Užas u Poljskoj: Usmrtili nerođenu bebu u 37. tjednu trudnoće iako majci nije bio ugrožen život

U Poljskoj je u tijeku istraga nakon što je liječnica izvršila inducirani pobačaj nerođenog djeteta s invaliditetom u 37. tjednu trudnoće iako majci život nije bio ugrožen.

U Poljskoj nije dopušten pobačaj, osim kada je život ili zdravlje majke ugroženo, ili ako je dijete začeto silovanjem ili incestom. Godine 2022. Poljska je uklonila prethodnu iznimku koja je dopuštala pobačaj djece s prenatalnom dijagnozom.

U ožujku je žena imena Anita izjavila za poljske medije da je počinila pobačaj u 37. tjednu trudnoće jer je njezinom sinu dijagnosticirana bolest osteogenesis imperfecta (OI), poznatija i kao bolest lomljivih kostiju. Iako je Politico izvijestio o pobačaju, nisu naveli taj razlog, već su tvrdili da je majčin život bio “ozbiljno ugrožen” trudnoćom, piše Live Action.

Prema izjavama Anite, za nju nije bilo ozbiljnijih zdravstvenih komplikacija koje bi mogle opravdati pobačaj. Umjesto da je dobila podršku od liječnika oko suočavanja s bolešću sina, liječnici su učinili sve kako bi joj omogućili pobačaj iako u njenom slučaju nije bio legalan. Kao razlog za izvršavanja pobačaja, naveli su potencijalnu ugroženost Anitinog mentalnog zdravlja, sucidne misli i slično. No Anita se ogradila od toga, navodeći i kako je protivno svojoj volji bila zadržana na psihijatrijskom liječenju.

Ovaj slučaj podsjeća i na slučaj Mirele Čavajde koja je zahtijevala pobačaj u kasnom stadiju trudnoće nakon što je otkriveno da njen sin Grga ima maligni tumor na mozgu. Portal Narod.hr kritički je pristupio ovom slučaju, ističući da se radilo o feticidu, a ne o pobačaju, te da je Mirela Čavajda postala simbol kampanja koje zagovaraju legalizaciju i dostupnost pobačaja u Europskoj uniji. Čavajdi su tada neki liječnici u Hrvatskoj, poput prof. dr. sc. Ante Ćorušića, ponudili mogućnost prijevremenog poroda i palijativne skrbi za dijete, što je Mirela Čavajda odbila.

>Čavajda u pismu javnosti tumači zašto je bolje da Grgu usmrti, nego prijevremeno rodi

Roditeljima je predloženo da daju sina na posvojenje, ali su to odbili

Prošli tjedan, predsjednički kandidat Grzegorz Braun zaprijetio je liječnici dr. Gizeli Jagielskoj, koja je izvršila pobačaj, građanskim uhićenjem jer nije porodila dijete živo. Neki mediji poput Politica tvrde da je pobačaj obavljen radi zdravlja majke. No sama majka je izjavila za poljske medije da nije imala zdravstvene (mentalne) probleme te da je pobačaj tražila kako bi poštedjela svoje dijete patnje. Roditeljima je predloženo da daju sina na posvojenje, ali su to odbili. Liječnici su zagovarali pobačaj na temelju onoga što bi se moglo dogoditi, iako nije bilo znakova da će doći do komplikacija.

Iako su liječnici rekli roditeljima da ne vide teške defekte, neprimjereni komentari studenata medicine o bebi potaknuli su majku da počne razmišljati o pobačaju. Poljski Zakon o planiranju obitelji iz 1993. ne precizira da prijetnja životu ili zdravlju majke mora biti trenutačna ili neposredna da bi se dopustio pobačaj. Ovakva neodređenost u zakonu otvara mogućnost za široku i proizvoljnu interpretaciju. A to omogućuje zlouporabe i izvođenje pobačaja i u slučajevima gdje stvarna, neposredna ugroza ne postoji.

Majka djeteta je rekla da se osjeća kao junakinja jer nije dopustila svom sinu da živi s invaliditetom.

Anita je izgubila povjerenje u liječnike koji su joj davali različita mišljenja o zdravlju njezina sina

Prema portalu Notes from Poland, Anita je za Gazetu Wyborcza rekla da je zatražila pobačaj nakon što su joj liječnici rekli da njezin sin, Felek, ima bolest OI. Nakon mjeseci nejasnoća oko dijagnoze i težine stanja, Anita je izgubila povjerenje u liječnike koji su joj davali različita mišljenja o zdravlju njezina sina.

U 20. tjednu trudnoće, Anita i njezin partner Maciej saznali su da njihov sin ima “skraćene i savijene bedrene kosti”. Liječnici su im rekli da se ne brinu i naručili amniocentezu.

U 28. tjednu Anita je otišla na ponovni ultrazvuk, koji je također pokazao “skraćene i savijene bedrene kosti”. Ubrzo nakon toga, dobila je poziv da “odmah dođe na hitne pretrage. Dijete ima osteogenesis imperfecta.” “Toliko sam plakala da nisam mogla voziti. Nazvala sam muža”, kazala je.

U bolnici je dr. prof. Moczulska potvrdila dijagnozu i rekla da je riječ o “najblažem obliku” i da “nije tragično”. Gazeta Wyborcza prenosi Anitine riječi:

“Felek će normalno ići u vrtić, zatim u školu. Nitko možda neće ni znati za bolest, jer će mu se kosti brzo oporavljati. Samo moramo biti pažljiviji s njim jer će biti sklon lomovima.”

Na sljedećem pregledu, dr. Susan Afshari-Stasiak rekla je da postoji mogućnost oligohidramnija — premalo plodne vode. Nakon pregleda Anita je dobila poziv u kojem su joj rekli da mora ostati u bolnici na promatranju. Budući da je bolnica u Łódźu bila puna, poslali su je u Pabianice.

Tamo su joj rekli da “nema razvijeni oligohidramnij” i da se beba “dobro razvija… uopće nije mala”, te da je defekt “očigledan”, ali “sve je u redu”.

>SAD: Zabrana pobačaja u 14 država spasila više od 22.000 života djece

Komentari studenata natjerali su Anitu da razmisli o pobačaju, bila je u 34. tjednu trudnoće

Sljedećeg jutra dobila je poziv iz Łódźa da ima mjesta. Otišla je na dodatne pretrage, ali rekla im je da su joj u drugoj bolnici rekli da oligohidramnij nije ozbiljan. Ipak, liječnici su rekli da mora ostati u bolnici do poroda. Bila je u 34. tjednu trudnoće.

Pregledao ju je prof. Piotr Sieroszewski, predsjednik Poljskog društva ginekologa i opstetričara, zajedno sa studentima. Anita kaže da su studenti komentirali: “Pogledaj kako su mu noge savijene! Pogledaj ruke i rebra! Koliko prijeloma!”

Ti su komentari bili prekretnica za Anitu. “Zahvaljujući studentima, a ne liječnicima, shvatila sam da ovo nije neki manji defekt. Moj Felek je ozbiljno bolestan.”

Specijalist za bolesti kostiju rekao je da nije jasno hoće li dijete preživjeti.

Trenutak kada se Anita odlučila na pobačaj u 37. tjednu trudnoće

Iz bolnice je Anita nazvala svog trogodišnjeg sina, a njegov odgovor ju je duboko potresao. Rekao joj je, jecajući i skrivajući lice rukama: “Kad se mama vrati iz bolnice, brinut će se za mog bolesnog brata i zaboravit će na mene.”

“Tada sam odustala. Priznala sam sebi da ne mogu sve to podnijeti”, rekla je.

Anitina sestra Karolina započela je kontaktiranje pro-abortivnih organizacija koje su im rekle da Anita može obaviti pobačaj. Anita je tada počela vjerovati da bi to moglo biti rješenje kako bi poštedila svog sina Feleka od boli. Mislila je da se neće s tim moći nositi te da bi ga mogla spasiti od života punog patnje.

S druge strane, Anita je imala i dubok strah od toga što bi značilo postati majka djeteta koje bi moglo imati teškoće u samostalnom životu. Pitala se tko će se brinuti o djetetu nakon njezine i Maciejove smrti. Razmišljala je i o tome hoće li njen drugi sin, Krzyś, morati preuzeti odgovornost za svog brata. Također, bojala se da neće biti u mogućnosti biti osoba koja bi bila ovisna o pomoći države i socijalnim naknadama.

Anita tvrdi da nikada nije imala suicidne misli, te da je protiv svoje volje zadržana na psihijatriji

Iz tih strahova, Anita je počela ozbiljno razmatrati mogućnost pobačaja i zatražila razgovor s psihologom. Liječnici su, međutim, odlučili da je potrebno odmah poduzeti daljnje korake, te su je odveli na hitni prijem psihijatrijske bolnice. Anita tvrdi da je bila zadržana protiv svoje volje.

Liječnici su, naime, smatrali da bi mogla predstavljati opasnost za sebe. I to zbog navodnog pogoršanja njenog mentalnog stanja i visokog rizika od auto- i alo-agresivnog ponašanja. Iako su psihijatri imali te procjene, Anita naglašava da nikada nije imala suicidalne misli.

Nekoliko dana nakon što je napustila bolnicu, Anita je podnijela zahtjev za ostvarenje prava na zdravstvene usluge, tražeći prekid trudnoće zbog rizika za njezino tjelesno i mentalno zdravlje. U njezino ime pismo je napisala odvjetnica Kamila Ferenc iz Zaklade FEDERA, nevladine organizacije koja zagovara pravo na pobačaj.

Liječnici i psiholozi iz Odjela za dijagnostiku i promatranje, uključujući prof. Małgorzatu Urban-Kowalczyk, napisali su kako “postoje temelji za prekid trudnoće.” Tvrdili su da Felekovo stanje stvara neizravan rizik za Anitino tjelesno zdravlje, što dopušta legalan pobačaj, iako je Felek bio u posljednjem tromjesječju. Navodno su tvrdili da bi Anitine plodne ovojnice mogle puknuti, što bi dovelo do smrti djeteta i moguće sepse.

Zakonodavstvo u Poljskoj: Nakon 23. tjedna trudnoće štititi i život i zdravlje fetusa

Zakon o planiranju obitelji iz 1993. godine ne zahtijeva da opasnost po život majke mora biti neposredna da bi se odobrio pobačaj. To mnogi smatraju ozbiljnim pravnim propustom koji može imati kobne posljedice.

“Liječnik ima obvezu spasiti život ili zdravlje žene, čak i ako to znači da fetus neće preživjeti,” izjavila je Urban-Kowalczyk. Dodala je da bi Feleku trebala biti ubrizgana smrtonosna injekcija kalijeva klorida.

S druge strane, prof. Sieroszewski se usprotivio pobačaju, opisujući ga kao “neprimjeren čin za civilizirane ljude” i naglasio da je takav postupak protivan poljskom zakonu. U ranijem intervjuu izjavio je: “Nakon 23. tjedna trudnoće imamo zakonsku obvezu štititi i život i zdravlje fetusa.”

To je značilo da su liječnici mogli poroditi Feleka živog i pružiti mu liječničku skrb, čime bi se spriječila svaka moguća prijetnja Anitinom životu.

”Fetus, unatoč prisutnosti defekta u obliku kongenitalne osteogenesis imperfecta, u dobrom je stanju i potencijalno sposoban za život izvan maternice”, napisao je Sieroszewski. Službeni odgovor na Anitin zahtjev za pobačaj glasio je: ”Ne postoje temelji za prekid trudnoće izazivanjem asfiksije fetusa.”

Umjesto toga, Aniti je ponuđen hitni carski rez, koji je ona odbila.

>Novi slučaj progona UK: Žena uhićena jer se tiho molila u blizini klinike za pobačaj

Anita nije prihvaćala neizvjesnost

Anita je napustila bolnicu i sutradan otišla u bolnicu u Oleśnici koja izvršava pobačaje. Na putu su ona i suprug gotovo odustali i odlučili se vratiti kući. No na kraju su se ipak odlučili na prekid trudnoće kako bi poštedjeli sina potencijalne patnje. Međutim, i ta bolnica im je rekla da pričekaju rezultate genetskih testova kako bi se utvrdila težina Felekova stanja prije nego što se pobačaj obavi.

Još jedan ultrazvuk nije pokazao nove prijelome. Anita je tada rekla: ”Rekli su da u ovoj fazi ne mogu puno reći o defektu. I do sada nisu mogli jer su se ‘simptomi pojavili diskretno’. Nikada nisu primijetili ništa zabrinjavajuće.” ”Opet sam čula ono: ‘Više ćemo znati kad se dijete rodi.”’

U 36. tjednu trudnoće, Felekovo stanje službeno je dijagnosticirano kao nova mutacija OI, a ne naslijeđena od roditelja. Budući da se radi o ‘de novo’ mutaciji, liječnici nisu mogli predvidjeti težinu stanja niti je li dijete u opasnosti od smrti nakon rođenja.”

Liječnik predložio posvojenje djeteta, majka odbila, pobacila u 37. tjednu trudnoće

Tada, u devetom mjesecu trudnoće, jedan je liječnik predložio posvojenje. No Anita nije htjela dopustiti da se dijete s tim invaliditetom rodi.

Dok su se spremali otići iz bolnice, dr. Gizela Jagielska, zamjenica ravnatelja bolnice u Oleśnici, počela je svoju smjenu. Užurbano je pripremila Anitu za pobačaj i ubrizgala Feleku u srce feticid – smrtonosnu tvar – što je izazvalo srčani zastoj. Antita je bila u 37. tjednu trudnoće.

Nakon što je Felek umro, Aniti je trebalo šest sati da ga rodi. Taj je trenutak opisala kao “najgorih šest sati mog života.”

Anita želi da svi znaju koliko su joj liječnici otežali da obavi pobačaj. Kao i da je, prema svom uvjerenju, bila junakinja jer nije dopustila da njezin sin živi s invaliditetom.

Život s bolešću OI

Osobama bez invaliditeta može biti teško zamisliti život s tjelesnim oštećenjem, no devetogodišnji Theo živi s OI.

Kada se rodio, Theovi roditelji su saznali da ima ‘de novo’ OI – isto kao Felek. Iako je nemoguće usporediti ishode za dva dječaka, Theo živi dobar život. Ima tip III OI, najteži oblik među djecom koja prežive nakon rođenja. Ide u školu, igra u posebnoj košarkaškoj ligi, sudjeluje u natjecanjima u kolicima i prilagođenom kuglanju. Voli plivati, pa čak je i skijao. Je li Felek u Poljskoj mogao imati sličan život?

U nedavnoj objavi na društvenim mrežama, dr. Jagielska je napisala: “Odluka o pobačaju u drugom i trećem tromjesečju obično nije laka za žene. Najčešće je pozadina ozbiljan razvojni defekt fetusa, genetska abnormalnost ili događaj koji dovodi do velike vjerojatnosti rađanja djeteta s teškim bolestima.”

Dodala je: “… Mislim da nitko od nas nema pravo suditi zašto su to učinili. Nikada nećete znati što biste vi učinili na njihovom mjestu, sve dok se ne nađete u takvoj situaciji.”

Jagielska je tvrdila da je Anitino zdravlje bilo ugroženo, no Anita to, čini se, nije rekla tijekom intervjua za Gazetu Wyborczu. Tvrdila je da nije željela da njezina obitelj pati ili se bori.

Dok je Anita bila emocionalno slomljena, uplašena i nesigurna što učiniti, liječnica Jagielska ostala je hladna i usredotočena na provođenje pobačaja nad Felekom. Nije pokazala pokušaj da Aniti pruži drugu perspektivu ili dodatnu podršku. Umjesto da je povezala s udrugama i stručnjacima koji pomažu obiteljima s djecom koja boluju od osteogenesis imperfecte – rijetke bolesti krhkih kostiju – i koji su možda mogli ponuditi konkretne informacije, podršku i nadu, Jagielska je odlučila ići u smjeru prekida trudnoće.

Svaka žena u takvoj situaciji zaslužuje istinsku podršku — a ne potvrdu svojih najgorih strahova, koji se možda nikada neće otvariti, piše Live Action.

Izvor: narod.hr/Live Action/ Politico