Zašto se danas u medijima obitelj prikazuje većinom u negativnom kontekstu? Nameću li nam tu lošu sliku o obitelji mediji ili mi sami diktiramo što će nam prikazivati, jer je veća gledanost kada se dogodi nekakva tragedija u obitelji, nego kada se prikaže obitelj koja recimo vodi nekakvo uspješno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo? O temi obitelji i kako je ona prikazana u medijima porazgovarali smo sa Suzanom Vrhovski Peran, glavnom urednicom informativne katoličke agencije.
Narod.hr: Kakvu sliku o obitelji stvaraju hrvatski mediji?
Ako govorimo o informativnim emisijama, tada mediji uglavnom prikazuju obitelj kao mjesto nesreća, nasilja i sukoba, zato što mediji naravno prenose ono što je neobično ili drugačije. Tako i obitelj dolazi u medije kada se govori o pitanju materijalnih odnosa, siromaštva, nasilja, velikih nesreća, dok neki pozitivnih primjeri iz obiteljskog života vrlo teško završavaju u medijima. S druge strane tu je i slika koju donose različite serije, ponajprije američke jer su sveprisutne, ali i po njihovom uzoru i domaće serije, gdje se prikazuju alternativni oblici obitelji, preuveličava se broj samohranih roditelja i uglavnom se prikazuju moderne dvogeneracijske obitelji, dok nekom tradicionalnom obiteljskom načinu života ne nalazimo mjesta u serijama i u medijima.
Narod.hr: Kako takav prikaz obitelji u medijima utječe i na samu obitelj?
Recimo imamo sapunice koje prikazuju brak na drugačiji način. Znamo da je tamo vrlo lako zamijeniti muža ili ženu, pronaći dijete na koje si zaboravio, itd. Tamo se obiteljski život gleda kroz svrhu senzacije i zabave. Kolege su radile velika istraživanja u Latinskoj Americi i Španjolskoj o tome kako sapunice utječu na obitelj. Kada smo mi radili sveobuhvatno istraživanje u Hrvatskoj prije deset godina, vezano uz sliku obitelji u medijima pod vodstvom profesora Mataušića na Hrvatskim studijima, pokazalo se da više od 60 posto ispitanika, a istraživanje se radilo na području cijele Hrvatske, smatra da takva slika obitelji koju donose mediji slabi obitelj. Više od 40 posto smatralo je da slika koju donose mediji obitelji, nije u skladu s onim vrijednostima i obiteljskim životom kakvim zapravo ta obitelj tog ispitanika živi. Zato možemo reći da takav prikaz obitelj zapravo slabi obiteljski život i najveći je problem s identifikacijom mladih ljudi, koji posredno saznaju o obiteljskim odnosima, o bračnim odnosima, jer nemaju vlastitog iskustva. Na primjer popularne serija kao što su „Prijatelji,“ nametnule su cijeli trend kako treba živjeti, udruživati i koje su to obiteljske vrijednosti koje se počnu živjeti izvan obitelji. Dakle ne živi se samo u obitelji, već obitelj postaje netko s kim smo bliski, s kim djelimo zajedničke vrijednosti, s kim nam je ugodno, a ne moramo s njime biti nužno u rodbinskoj vezi. Dakle potpuno se mijenja slika onoga što obitelj zapravo jest.
Narod.hr: Znači li to da mediji ne potiču obitelj?
Na neki način da. Premda istraživanja koja su provedena kod nas i u svijetu pokazuju da je obitelj na vrhu ljestvice vrijednosti, dakle samo je pitanje što se pod obitelji pojedina osoba smatra. No takva medijska slika svakako podriva obitelj, jer se obitelj prikazuje kao opasno mjesto, kao mjesto sukoba, incidenata, nasilja, neravnopravnosti spolova, itd…, dok će one pozitivne strane obiteljskog života rijetko naći svoje mjesto u medijima.
Narod.hr: Što biste vi preporučili medijima na koji način da prikazuju obitelj, a da to ne bude opet odlazak u drugu krajnost, odnosno da bude realno?
S druge strane događa se da katolički mediji stavljaju obitelj na pijedestal, idealiziraju sliku obitelji i vrlo rijetko govore o problemima koji se događaju u obitelji, od materijalnih, moralnih te problema u odnosima. Naravno želi se potaknuti obitelj pa se onda idealno o njoj govori, no mislim da to također nije dobro. Trebalo bi se realno pristupiti obitelji i govoriti o problemima, nuditi rješenja i treba davati više mjesta analitičkim člancima i stručnjacima kao što su psiholozi, teolozi, pastoralnih i socijalnih djelatnika koji onda mogu pomoći riješiti neke dileme, ali i promicati neke dobre primjere. Tu mislim na obične obitelji koje žive neke vrijednosti i dobro odgajaju svoju djecu. Nažalost oni će manje dobiti medijskog prostora od nekih poznatih obitelji u kojima se događa sve i svašta. Tako da bi trebalo naći ravnotežu između idealiziranja obitelji i tog negativnog prikaza obitelji. Mislim da su upravo svi oni koji su kršćanski orijentirani i kojima je stalo do hrvatskoga društva, pozvani promicati tu pozitivnu sliku obitelji, a na obiteljima je opet da rade na svom medijskom odgoju, posebice roditelji kako bi onda mogli djeci ukazati što je to u medijima zbog senzacionalizma i zabave prikazano, a što je prava slika obitelji.