Međunarodna kršćanska organizacija Focus on the family odgovorila je na pitanje jednog čitatelja o utjecaju očeva na razvoj djeteta.
U nastavku donosimo njihov odgovor:
Pitanje čitatelja:
Postoje li stvarni dokazi kako očevi imaju jedinstveno važan utjecaj u životima svoje djece? Naša kultura čini se, daje malo važnosti ulozi očeva. Dokaze za ovo vidim svugdje, od pop kulture i medija do Vladine politike. Moje osobno iskustvo i sustav vjerovanja govore mi kako je očinstvo značajno, ali bih želio znati točno objasniti zašto je to tako. Možete li mi pomoći?
Odgovor:
Vaše intuicije su točne. Možemo citirati ugledne znanstvene radove kako bi ih dokazali.
Dr. David Popenoe, profesor sociologije na Sveučilištu Rutgers i ravnatelj Nacionalnog bračnog projekta (ukratko-inicijativa za zdravi brak ), pružio nam je dobar sažetak i pregled teme. Ovo su njegova stajališta: Očevi su mnogo više od samo odraslih osoba u domu. Angažirani očevi, posebno biološki, donose veliku korist svojoj djeci, koju nijedna druga osoba ne može donijeti. Oni pružaju zaštitu, materijalnu podršku i primjer muškosti. Oni imaju odgojiteljski stil značajno drugačiji od majčinog i ta razlika je važna u razvoju zdravog djeteta (David Popenoe, Life Without Father, (New York: The Free Press, 1996), p. 163.).
Ono što dr. Popenoe naziva “značajno drugačijim odgojiteljskim stilom” je jedan od najvažnijih vidova očinskog doprinosa životima svoje djece. Muškarci i žene su različiti i kao takvi drugačije odgajaju svoju djecu.
Očevi će npr. voljeti svoju djecu “opasnije “. To je zato jer se ponašaju ” grublje ” i vjerojatnije će ohrabrivati preuzimanje rizika. Oni pružaju djeci mnoštvo različitih društvenih iskustava i upoznavaju ih sa širom lepezom načina nošenja sa životom. Naglašavaju pravila, pravdu, poštenje i odgovornost. Na ovaj način djeca se uče objektivnosti i posljedicama činjenja dobra i zla. Oni daju djeci uvid u muški svijet, pripremaju ih za životne izazove i primjerom pokazuju važnost poštovanja među spolovima. Nastavno na prethodnu tvrdnju, istraživanje pokazuje kako će oženjeni otac malo vjerojatno zlostavljati svoju ženu i djecu od bilo koje druge kategorije muškarca. Očevi ohrabruju nadmetanje, time stvarajući neovisnost. Majke promiču pravičnost stvarajući osjećaj sigurnosti. Očevi naglašavaju pojmovnu komunikaciju, koja pomaže djeci proširiti riječnik i umne sposobnosti. Majke vode glavnu riječ u suosjećanju, brizi i pomoći time pokazujući važnost međusobnih odnosa. Očevi promatraju svoju djecu u odnosu na svijet dok majke gledaju svijet u odnosu na svoju djecu. Nijedan stil odgajanja nije dovoljan sam za sebe, ali u kombinaciji oni se upotpunjuju i okrepljuju nove generacije sa zdravim, dobro zaokruženim pristupom životu.
Ne ulazeći u velike detalje, možemo ponuditi nekoliko primjera relevantnih istraživanja, koja potvrđuju gore navedene tvrdnje:
– 82% znanstvenih radova o angažiranosti očeva i dobrobiti djece izdanih od 1980. godine pokazale su značajne veze između pozitivne očinske uključenosti i dobrobiti podmladka ( Paul R. Amato and Fernando Rivera, “Paternal Involvement and Children’s Behavior Problems,” Journal of Marriage and the Family 61 (1999): 375-384. ).
– U analizi preko 100 znanstvenih radova o odnosima roditelj-dijete, zaključeno je kako je za djetetovu sreću, dobrobit, društveni i akademski uspjeh, jednako važno imati brižnog oca punog ljubavi kao i istu takvu majku. Neki radovi su čak pokazali kako je očinska ljubav bila snažniji čimbenik u nekim važnim ishodima za dobrobit djece (Ronald P. Rohner and A. Veneziano, “The Importance of Father Love: History and Contemporary Evidence,” Review of General Psychology 5.4 (2001): 382-405.).
– Prema dječjoj psihijatrici Kyle Pruett, očev aktivniji način igre i usporedno s tim sporiji odgovor na mališanovo iskustvo frustracije služi razvijanju neovisnosti i sposobnosti rješavanja problema kod djeteta (Kyle D. Pruett, Fatherneed: Why Father Care is as Essential as Mother Care for Your Child, (New York: The Free Press, 2000), p. 41-42.).
– Dr. Pruett kaže kako je pozitivna očinska skrb povezana s društvenijim i moralnijim ponašanjem kod dječaka i djevojčica (Pruett, 2000, p. 52.).
Ovo proizlazi iz istraživanja Sveučilišta u Pennsylvaniji, koje pokazuje kako djeca koja osjećaju blizinu i toplinu oca dvostuko više upisuju fakultete, 75% manje izgleda imaju za trudnoću u tinejdžerskoj dobi, 80% manje izgleda za završiti u zatvoru i upola manje izgleda za razviti znakove depresije (Frank Furstenberg and Kathleen Harris, “When and Why Fathers Matter: Impacts of Father Involvement on Children of Adolescent Mothers,” in Young Unwed Fathers: Changing Roles and Emerging Policies, R. Lerman and T. Ooms, eds. (Philadelphia: Temple University Press, 1993).
– U 26 godina dugom istraživanju istraživači su pronašli najvažniji faktor u razvijanju suosjećanja kod djece – angažiranost oca. Djeca koja su imala priliku redovito provoditi vrijeme na samo s ocem postala su suosjećajnije odrasle osobe (Richard Koestner, et al., “The Family Origins of Empathic Concern: A Twenty-Six Year Longitudinal Study,” Journal of Personality and Social Psychology 58 (1990): 709-717.).
Ovim člankom samo smo zagrebali površinu, ali vidljivo je gdje nas dokazi vode. Najbolji znanstveni radovi van svake sumnje pokazuju očinsku važnu i nezamjenjivu ulogu u razvoju zdravog djeteta. Ovo znači kako su Vaše slutnje ispravne, a poruke koje dobivamo od medija, pop kulture i Vladinih politika pogrešne. Mi koji smo to spoznali imamo dužnost predstaviti ove informacije javnosti.
*Preveo Jure Soldić