Vodeći svjetski znanstvenik za robotiku i umjetnu inteligenciju, dr. Peter Scott-Morgan koji boluje od bolesti motornih neurona, progovorio je protiv zakona o potpomognutom samoubojstvu koji trenutno razmatra gornji dom parlamenta Velike Britanije, prenosi Rightoflife.
Dr. Scott-Morgan, koji sebe opisuje kao “ljudskog kiborga“, iznio je svoj stav o problemu potpomognutog samoubojstva u komentaru za list The Sunday Times.
Napisao je: „Kad sam čuo za namjeru za izmjenom zakona o potpomognutoj smrti, intuitivno sam ga podržao; njegove namjere su izgledale razumno, suosjećajno i humano. Budući da sam znanstvenik krenuo sam s traganjem odgovora na pitanje je li moguće osigurati ljudima sve potrebne informacije te omogućiti njihovu odluku bez pritiska.
Usredotočio sam se na bolest motornih neurona, koja se ponekad naziva ‘najokrutnija bolest’ i koja se često koristi kao opravdanje za potpomognuto samoubojstvo”.
“Imam bolest motornih neurona u kasnoj fazi. Još 2017. godine liječnici su se složili da bih mogao umrijeti u roku od šest mjeseci. Sada sam gotovo potpuno paraliziran.Nemoguće je donijeti informiranu odluku o svojim mogućnostima ako medicinska zajednica oko vas ne zna koliko postoji kvalitetnih alternativa.
Zahvaljujući inovativnim operacijama Nacionalne zdravstvene službe (National Health Service – NHS), stalnom financiranju kućne zdravstvene skrbi te vrhunskoj tehnologiji koja mi omogućuje da govorim svojim izvornim glasom (i tipkam ovaj tekst) koristeći samo svoje oči, bolest motornih neurona me možda nikad neće ubiti. Srčane bolesti ili demencija s druge strane ipak i dalje mogu.
Već sad vodim izrazito kvalitetan život. Imam ljubav. Zabavljam se. Imam nade. Imam svrhu. Moj život je samo jedan primjer kako se može promijeniti budućnost ekstremnog invaliditeta. Koliko liječnika govori svojim tek dijagnosticiranim pacijentima s bolešću motornih neurona da takve nade nema?
Nemoguće je odlučiti se za život i za napredak ako vam se nude samo načini kako da umrete. Nastavio je: “Nemoguće je odlučiti se za život i za napredak ako vam se nude samo načini kako da umrete”.
U Velikoj Britaniji odluke o mogućnostima liječenja bolesnika s bolesti motornih neurona donose se lokalno, a ne na nacionalnoj razini. U Velikoj Britaniji manje od 0,5% ljudi s ovom bolešću prima vrstu liječenja koja mi je spasila život; u Japanu je to više od 30%”.
Dakle, što osjećam prema prijedlozima za izmjenom zakona o potpomognutom samoubojstvu? Prijedlog zakona, koji je imao prvo čitanje u gornjem domu parlamenta, omogućio bi pružanje pomoći uračunljivim odraslim osobama sa neizlječivom bolesti da okončaju svoje živote. No, nemoguće je da ljudi donose svoje odluke bez pritiska kada je trenutni sustav tako neumoljivo negativan. Izbjegavanje prisile zahtijeva od ljudi vjeru da ipak postoje alternativa.
Brinem se da bi mnogi koji donose odluku o potpomognutom samoubojstvu mogli biti depresivni ili zabrinuti zbog emocionalnog i financijskog opterećenja koje predstavljaju drugima te da sami pacijenti nisu u potpunosti informirani.
Moja intuicija i dalje govori da je vrijeme za izmjenom zakona. No, postoji nepravda u tome da se zaštiti pravo na smrt dok se istodobno ne ulaže isti napor, obrazovanje i financiranje u pravo na život. To može biti ekonomski povoljnije, ali je okrutno i necivilizirano. Smatram da možemo bolje od toga.
Dr. Scott-Morgan prethodno je govorio o tom pitanju na događaju koji je organizirala međustranačka parlamentarna skupina za potpomognuto umiranje, a na kojem su on i drugi borci za prava osoba s invaliditetom snažno govorili protiv izmjena zakona o samoubojstvu predloženog od strane barunice Molly Meacher. Međustranačka parlamentarna skupina osnovana je ranije ove godine s ciljem ujedinjenja protiv ponovnih najava da se potpomognuto samoubojstvo u Velikoj Britaniji učini legalnim.
Pomicanje granica
Prijedlog zakona o potpomognutom samoubojstvu predsjednice međustranačke skupine “Dostojanstvo na samrti”, barunice Molly Meacher, dobio je svoje prvo čitanje u gornjem domu parlamenta Velike Britanije 26. svibnja ove godine, a drugo čitanje očekuje se na jesen. To je nastavak na prijedlog zakona Marris-Falconer iz 2015. godine, koji je odbijen većinom od 330 naprema 118 zastupnika.
Prema njegovim pristalicama, prijedlog zakona „Dostojanstvo na samrti“ je napravljen po uzoru na zakonodavstvo koje je u Oregonu, u Sjedinjenim Američkim Državama, na snazi više od 23 godine.
Druge zemlje koje su uvele neki oblik potpomognutog samoubojstva i eutanazije doživjele su i proširenje svojih zakona budući da medicinski stručnjaci i aktivisti pomiču granice prihvatljive prakse.
Proširenje zakona o eutanaziji
U Nizozemskoj, Kanadi i Belgiji zakon koji dopušta eutanaziju brzo se proširio na više kategorija pacijenata.
Belgija je legalizirala eutanaziju 2002. godine i od tada se praksa proširila čak i na djecu. Postojeći zakon dopušta eutanaziju ako je pacijent u stanju stalne fizičke ili psihičke boli. Sada se ponovno traži da eutanazija bude dostupna onima koji su zdravi, koji su vodili ‘ispunjen život’ te su odlučili okončati ga.
U Nizozemskoj, gdje je eutanazija legalna od 2002. godine, liječnicima je sada dopušteno potajno uspavati pacijente koji imaju demenciju prije nego što ih eutanaziraju. Zakon dopušta dobrovoljnu eutanaziju za sve starije od 16 godina, a djeca u dobi od 13 do 15 godina mogu se eutanazirati uz pristanak roditelja. Prošle je godine nizozemska vlada rekla da će promijeniti propise kako bi liječnicima omogućila da okončaju živote neizlječivo bolesne djece u dobi od jedne do dvanaeste godine.
Eutanazija je u Kanadi legalna od 2016. godine. Međutim, 2019. godine, nakon eutanazije Alana Nicholsa, bivšeg školskog skrbnika koji je bio fizički zdrav, ali se borio s depresijom, odbačen je zakonski zahtjev da osoba bude smrtno bolesna prije primjene eutanazije.
Prijedlog zakona, koji je nedavno usvojio kanadski parlament, namjerava dodatno proširiti zakone o eutanaziji na osobe s invaliditetom i one s problemima mentalnog zdravlja.
Glasnogovornica organizacije „Pravo na život“ (Right To Life), Catherine Robinson je izjavila: “Divno je vidjeti tako pozitivan i inspirativan glas dr. Scotta-Morgana koji govori protiv prevladavajuće, ali ipak pogrešne priče o potpomognutom samoubojstvu.
Nije slučajno što se mnoge istaknute osobe s invaliditetom, mnoštvo skupina za prava osoba s invaliditetom i mnogi cijenjeni zdravstveni radnici i dalje protive takvom zakonodavstvu, jer ono udara u samo srce dostojanstva i brige koju bismo trebali pružiti svakom ljudskom biću”.
* S engleskog preveo Domagoj Beg
Tekst se nastavlja ispod oglasa