svakom dijelu naše divne Hrvatske dok „uskoro“ ne postane „danas“. A taj dan je blizu.
Hvala vam!”
> Markić: Ne želimo da se javni novac troši za kulturu smrti, već za život!
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.