U švicarskim klinikama medicinski pomognuto samoubojstvo većinom čine ateisti, samci i rastavljeni. Čak četvrtina (25%) onih koji odlaze u Švicarsku kako bi ih ubili ne pate od terminalnih bolesti, već su „umorni od života”. Rezultati su to studije koju je provelo Sveučilište u Bernu koje je analiziralo 1301 slučaj u razdoblju od 2003. do 2008., a koje su dale organizacije koje zastupaju „pravo na smrt”.
Zakon
Švicarska je autorizirala specijalizirane klinike za praksu “asistiranog samoubojstva” samo za osobe „koje ne pokreće egoistična motivacija”. Nejasna zakonska regulativa potaknula je Europski sud za ljudska prava da od Švicarske zatraži da razjasni koji su to uvjeti pod kojima se osobi, koja ne pati od neizlječive bolesti, može odobriti asistirano samoubojstvo.
U svakom slučaju dokazivanje “nepodnošljive patnje” nije potrebno da bi zatražili eutanaziju.
Umor od života
Prema studiji koju je objavio Međunarodni epidemiološki časopis većina osoba koje biraju smrt čine to jer boluju od raka ili bolesti koje napadaju živčani sustav. No, čak 25% čine oni koji biraju smrt zato što su „umorni od života”. Ukupno, većinu zahtjeva podnose žene, ne muškarci.
Samci i razvedeni
Drugi podatci dodatno osvjetljuju situaciju osoba koje odabiru smrt. Oni koji žive sami ili su razvedeni biraju smrt 50% više od onih koji imaju supružnike ili stabilne emotivne veze. Ateisti biraju eutanaziju 6 puta više od katolika.
Istraživanje zaključuje da u motiv zahtjeva za eutanazijom nije u prvom redu fizička patnja, kao što žele uvjeriti oni koji promoviraju „pravo na smrt“, već ranjivost i problemi s okolinom, gubitak smisla, samoća i napuštenost. Na sve te probleme može odgovoriti jedino ljudska zajednica, ne smrt.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa