Odluka Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) o izlasku iz OPEC-a i OPEC+ ponovno je u fokus svjetske javnosti stavila jednu od najutjecajnijih organizacija u globalnoj ekonomiji — Organizaciju zemalja izvoznica nafte, poznatu kao OPEC.
Riječ je o organizaciji osnovanoj 1960. godine u Bagdadu, s ciljem koordinacije naftne politike među državama izvoznicama i stabilizacije svjetskog tržišta nafte. Prema službenoj misiji OPEC-a, zemlje članice nastoje osigurati ”učinkovitu, ekonomičnu i redovitu opskrbu potrošača naftom, stalan prihod proizvođačima i pošten povrat kapitala za ulagače u naftnu industriju”.
Danas OPEC čine Alžir, Republika Kongo, Ekvatorijalna Gvineja, Gabon, Libija, Nigerija, Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venezuela. Organizacija zajedno proizvodi oko 30–35 posto svjetske sirove nafte te u kombinaciji s partnerima iz OPEC+ sudjeluje u otprilike polovici globalne opskrbe i trgovine naftom.
>Ujedinjeni Arapski Emirati napuštaju Organizaciju zemalja-izvoznica nafte (OPEC)
Kako djeluje OPEC i njegov utjecaj na globalne cijene nafte?
OPEC ima snažan i dugotrajan utjecaj na globalno tržište nafte jer njegove članice kontroliraju velik dio svjetske proizvodnje i izvoza, pa kroz dogovore o proizvodnim kvotama mogu značajno utjecati na razinu ponude na tržištu. Kada se proizvodnja smanjuje, ponuda nafte pada, što u pravilu dovodi do rasta cijena, dok povećanje proizvodnje obično rezultira padom cijena i većom stabilnošću tržišta.
Zbog toga odluke OPEC-a izravno utječu na inflaciju, cijene goriva, troškove prijevoza i proizvodnje te ukupnu dinamiku globalnog gospodarstva, a posebno su važne za velike potrošače poput Sjedinjenih Američkih Država, gdje cijene benzina često imaju i političku težinu.
Članice OPEC-a redovito održavaju sastanke na kojima dogovaraju proizvodne kvote, odnosno količine nafte koje pojedina država smije proizvoditi i izvoziti. Kroz takvu koordinaciju organizacija pokušava upravljati globalnom ponudom nafte, a time posredno utjecati i na njezinu cijenu na svjetskom tržištu.
Kada OPEC smanji proizvodne kvote, ukupna količina nafte na tržištu se smanjuje, što u pravilu dovodi do rasta cijena. Suprotno tome, povećanje proizvodnje povećava ponudu, što može dovesti do pada cijena i stabilizacije tržišta. Upravo zbog takvog usklađenog djelovanja među državama članicama, OPEC se često opisuje kao svojevrsni ”naftni kartel”, iako se sam OPEC protivi toj definiciji.
Na djelovanje OPEC-a dodatno utječu i vanjski faktori, poput geopolitičkih kriza, ratova, sankcija i globalne potražnje za energijom, zbog čega odluke organizacije nemaju uvijek trenutan ili potpuno predvidljiv učinak na cijene.
Organizacija već desetljećima ima ključnu ulogu u svjetskoj ekonomiji, jer je nafta i dalje jedan od najvažnijih energenata u globalnom gospodarstvu. Promjene njezine cijene izravno utječu na inflaciju, cijene goriva, troškove prijevoza i proizvodnje, kao i na ukupni gospodarski rast u većini zemalja svijeta.
Nastanak OPEC+
Nakon velikog pada cijena nafte 2014. i 2015. godine, koji je bio posljedica prekomjerne ponude na globalnom tržištu i rasta proizvodnje u pojedinim zemljama, OPEC je 2016. godine odlučio proširiti suradnju izvan svojih članica. Tada je postignut dogovor s još deset velikih proizvođača nafte, među kojima je bila i Rusija.
Tako je nastao OPEC+, prošireni savez država koji okuplja zemlje članice OPEC-a i ključne nečlanice, s ciljem koordinacije razina proizvodnje nafte. Glavna ideja tog sporazuma bila je zajedničkim djelovanjem stabilizirati tržište, odnosno spriječiti nagle oscilacije cijena koje mogu štetiti i proizvođačima i globalnoj ekonomiji.
U okviru OPEC+ dogovora, zemlje sudionice redovito usklađuju svoje proizvodne kvote, osobito u razdobljima kriza, poput pandemije COVID-19 ili geopolitičkih sukoba koji utječu na opskrbu energijom.
Suradnja između Saudijske Arabije i Rusije unutar OPEC+ saveza posebno je značajna, budući da su te dvije zemlje među najvećim svjetskim proizvođačima nafte. Njihovi dogovori i neslaganja često imaju izravan utjecaj na kretanje globalnih cijena nafte, što OPEC+ čini jednim od najvažnijih aktera na svjetskom energetskom tržištu.
>SAD: Venezuelanska nafta kao poluga za poticaj vladi na trajne promjene
Zašto je važan izlazak UAE-a?
Ujedinjeni Arapski Emirati bili su jedan od značajnih proizvođača unutar OPEC-a te važan akter u Perzijskom zaljevu, tradicionalno blisko povezan sa Saudijskom Arabijom, ali i sve izraženiji konkurent u regionalnoj energetskoj politici. Njihov izlazak smatra se ozbiljnim političkim i ekonomskim udarcem organizaciji.
Emirati su posljednjih godina sve otvorenije izražavali nezadovoljstvo ograničenjima proizvodnje koje nameće OPEC+, jer nastoje povećati vlastite proizvodne kapacitete i dodatno ojačati ulaganja u energetski sektor. Takvi stavovi odražavaju njihovu strategiju diverzifikacije ekonomije i veće fleksibilnosti u upravljanju naftnom politikom.
Istodobno su se odnosi između UAE-a i Saudijske Arabije postupno zaoštravali, ponajprije zbog različitih pristupa vanjskoj politici, regionalnom utjecaju te natjecanja za strane investicije i poziciju ekonomskog središta Bliskog istoka.
Odluka UAE-a dolazi u posebno osjetljivom trenutku za globalno energetsko tržište, obilježenom geopolitičkim napetostima i rizicima u području Perzijskog zaljeva, uključujući prijetnje sigurnosti Hormuškog tjesnaca — ključne pomorske rute kroz koju prolazi oko petine svjetske trgovine naftom i ukapljenim prirodnim plinom.
Kritike OPEC-a i odnos s SAD-om
OPEC je godinama bio meta kritika zapadnih država i potrošača zbog optužbi da umjetno podiže cijene nafte ograničavanjem proizvodnje. Američki predsjednik Donald Trump više je puta optuživao organizaciju da ”pljačka ostatak svijeta” manipuliranjem tržištem energije.
Utjecaj OPEC-a posebno se snažno osjeća u Sjedinjenim Američkim Državama, koje su istodobno jedan od najvećih potrošača nafte i veliki proizvođač zahvaljujući vlastitoj naftnoj industriji, uključujući proizvodnju iz škriljevaca (shale oil). Promjene cijena na globalnom tržištu izravno se odražavaju na američke potrošače kroz cijene goriva, troškove transporta i ukupnu inflaciju, što često postaje i političko pitanje u SAD-u.
Zbog toga američke administracije tradicionalno imaju ambivalentan odnos prema OPEC-u. S jedne strane kritiziraju njegov utjecaj na cijene, a s druge strane surađuju s ključnim proizvođačima nafte radi stabilnosti globalnog tržišta.
Unatoč kritikama, OPEC i dalje ostaje jedan od najvažnijih aktera u globalnoj ekonomiji, a njegove odluke mogu izazvati značajne promjene na tržištu energenata i imati izravan učinak na gospodarstva diljem svijeta.
