Neredi i masovna ubijanja prosvjednika u Iranu potaknuli su Europsku uniju na korak o kojemu se već godinama raspravlja. Iransku revolucionarnu gardu EU je proglasila terorističkom organizacijom. SAD je to učinio još 2019. Što je Iranska revolucionarna garda i zašto je opasna?
„Svaki režim koji ubija tisuće vlastitih građana radi protiv samoga sebe i vlastitog opstanka“, napisala je Kaja Kallas na platformi X nakon sastanka ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu uz objavu vijesti o proglašenju ove skupine terorističkom organizacijom.
Što je Iranska revolucionarna garda?
Korpus čuvara islamske revolucije, poznatiji pod imenom Iranska revolucionarna garda (IRGC), najmoćnija je grana iranskih oružanih snaga. Neovisna o iranskoj regularnoj vojsci i odgovara samo Uredu vrhovnog vođe.
Osnovana je odmah nakon uspjeha Iranske revolucije u kojoj je s prijestolja smijenjen šah/kralj. Osnovao ju je prvi iranski vođa, ajatolah Ruholah Homeini, prvi iranski vođa.
Budući da ajatolah nije imao povjerenja u regularnu vojsku, stvorenu u monarhiji, osnovao je IRGC kako bi zaštitio iranski novouspostavljeni islamski sustav od unutarnjih i vanjskih prijetnji, posebice stranih pokušaja da se izvrši promjena režima, piše Britannica.
Osnivanje garde i počeci
Nakon što su s vlasti skinuli šaha, ajatolah Ruhollah Homeini, koji je bio vodeća figura Islamske revolucije, dekretom je osnovao IRGC kako bi ujedinio i organizirao paravojne snage koje su nastale tijekom revolucije. Ujedinjene snage, često neformalno nazvane Sepah ili Pasdaran, tako bi služile kao protuteža regularnoj vojsci (neformalno, Artesh), koja je izvorno bila odana šahu.
Garda se snažno odupirala političkoj kontroli i pokušajima da ih se stavi u sustav regularne vojske. Te napetosti najizraženije su bile u doba prvog iranskog predsjednika, Abulhasana Banisadra (1980. – 1981.), što je dovelo do sukoba predsjednika i drugih dužnosnika. Predsjednik je na kraju smijenjen s dužnosti.
Naslijedili su ga prvo Mohammad Ali Raja (kolovoz 1981.) te Ali Khamenei (1981. – 1989.) koji su itekako bili naklonjeni ovoj organizaciji.
Ključno razdoblje za IRGC bio je iransko-irački rat. U početku je garda trebala djelovati kao pojačanje regularnoj vojsci. No tijekom rata, uz snažnu političku podršku, njegova snaga, struktura i složenost su rasli: pojačava se broj ljudstva, a garda razvija vlastite kopnene, pomorske i zračne snage.
Rast i jačanje
Nakon smrti ajatolaha Homeinija, vrhovni vođa postaje dotadašnji predsjednik i današnji vrhovni vođa Ali Hamnei. Kao predsjednik uvelike je podržavao IRGC stoga ne čudi da njihovo djelovanje jača dolaskom Hamneija na mjesto vrhovnog vođe.
Kada krajem 90-ih predsjednik Irana postaje Mohammed Khatami (1997. – 2005.), on najavljuje borbu protiv nacionalne garde. IRGC tada počinje otvorenije intervenirati u političkim pitanjima. Osniva se i obavještajno krilo kako bi se utjecaj garde dodatno ojačao.
Početkom 2000-tih predsjednik postaje Mahmoud Ahmadinejad (2005. – 2013.), koji je i sam bio veteran IRGC-a. Tada gardina politička zastupljenost i ekonomska snaga znatno rastu. Deseci bivših časnika IRGC-a postavljeni su na visoke položaje u vladi, dok je IRGC dobio bezbrojne državne ugovore i milijarde dolara kredita za provođenje velikih projekata.
Godine 2009., kada su izbile demonstracije zbog navodnih nepravilnosti u Ahmadinejadovom ponovnom izboru, IRGC je odigrao ključnu ulogu u suzbijanju prosvjeda. Frustriran nemogućnošću Ministarstva obavještajnih poslova da spriječi nemire, Hamnei je naredio proširenje obavještajnog krila IRGC-a koje je konkuriralo vladinom ministarstvu.
Međunarodna zajednica ubrzo je postala svjesna kakvu ulogu IRGC ima iranskoj politici, a uslijedile su razne međunarodne sankcije usmjerene na iranski nuklearni program početkom.
Pitanje IRGC-a intenziviralo se kada su 2022. iranske vlasti zbog „neprimjerenog“ odijevanja pritvorile mladu Jinu Mahsu Amini koja je u pritvoru i preminula. Očekivalo se da bi IRGC mogao pokušati svrgnuti nepopularni klerikalni establišment. No, postalo je očito da su jako povezani.
Zapovjedništvo IRGC-a
IRGC je podijeljen u pet grana: kopnene snage, zračne snage, mornarica, Basij – dobrovoljna milicija koja potiskuje neslaganje i kontrolira moralne kodekse – i Quds Force, tajna obavještajna služba koja provodi operacije u drugim zemljama, često podupirane lokalnih oružanih skupina.
Zapovjednik Korpusa islamske revolucionarne garde od 2019. godine je Hossein Salami, a njegov prethodnici su bili Mohammad Ali Jafari (2007. – 2019.) i Yahya Rahim Safavi (1997. – 2007.)
Veze s Hamasom i Hezbollahom
Iranska revolucionarna garda povezana se s brojnim paravojnim skupinama, kroz razne financijske oblike.
Neke od skupina povezanih s IRGC-om uključuju Hezbollah u Libanonu, Hamas na palestinskom teritoriju i pobunjenike Hute u Jemenu.
Gdje je sve IRGC teroristička organizacija?
Sjedinjene američke države Islamsku revolucionarnu gardu terorističkom skupinom proglasila je još 2019. Nakon njih, to su učinile: Kanada, Australija. Ekvador, Paragvaj, Argentina te sada Europska unija.
Saudijska Arabija i Bahrein to su napravili još 2018., piše BBC.
