Laurence Trochu, osnivačica Konzervativnog pokreta – koji se kasnije razvio u stranku Identitet i sloboda (Identité-Libertés) pod vodstvom Marion Maréchal – zastupnica je u Europskom parlamentu od 2024. godine, predstavljajući skupinu Europskih konzervativaca i reformista (ECR). Također je koordinatorica Odbora za ženska prava i rodnu ravnopravnost za skupinu ECR. Trochu je razgovarala s Hélène de Lauzun za europeanconservative.com o nadolazećoj plenarnoj raspravi Europskog parlamenta o praksi surogatstva i rastućoj svjetskoj svijesti o potrebi zaštite majki i djece od te prakse.
Rasprava o surogatstvu
EC: Grupa ECR osigurala je raspravu o surogatstvu u Europskom parlamentu tijekom plenarne sjednice sljedećeg tjedna u Strasbourgu. Možete li objasniti kako je došlo do ove rasprave?
Trochu: Prošlog kolovoza, Reem Alsalem, posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama i djevojčicama, izdala je oštro izvješće o surogatstvu, osuđujući tu praksu kao ravnu ropstvu i kršenje bezbrojnih međunarodnih zakona. Tom prilikom zatražila sam od grupe ECR da zatraži plenarnu raspravu o ovoj temi u rujnu.
To nije bilo moguće iz tehničkih razloga u rujnu ili tijekom prve plenarne sjednice u listopadu, ali rasprava će se konačno održati sljedeći tjedan, zahvaljujući koaliciji desničarskih skupina na tu temu, od EPP-a do ESN-a.
Posljednjih nekoliko tjedana naporno smo radili kako bismo osigurali ovu podršku i prava je pobjeda za grupu ECR što je osigurala raspravu o temi koja je vrlo važna za našu skupinu. Moramo zahvaliti EPP-u, čija je podrška bila vrlo važna.
Pitanje surogatstva na međunarodnoj razini
EC: Kako izvješće UN-a, objavljeno ovog kolovoza, predstavlja novi razvoj u razmatranju pitanja surogatstva na međunarodnoj razini?
Trochu: Izvješće Reem Alsalem, koje ćemo u studenom poželjeti u Europskom parlamentu na inicijativu mog kolege Paola Inselvinija, jedini je međunarodni tekst koji nedvosmisleno osuđuje surogatstvo u svim njegovim oblicima. I dolazi od najslužbenije moguće institucije za sve zemlje svijeta. Stoga je bez presedana i ova je prilika morala biti iskorištena kako bi se Europskom parlamentu pružila prilika da zauzme jasniji stav o teškoj temi.
EC: Je li Deklaracija iz Casablance priznata na europskoj razini?
Trochu: Deklaracija iz Casablance je dobro poznata, ali se nikada ne navodi kao referenca ni u jednom europskom tekstu. Štoviše, nema status osim građanske inicijative, što je već važno i ima svoju vrijednost. Izvješće UN-a daje ovom radu službeno priznanje, koje želimo nastaviti stavljajući ovu raspravu u prvi plan.
>UN osuđuje surogatstvo i razotkriva milijardski biznis koji žene svodi na inkubatore
Surogatstvo i ovlasti EU
EC: Je li EU već rješavao ovo pitanje u prošlosti?
Trochu: Pitanje surogatstva posebno se spominje u europskoj direktivi protiv trgovine ljudima, koja osuđuje „iskorištavanje surogatstva“. Ovo je prvi korak, ali daleko od dovoljnog, jer ostavlja otvorena vrata surogatstvu koje bi se smatralo etičkim jer je neplaćeno. Moramo ići dalje.
EC: Koje ovlasti EU ima nad surogatstvom? Nije li to isključivo pitanje država članica?
Trochu: Moglo bi se smatrati pitanjem zdravstvene ili demografske politike, nad kojim države članice doista moraju zadržati svoje prerogative. Ali to nije poanta. Surogatstvo nije oblik skrbi. Postoji Europska povelja o temeljnim pravima koja, na primjer, jamči pravo djeteta da poznaje oba roditelja. Ovo je pravno obvezujući tekst. Ugovor o Europskoj uniji, koji je također obvezujući za države članice, propisuje da EU štiti prava djeteta. Surogatstvo mora biti univerzalno osuđeno, a alati za to postoje. Ne govorimo o javnoj politici, govorimo o temeljnim ljudskim pravima.
Praksa EU
EC: Postoji li oblik samozadovoljstva EU prema surogatstvu? Postoji li otpor prema osudi surogatstva od strane određenih zastupnika u Europskom parlamentu ili Europske komisije? Ide li EU toliko daleko da na neki način promiče ovu praksu?
Trochu: Ne vjerujem da je Unija samozadovoljna u tom pogledu. Prije svega, postoje velike podjele. Neke zemlje to odobravaju, druge zabranjuju, a treće toleriraju.
Surogatstvo se ipak potiče na neizravne načine, posebno priznavanjem Europske roditeljske potvrde, čiji je cilj da sve države članice priznaju umjetno roditeljstvo, odobreno u jednoj državi, ali ne i u drugoj. Ali druga strana tih podjela je da izbjegavamo govoriti o tome i navlačimo veo preko stvarnosti ove prakse, koja je prilično odvratna kada se pogleda izbliza. Cilj ove rasprave je upravo podići taj veo.
Prava žena i djece
EC: Prava žena, prava djece: koji je kut gledanja trenutno najperspektivniji i najslušaniji u borbi protiv surogatstva?
Trochu: Mislim da je pogreška odvajati to dvoje. Osuđujući surogatstvo, štitimo i žene i djecu. Odvajanje djeteta od žene koja ga je nosila tragedija je za oboje, i psihološki i biološki – čije pune posljedice još nisu poznate. To je dehumanizacija žene, koja se smatra tvornicom beba, i djeteta, koje postaje potrošački proizvod kao i svaki drugi. To je ujedno i antropološki i civilizacijski preokret koji ima štetne učinke na društvo.
EC: Što očekujete od rasprave koja će se uskoro održati na plenarnoj sjednici? Možemo li se nadati rezoluciji u bliskoj budućnosti?
Trochu: Sama činjenica da se ova rasprava održava već je veliki korak naprijed. Mi smo parlamentarci, razgovarajmo o ovoj vrlo važnoj temi. Očekujem da će podići svijest o stvarnosti problema s kojima se suočavamo po ovom pitanju; o stvarnosti svakodnevnog života žena čije se maternice iskorištavaju; o stvarnosti traume nanesene djeci koja su otrgnuta od onih koji su ih nosili. Ako se ova stvarnost riješi bez samozadovoljstva i bez laži, imat će posljedice, i zašto ne rezolucija? U svakom slučaju, to je moj cilj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa