U Mađarskoj je nedavno održan niz demonstracija koje su izražavale neslaganje prema konzervativnoj politici premijera Viktora Orbana. Službeni pokretač demonstracija bilo je glasovanje u parlamentu kojim se odobravaju izmjene Zakona o radu. I mađarski i strani mediji koji su obično neprijateljski raspoloženi prema Viktoru Orbanu i njegovoj stranci Fidesz, oslikavali su mjesecima ranije situaciju u Mađarskoj – zastrašujućom.
Takozvana samoproglašena “progresivna”, liberalna i socijalistička oporba radikalizirala je u prosincu svoj diskurs i djelovanje, te su proveli brojne agitprop promidžbene javne i medijske operacije protiv Orbanove vlade.
Rezultat svega bio je – fijasko pažljivo organiziranih demonstracija koje su bile umnogome poticane i iz međunarodnih neoliberalnih zapadnih krugova.
Zapad ne voli Orbana
Naime, mnogima u Bruxellesu se ne sviđa Orbanova antiimigrantska politika, kao niti Washingtonu Orbanovo niveliranje između Zapada, te Rusije i Kine, odnosno Orbanova politika u kojoj isključivo gleda interese Mađarske, a ne banaka, multinacionalnih kompanija ili zapadnih sila.
Prosvjedi u Mađarskoj su počeli sredinom prosinca protiv promjena Zakona o radu (glede prekovremenih sati, njihove kvote i vremenske isplate, kao i nekih drugih stvari) nisu i neće zasada oslabiti Victora Orbana i neće dovesti do društveno-političke krize, usprkos tome što su imali veliku podršku zapadnih medija, kao i brojnih dobro financiranih tzv. nevladinih udruga koje su često samo produžena ruka različitih interesnih skupina. Zbog čega je, na kraju krajeva, i mađarska vlada odlučila odlučno djelovati protiv njih, a osobito protiv utjecaja burzovnog mešetara i jednog od kreatora globalnog kaosa Georga Sorosa i njegovog utjecajnog kruga brojnih i pažljivo raspoređenih suradnika.
Široka organizirana suradnja liberala, socijalista i nevladinih udruga protiv Orbana
Od početka serija demonstracija, kadrovi liberalnih oporbenih stranaka i aktivisti mreža nevladinih udruga protiv Orbana počeli su koristiti razne “tehnike” koje su se do sada rijetko viđale u Mađarskoj. To je podiglo razinu napetosti u društvu i s obzirom na njihove postupke kao i davanja važnosti tome u medijima.
Među tim tehnikama, vidjeli smo nasilne provokacije oporbenjaka protiv policije u pokušaju da ih se prisili da koriste suzavac ili uhapse demonstrante ispred kamera televizije. Oporbeni zastupnici koji su sudjelovali u tim događajima također su koristili jasno prepoznatljive metode. Kao parlamentarci, mađarski zastupnici imaju pravo pristupa zgradama javne televizije. Međutim, očito ne mogu pristupati direktno u emisije bez najave, pogotovo za vrijeme prijenosa uživo. Ali upravo su to pokušavali učiniti, zbog čega su ih zaustavili zaštitari i osiguranje televizije. To nije spriječilo te iste zastupnike, s mobilnim telefonima u svojim rukama, da sve snimaju i tvrde da su žrtve represije Orbanovog sustava.
Tako je oporbeni zastupnik Ákos Hadházy namjerno pao na pod kada su ga zaštititari pokušali otpratiti iz zgrade. Upravo je ta slika kružila medijima, sugerirajući da je zastupnik bio zlostavljan i onda bačen na zemlju:
Ovi primjeri ilustriraju jasnu strategiju manipulacije koju provodi oporba, i njihovu želju da stvore od sebe mučenike, budući da se, eto, suočavaju s državnom ustanovom koja se odnosi vrlo grubo prema njima, ali koja je ujedno i guši njihove slobode govora i djelovanja.
Lažna usporedba Žutih prsluka i prosvjednika u Budimpešti
Što se tiče mađarske policije, oni su pokazali izuzetnu suzdržanost i profesionalnost. To je zbog dva razloga. Prvi je još svježa društvena trauma zbog policijskog nasilja koja se dogodila tijekom demonstracija 2006. godine, kada je na vlasti bio ljevičarski premijer i socijalist Ferenc Gyurcsány. Nakon što se Fidesz vratio na vlast 2010. godine, sjećanje na policijsku represiju ljevičara Gyurcsányja prisililo je društvo i policiju da provedu duboke reforme u policijskim snagama. Svaki službeni identifikacijski broj svakog policajca sada mora biti jasno vidljiv, sve policijske operacije se snimaju, a štoviše, mogu biti snimljene od strane bilo koga. Drugi je razlog što vlada vrlo dobro zna da se provokatori nadaju samo jednoj stvari: da policija reagira grubo, dajući svijetu slike koje će biti korisne za njihove opetovane laži o Mađarskoj kao “policijskoj državi”.
Važno je istaknuti i ironični pokušaj mađarske liberalne i socijalističke oporbe da iskoristi pokret žutih prsluka u Francuskoj za vlastite ciljeve. To je opet lažna i napumpana medijska strategija, budući da mađarski prosvjednici nisu imali ništa zajedničko s francuskim prosvjednicima. Uistinu, sociološki i politički, dvije su skupine bitno suprotstavljene. S jedne strane, žuti prsluci su u biti sastavljeni od ljudi takozvane “periferne Francuske” i srednjeg sloja koji je došao pod politički i socijalni udar države; u Mađarskoj, ljudi koji demonstriraju uglavnom su iz urbanih središta i čini ih „liberalna elita“, manji dio lijeve antifa studentske populacije, profesionalni aktivisti i ostarjeli umirovljenici koji žale za komunističkom Mađarskom. U Francuskoj, srednja klasa i radnici demonstriraju, neovisno o bilo kojoj stranci, sindikatu ili organizaciji, i opetovano osuđuju politiku EU. U Mađarskoj, demonstracije vode aktivisti koji rade za nevladine organizacije i pro-EU oporbene stranke koje su bliske ideološki upravo Emmanuelu Macronu protiv kojeg se bore žuti prsluci. Također, brojevi i sposobnost mobilizacije ljudi govore sami za sebe. U Francuskoj se radi o milijunima ljudi na ulicama, dok se u Budimpešti radi o tisućama. Dok u Francuskoj 75% stanovništva podržava Žute prsluke, u Mađarskoj 80% stanovništva odbacuje akcije prosvjednika.
Napadi na novinare, Fidesz i konzervativne krugove
No, čini se da sve ukazuje na to da će mađarski liberalni i lijevi aktivisti i političari nastojati dodatno zaoštriti situaciju protiv Orbana, koja time može postati radikalnija, pa čak i nasilna. U posljednjih nekoliko tjedana napadnuto je nekoliko ureda Fidesz-a, kao i ureda njegovog saveznika, KDNP-a (Kršćanska demokratska narodna stranka), s razbijenim prozorima, ispisanim parolama mržnje i vratima premazanim izmetom, što je vjerojatno djelo ekstremnih ljevičara. Isto tako, novinari skloni konzervativnoj politici Orbana su bili zastrašivani čak i javno, a osobito anonimnim prijetnjama. Izgleda da sve ukazuje i na to da će oporba sve više nastojati mobilizirati svoje snage u okviru stalnog gerilskog i uličnog aktivizma, umjetno podizati društvenu temperaturu kako bi se oporba stopila u jedan blok i sabotirala postignuća, mir i prosperitet koje je donijela vlada Viktora Orbana.
Takva situacija odgovora generatorima napetosti i kaosa za postizanje dugoročnijih ciljeva protiv Orbanove vlade, kako na unutrašnjem, tako i na međunarodnom planu.
A to je zabrinjavajuća perspektiva za Mađarsku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa