Veliku Britaniju ovih dana potresla su dva slučaja pobačaja zdravih beba, do kojih je došlo zbog pogrešne prenatalne dijagnoze. Ovo nisu jedini slučajevi, sve je više ovakvih primjera gdje liječnici samo na temelju prenatalnih testova, koji su se u većini slučajeva pokazali pogrešni, savjetuju roditeljima pobačaj. Tek nakon što su bebe pobačene, roditelji su dobili rezultate testova koji su pokazali da su bebe bile zdrave. Roditelji od liječnika nikada nisu dobili objašnjenje kako i zašto je došlo do pogrešne dijagnoze.
No, istinska tragedija ne leži samo u tome što su te nerođene bebe bile zdrave, već u činjenici da bilo koje dijete, neovisno o svom zdravstvenom stanju, može biti lišeno života pod krinkom zdravstvene skrbi.
”Naša kći bi trebala biti ovdje”
Prema izvješću BBC-a, Carl Everson i Carly Wesson očekivali su svoje prvo dijete, kojem su nadjenuli nadimak Ladybird. No, krvni test proveden u ranoj trudnoći, koji nije pružao jasnu dijagnozu, pokazao je povećan rizik da njihova beba ima kromosomski poremećaj. Par je potom prošao dodatni, precizniji test, nazvan uzorak korionskih resica (CVS), a dva dana kasnije liječnici iz bolnice City Hospital u Nottinghamu rekli su im da početni rezultati pokazuju kako njihova kći ima Patauov sindrom.
Ovaj poremećaj može uzrokovati spontani pobačaj, mrtvorođenje ili smrt ubrzo nakon rođenja. Djeca s mozaicnom verzijom, poznatom i kao trisomija 13, kod koje nisu sve stanice u tijelu zahvaćene dodatnim kromosomom, mogu preživjeti, ali će imati fizičke i intelektualne teškoće. Detaljniji rezultati testa trebali su stići tek za dva tjedna, no liječnici su preporučili pobačaj.
“To je bio najteži izbor koji smo ikada morali donijeti. Mislili smo da je najbolja opcija prekinuti trudnoću jer je beba patila,” rekla je Wesson. “To je jednostavno strašna, nemoguća situacija. Nije bilo dobrog ishoda, nismo imali nade.”
>Žena koja je požalila pobačaj: S tim se nosite cijeli život
Ne postoji opravdanje za pobačaj
Ovo je nepravedan izbor pred kojim se roditelji nalaze – ili ubiti dijete kako bi se izbjegla bilo kakva patnja ili dopustiti da se rodi i možda pati. U njihovim mislima to je situacija u kojoj su oba ishoda gubitak, pa su je smatrali “nemogućim izborom”. No to uopće ne bi trebao biti izbor.
Na preporuku liječnika, Wesson je u 14. tjednu trudnoće počinila pobačaj. Prema Zakladi za ljudski razvoj, u toj dobi Ladybird je mogla dodirnuti svoje ruke ustima, imala je razvijeno osjetilo okusa i mogla je oblikovati složene izraze lica. Čini se da je Ladybird bila rođena induciranim porodom, no u toj gestacijskoj dobi najčešći je postupak pobačaja D&E (dilatacija i evakuacija), pri kojem se dijete rastrga na dijelove prije nego što mu se smrvi lubanja.
Nakon pobačaja dobili su rezultate testa koji je pokazao da je dijete bilo zdravo
Šest tjedana nakon što je Ladybird bila abortirana, par je primio poziv iz bolnice s molbom da dođu. ”Konzultantica je jednostavno ušla i prva stvar koju je rekla bila je: ‘Moram vam nešto reći, vaši rezultati su se promijenili,”’ rekla je Wesson.
Potpuni rezultati CVS testiranja stigli su, i pokazalo se da Ladybird nije imala Patauov sindrom. Prema svemu sudeći, bila je potpuno zdrava. Početni CVS test dao je lažno pozitivan rezultat. Kada su pitali bi li preživjela, liječnica je bešćutno odgovorila: ”Pa, mogli ste ionako pobaciti.”
Ova izjava jasno pokazuje kako liječnici nerođenu djecu tretiraju kao bezvrijednu i nevažnu. Njihovi se životi smatraju beznačajnima samo zato što još nisu rođeni. ”Ovo mi se zauvijek urezalo u sjećanje,” rekla je Wesson. ”Bilo je gotovo zlobno.”
Istraga o Ladybirdinoj pogrešnoj dijagnozi i smrti pobačajem otkrila je da je lažno pozitivan rezultat ”dobro poznata opasnost ranih CVS testova.”
>Novi slučaj progona UK: Žena uhićena jer se tiho molila u blizini klinike za pobačaj
Da se pobačaj tretira kao ubojstvo, a ne kao zdravstvena skrb, mala Ladybird bi sada bila živa
”Naša kći bi trebala biti ovdje,” rekla je Wesson.
Da se pobačaj tretira kao ubojstvo, što on i jest, umjesto kao zdravstvena skrb, i da je zakonom zabranjen umjesto slavljen, Ladybird bi bila ovdje. Njihova bi kći bila ovdje da liječnici nisu odlučili da joj je smrt jedina opcija na temelju dijagnoze, već da su umjesto toga pripremili roditelje za skrb o njoj.
Kultura smrti stvorila je očekivanje da će roditelji pobaciti dijete ako prime takvu dijagnozu, diskriminirajući osobe s invaliditetom te šireći laž da su životi djece vrijedni samo ukoliko su zdrava i time ”dostojna” života. Bez obzira na to imala Ladybird trisomiju 13 ili ne, nije zaslužila da s njom postupe ovako okrutno.
>Pobačaj u 2024. glavni uzrok smrti u svijetu
Stvaranje pritiska od strane liječnika kako bi se napravio pobačaj
Još jedan par, koji je želio ostati anoniman, podijelio je svoju priču za BBC. Oni su 2017. godine pobacili svoje dijete nakon što je rutinski ultrazvuk u 20. tjednu pokazao abnormalan razvoj. Poput Wesson, i oni su upućeni u bolnicu City Hospital na konzultacije.
Nekoliko dana kasnije, rečeno im je da njihova beba vjerojatno ima ozbiljno genetsko stanje koje bi moglo ograničiti njezin životni vijek. BBC nije otkrio o kojoj se bolesti radi. Roditelji su prošli genetsko testiranje i rečeno im je da će rezultati biti ubrzani. Međutim, tjedni su prolazili bez ikakvih rezultata.
”Svakodnevno sam zvala bolnicu tražeći rezultate testova, dok je moja toliko željena beba udarala u mom trbuhu,” rekla je majka za BBC. ”Željela sam znati trebam li se emocionalno distancirati od trudnoće, jer nisam bila sigurna hoće li moje dijete preživjeti. Nikada nam nisu objasnili zašto smo toliko morali čekati rezultate.”
Tada su iznenada primili poziv iz bolnice s obavijesti da imaju 24 sata da odluče žele li pobaciti jer je samo jedan dan nedostajao da beba napuni 24. tjedna. Nakon 24. tjedna pobačaj bi bio kompliciraniji.
”U kasno poslijepodne primila sam poziv u kojem su mi rekli da moramo odlučiti do sljedećeg dana hoćemo li prekinuti trudnoću ili će biti prekasno. Bilo je užasno,” rekla je.
Nakon pobačaja dijete je pregledano i utvrđeno je da je bilo zdravo
Nakon 24. tjedna, Ujedinjeno Kraljevstvo štiti većinu nerođene djece od pobačaja, iako se bebe s invaliditetom i dalje mogu abortirati. Par je odlučio pobaciti na temelju savjeta liječnika, jer bi beba možda umrla ili živjela s određenim zdravstvenim stanjem.
U 24. tjednu trudnoće, najčešće korišteni postupak pobačaja je indukcijski pobačaj. Liječnik koji čini abortus ubrizgava feticid, poput digoksina, u srce ili mozak djeteta kako bi uzrokovao smrt, a zatim se dijete rađa mrtvorođeno. Ova majka je kazala da je morala proći kroz pobačaj u rodilištu gdje su druge majke rađale svoju živu djecu.
No, kada je abortirano dijete naknadno pregledano zbog navodnog genetskog poremećaja, otkriveno je da je bilo potpuno zdravo. Roditelji nikada nisu dobili objašnjenje kako i zašto je njihovom djetetu postavljena pogrešna dijagnoza niti zašto su bili pod tolikim pritiskom da pobace.
>Mons. Križić: Pobačaj je zločin koji vapi u nebo!
Jedan bračni par je odbio pobačaj usprkos dijagnozi
Roditelji koji dobiju prenatalnu dijagnozu za svoje dijete i budu izloženi pritisku liječnika ili drugih osoba u svom okruženju da pobace, imaju pravo i moć odbiti pobačaj te zatražiti razgovor sa stručnjacima.
Treća obitelj ispričala je za BBC da su zamalo pobacili svoje dijete nakon što su im liječnici rekli da njihov nerođeni sin vjerojatno ima genetsko stanje koje bi mu moglo skratiti život. Već su ranije imali iskustvo mrtvorođenog djeteta, a kada je ultrazvuk u osmom tjednu druge trudnoće pokazao zabrinjavajuće nalaze, suočili su se s novim strahovima.
”Rekli su nam da naša beba ne prazni mjehur i da je to razlog zašto se vidi velika sjena,” rekla je majka. ”Ako ne bi mogao isprazniti mjehur, ili bi se rodio mrtav ili bi živio vrlo kratko.”
Drugi ultrazvuk pokazao je da je ”crna rupa” koja se vidjela na prvom pregledu još veća. Liječnici su im savjetovali pobačaj.
Na drugom pregledu utvrđeno je da je dijete bilo zdravo
”Sjećam se da smo tada obavijestili prijatelje, ali ne radosno i uzbuđeno s ‘pogodite što, imat ćemo dijete.’ Umjesto toga, bilo je ‘imamo još jednu bebu i ona će umrijeti.’ Počeli smo čak planirati gdje će biti pokopan, na istom mjestu gdje je i njegov brat,” rekla je.
Kad su otišli u Queen’s Medical Center na pobačaj, otac je, srećom, zatražio još jedan posljednji ultrazvuk. ”I nevjerojatno, dok su ga pregledavali, naša mala beba je ispraznila mjehur. Tako da nismo prekinuli trudnoću.” Za pogrešno postavljenu dijagnozu, par nikada nije dobio objašnjenje iz bolnice ili od liječnika, prenosi Live Action.
Glavna primalja Donna Ockenden vodi istragu o kvaliteti rodilišne skrbi u Nottingham University Hospital’s NHS Trust. Očekuje se da će prikupiti podatke iskustava 2.500 obitelji. Izvješće je planirano za objavu u lipnju 2026. godine.
>Strašna objava američke tvornice abortusa: Hej, OK je imati više pobačaja
Prenatalni testovi pokazali su se u većini slučajeva netočni
Zabrinutosti oko nepouzdanosti prenatalnih testiranja postoje već godinama. Live Action News već je izvještavao o prenatalnim testovima koji se roditeljima predstavljaju kao način da saznaju ima li njihovo nerođeno dijete genetski poremećaj. Međutim, ti testovi trebali bi služiti samo kao sredstvo za rano otkrivanje neke bolesti.
Oni ukazuju na mogućnost postojanja određenog zdravstvenog stanja, no nužna su daljnja dijagnostička testiranja. Ipak, ovi testovi se reklamiraju i koriste kao dijagnostički alati. Ovo je dovelo do tragičnih slučajeva da su roditelji pobacili djecu zbog zdravstvenih stanja koja nisu ni imala.
Godine 2022., The New York Times skrenuo je pozornost na visoku stopu netočnosti neinvazivnih prenatalnih testova (NIPT). Otkriveno je da su određeni genetski testovi netočni i do 93% slučajeva.
Bez obzira na zdravstveno stanje djeteta, nijedno dijete ne zaslužuje da bude namjerno ubijeno samo zato što ima određeno zdravstveno stanje ili invaliditet. Isto tako, od roditelja se ne očekuje da ubiju svoju rođenu djecu kada prime tešku dijagnozu, pa zašto bi se onda od njih očekivalo da ubiju svoju nerođenu djecu?
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/BBC/LIve Action
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.