Na domaćem tržištu ove godine našlo se oko pola milijuna božićnih drvaca. Dio se uvozi, najčešće iz Danske i Mađarske. Proizvođači upozoravaju da plastična drvca ugrožavaju okoliš te preporučuju prirodna, i to ne ona iz uvoza, već domaća. Osim toga, kažu i da je jedina garancija kvalitete da je raslo što bliže mjestu u kojem živite.
Godišnje se u Hrvatskoj proda oko 200 tisuća božićnih drvaca, domaćih i iz uvoza. No, neki domaći proizvođači izvoze i u Švicarsku, Norvešku i Dansku. Površina zasađenih božićnih drvaca u prošloj godini iznosila je čak 414 hektara, čak 100 hektara više nego 2013. godine.
>Znate li zašto se ukrašava božićno drvce?
U Hrvatskoj je, uz Hrvatske šume, oko 1200 registriranih proizvođača
Visoki, niski, gusti, rijetki, sa srebrnim ili zelenim iglicama, od pet do 150 eura. To je, na prvi pogled, izbor božićnih drvaca koja se ovih dana mogu naći kraj trgovačkih centara i na tržnicama. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, u Hrvatskoj je, uz Hrvatske šume, oko 1200 registriranih proizvođača.
Prema podacima o godišnjoj prodaji, 2018. godine, u Hrvatskoj je prodano 170 tisuća drvaca. Od 2020. do 2022. bilježi se rast prodaje, a onda ta brojka počinje padati. Do početka prosinca ove godine, prodano ih je 102.086. Dio toga su i drvca iz uvoza.
Ministarstvo vodi Hrvatske šume kao najvećeg proizvođača, međutim ta tvrtka na tržište stavi svega 10 tisuća božićnih drvaca. ”Mi imamo velike količine drvaca u svim razvojnim stadijima, ali na tržište stavljamo tu količinu”, odgovaraju iz Hrvatskih šuma za Forbes Hrvatska, budući da uzgajaju stabla i za obnovu šuma.
Proizvodnja božićnih drvaca dobro je zastupljena djelatnost u Hrvatskoj, kako kod privatnih proizvođača, tako i na plantažama, odnosno rasadnicima u sastavu Hrvatskih šuma d.o.o., u njihovim upravama u podružnicama Gospić, Ogulin, Koprivnica, Zagreb, Delnice, Nova Gradiška i Vinkovci. U Hrvatskim šumama d.o.o. božićna drvca ne siječu u šumskim sastojinama, nego ih posebno uzgajaju u rasadnicima i plantažama za tu svrhu. Najviše se proizvodi obična smreka, koja je proizvedena iz sjemena skupljenog u njihovim šumskim sastojinama (područje Gorskog kotara i Like). Uz nju, u rasadnicima se naveliko proizvodi srebrna (bodljikava) smreka, kao i jela i Pančićeva omorika.
Nordijska jela je najskuplja
Ministarstvo nema podatke o tome koliko koji od proizvođača zarađuje jer vođenje evidencija o tome spada pod lokalnu samoupravu. Smreka je jeftina jer njoj treba sedam godina da naraste do dva metra, dok je nordijska jela skuplja jer joj treba 15 godina na tu visinu. To ne znači da stablu toliko treba ako raste u šumi, nego toliko treba da se uzgoji. Cijene su u nekim dijelovima Hrvatske ostale iste kao i lani.
Proizvođači tvrde da je bolje imati u domu prirodni bor nego plastični jer, tvrde, čisti zrak i stvara kisik dok raste, a dobro je i za tlo i životinje. Dakle, zdravije je, uostalom, kad ga odrežu, već imaju drugo spremno da dođe na njegovo mjesto.
>Evo zašto božićno drvce može gubiti iglice i izgledati otužno
Osim domaćih na tržištu su i drvca iz EU
Iz Hrvatskih šuma kažu da se kupci sve više gledaju deklaraciju, te se radije odlučuju za domaća drvca nego za ona iz drugih zemalja EU-a. Paze također i da kupuju svježa božićna drvca, koja su najbolji odabir s ekološkog gledišta. Drvca koja dolaze iz uvoza nisu odrezana prije dva dana ni prošli tjedan. To su drvca koja se prvo prskaju sa svakakvim kemikalijama da izdrže transport, a rezana su prije mjesec – dva i držana u raznim skladištima, za razliku od domaćih.
Prirodna drvca u odnosu na umjetna imaju brojne prednosti. Uzgajaju se u rasadnicima i na poljoprivrednim površinama, pa ne ugrožavaju šumske ekosustave. Istovremeno, proizvode kisik te u životnom vijeku utječu na uklanjanje CO2 iz atmosfere. Procjenjuje se da jedan hektar površine božićnih drvaca godišnje može apsorbirati do jedne tone CO2. Jedno drvce prosječno se uzgaja 10 godina, a svake godine se sade nova koja zamjenjuju prodana.
O kvaliteti hrvatskih božićnih drvaca govori to da se manji dio izvozi čak u Dansku i Norvešku. Drvca se izvoze još u Albaniju, na Kosovo, u Grčku, a do nedavno i u Italiju i Mađarsku. Najviše se ipak izvozi u Dalmaciju. Bjelovar je inače centar proizvodnje božićnih drvaca u Hrvatskoj.
>Kada je vrijeme za raskititi bor?
Prodaja na crno i dalje je problem
Proizvođači ističu da je prodaja na crno i dalje problem. Kontrole su česte. Svako drvce mora biti evidentirano, inače slijedi zapljena uz plaćanje visoke kazne. Već prije prodaje proizvođači moraju ishoditi dozvole. Potrebno je upisati se u registar proizvođača božićnih drvaca, dobije se potvrda iz županije s kojom se ide kod šumarskog inspektora koji izdaje otpremnicu za ono koliko tko ima na polju.
Ističu i da se na tržištu pojavljuju i umjetna božićna drvca koja nisu sanitarno ispitana. Ne zna se kakve su kvalitete, ne zna se kakve bolesti nose sa sobom jer nema zakona prema kojem bi ona bila sanitarno ispitana, ističu.
Proizvođači sa sjevera dokazali su pak, da se velik dio zapuštenog i neobrađenog zemljišta može iskoristiti za uzgoj božićnih drvaca.
Izvor: narod.hr/Forbes/HRT
