U svibnju smo objavili vijest da je u posljednjoj emisiji Superpotjere prije ljetne stanke 31-godišnji Domagoj Šebečić, otac četvero djece, nadigrao tri lovca i osvojio 10.500 eura. 31-godišnji medicinski biokemičar, koji dolazi iz obitelji koja je poznata po karitativnom djelovanju, najavio je još u prijavi za emisiju da mu je plan donirati polovicu eventualnog dobitka u dobortvorne svrhe. Nakon osvajanja novca, Domagoj Šebečić nije zaboravio svoj naum. Zahvaljujući velikodušnoj donaciji Domagoja Šebečića, inače redovnog donatora Marijinih obroka, u mjestu Lumezi u Zambiji je otvorena nova školska kuhinja sv. Nikole u kojoj će se svakog dana priprema nutritivni obrok za 888 učenika škole.
Domagojevo pismo djeci
U nastavku donosimo pismo koje je Domagoj napisao djeci koja primaju Marijine obroke u školskoj kuhinji sv. Nikola, Lumezi, Zambija
Draga djeco – mtende na umoyo uwemi (mir i dobro)!
Izuzetno me raduje prilika da i moja mala kap bude dio slapa dobrote Marijinih obroka koji dolaze u Vašu školu sa školskom kuhinjom svetog Nikole.
Vjerujem da Vam je i na drugom kraju svijeta poznata priča o tom tako dragom svecu, zaštitniku i darivatelju djece.
Kao ocu četvero djece – itekako mi je jasna važnost obrazovanja i stjecanja znanja. Moja draga učiteljica poticala nas je na učenje riječima kako nam jednom stečeno znanje nitko ne može oduzeti. Znakovito je da je upravo pokazano znanje (uz dozu sreće) bilo zaslužno za donaciju koja je pokrenula izgradnju Vaše školske kuhinje. Kuhinje koja će svakog dana pripremati obrok za vas 888 učenika škole!
Od srca vam želim puno uspjeha u Vašem školskom i životnom putu!
Budite ustrajni i marljivi! Otkrijte i brusite svoje talente. U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!
Od sveg Vas srca pozdravlja,
Domagoj Šebečić.
Možda će vas zanimati
Otac četvero djece i donator Marijinih obroka briljirao u napetoj završnici Superpotjere
U posljednjoj emisiji Superpotjere prije ljetne stanke bilo je svega – znanja, hrabrosti i iznenađenja. Domagoj Šebečić briljirao je.
Obiteljska priča Šebečića
Domagoj je jedno od četvero djece Dinka Šebečića, uspješnog obiteljskog i poslovnog čovjeka. 2019. je kao tajnik župnoga pastoralnoga vijeća i blagajnik župnoga Caritasa u župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi dao intervju za Glas koncila. Otkrio je kako su mu dvojica sinova u formaciji za franjevce kapucine.
U intervjuu je otkrio kako je tijekom života naučio da što više daje, to više prima. Otkrio je i svoj ratni put.
“Nakon moje treće godine faksa započeo je Domovinski rat. Ušao sam u profesionalni sastav vojske, nisam trebao, ali sam želio. Ranjen sam 1992. Tijekom jedne akcije ostao sam bez dva prsta. Bio sam ronilac, diverzant u specijalnim postrojbama. Potapali smo brodove, minirali mostove. Poslije smo pripali u hrvatski gardijski zdrug. U ratu sam, vojsci, bio četiri godine, do 1995. Studij sam završio tri mjeseca prije. Nakon Oluje i oslobođenja Hrvatske izišao sam iz vojske i postao poduzetnik. Najprije samo do 2000. radio u klubu kao instruktor ronjenja. Paralelno sam, brzo kao suvlasnik, počeo raditi na videosustavima u jednoj firmi. Danas sam vlasnik firme ‘Grič-aktiv’. Bavimo se prodajom opreme za videonadzor. Firma je na Trešnjevci. Imamo posla. Ta oprema postaje sve povoljnija i dostupnija. Pa sve više ljudi želi imati sustav videonadzora”, ispričao je 2019.
“Oženio sam se 1993. Supruga je Jasenka, djevojački Gorup, rođena je 1971. Profesorica je defektologije, radi u srednjoj školi za djecu s teškoćama na Trešnjevci. Upoznali smo 1992., nakon mojega ranjavanja, na plesu na Gornjem gradu u Zagrebu. Sutradan smo otišli na misu u Palmotićevu i potom krenuli na studentski vjeronauk u Palmotićevoj kod današnjega glavnoga urednika Radio-Marije o. Stjepana Fridla. On nas je na kraju i vjenčao i krstio nam djecu”, otkrio je.
Dva sina svećenika
“Roditelji smo četvero djece. Domagoja smo dobili 1993. Završio je studij medicinske biokemije na Farmaceutskom fakultetu, stažira na Rebru, želi doktorirati i specijalizirati. Oženjen je, imaju kćer od godinu i pol, uskoro i drugo dijete, žive blizu nas. Zatim je 1995. rođen Mislav. On je završio MIOC pa prekinuo FER jer je odlučio da bi bio svećenik, franjevac kapucin. Sad je u Milanu na prvoj godini studija teologije, ima privremene zavjete. Luku smo dobili 2000. I on je završio MIOC i odmah rekao da želi biti franjevac kapucin. U Varaždinu je u postulaturi.
Luciju smo dobili 2010. Ona je u 2. razredu katoličke škole u Ivanićgradskoj. Išla je u vrtić kod sestara uršulinka. Divno je dijete. Ona nam obogaćuje dane. Dečki su nam otišli. Sada nas troje idemo na izlete, na skijanje, na krstarenje s njom. S dečkima smo sve to već prošli. Lucija je prava maza, osjećajna je, hoće svima pomoći, voli poticati dobrotu. Sa sinovima smo, naravno, zadovoljni. Domagoj se divno skrasio. A naši franjevci su obojica vrlo stabilni mladi ljudi. Naučili su učiti i raditi, predani su, imaju svoj cilj, mislimo da će se ostvariti u redovničkom pozivu. Luka je još u osnovnoj školi govorio da će biti svećenik. A Mislav me na prošlo Štefanje pričestio. Baš sam bio sretan. Supruga i ja ih sve podržavamo. Zadovoljni smo sa svim našim sinovima, sa svom našom djecom. Sretan sam u svojoj obitelji”, rekao je 2019. Domagojev otac Dinko.
>Marijini obroci dosegnuli značajnu prekretnicu – hrane 3 milijuna školske djece