Prošle godine na Međunarodni dan migranata, 18. prosinca, Hrvatska se našla usred Europske migracijske krize i na jednoj od ruta afričkog i azijskog pučanstva prema državama EU, te je kroz našu zemlju svakodnevno prolazilo tisuće migranata. Migranti su na početku dolazili iz država pogođenih ratnim uvjetima na području Iraka i Sirije, ali su se s vremenom migrantima iz nužde priključili i ekonomski migranti iz ostalih azijskih i afričkih ekonomski slabo razvijenih država. Na svom putu k zemljama zapadne Europe prolazili su rutom od Sirije, preko Turske, Grčke i Makedonije, a tranzitne zemlje su im u početku bile Srbija i Mađarska, a dalje Austrija i Njemačka.
Već u ljeto 2015. u susjednu Srbiju ulazilo je dnevno 700-1500 migranata. U međuvremenu je situacija na europskim granicama postajala sve teža i neugodnija opterećena priljevom migranata. Makedonska vlast pokušala je zaustaviti ulazak migranata iz Grčke ali je poslije više sukoba i međunarodnog pritiska odustala od te namjere. Europa se susrela s najvećom izbjegličkom krizom od II. svjetskog rata tražeći rješenja. Čelnici Europske komisije predstavili su novu migracijsku strategiju za EU uvođenjem sustava kvota koje bi obavezale svaku zemlju primiti određeni broj migranata. Slovenija je ubrzo uvela pojačani nadzor na svojoj granici s Mađarskom i suspendirala Schengenski režim. Mađarski premijer Orban najavio je podizanje ograde i na granici s Hrvatskom, te dodao da je donesena odluka i o podizanju ograde na granici s Rumunjskom. Istovremeno, Francuska uvodi kontrolu na granicama kao što je to već učinila na francusko-talijanskoj granici i kao što je to učinila Njemačka. Austrija je uputila vojsku na granicu s Mađarskom.
I Slovačka je najavila zatvaranje granica prema Njemačkoj i Austriji. Granični nadzor vojno policijskim snagama najavili su i Poljaci. Zemlje članice schengenskog prostora ponovno su uspostavile graničnu kontrolu. Češka, Slovačka, Mađarska i Poljska u potpunosti su odbile kvote o raspodjeli migranata o kojima se raspravljalo mjesecima, no bez ikakvog dogovora. Sredinom rujna uslijedila je promjena rute nakon što je Mađarska zatvorila granične prijelaze sa Srbijom i srbijanske vlasti autobuse s migrantima preusmjeravaju prema Hrvatskoj. Izostanak planiranja, organiziranja i vodstva hrvatske vlasti pokazao se na samom početku kada je u Tovarnik i Beli Manastir stigao puno veći broj osoba od onoga što smo mogli primiti.
Hrvatski građani na tim područjima sami se pokušavaju organizirati te osigurati hranu i vodu za veliki broj migranata koji se bez ikakva nadzora kreću mjestima i poljima, a Crveni križ poziva na aktiviranje robnih rezervi. Istovremeno tadašnji premijer Zoran Milanović na tiskovnoj konferenciji uvjerava građane kako Hrvatska ima i više od potrebnih sredstava i zaliha za pomoć.
Nezadovoljna reakcijom službi na migrantsku krizu, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović saziva sjednicu Vijeća za domovinsku sigurnost poručujući da “Stvari na granici izmiču kontroli”. Nakon sjednice Stožera za zaštitu i spašavanje Vukovarsko-srijemske županije održane u Vinkovcima, predsjednica je javno pozvala predsjednika Vlade Zorana Milanovića da dođe na područje Tovarnika i sam se uvjeri kakvo je stanje upozoravajući da je stanje puno gore nego što mislimo. Istaknula je da je neizbježan angažman Hrvatske vojske i naglasila da ne misli samo na uključivanje vojske duž granice, nego u cijelome području.
Zoran Milanović za to vrijeme u rješavanju krize odlučio je prijeći na plan B, iako na pitanje što sve plan B uključuje nije znao odgovoriti, ali je zato bio siguran koga nije potrebno uključivati – hrvatsku vojsku.
S druge strane, sindikat hrvatskih policajaca prozvao je ministra Rajka Ostojića zbog nedostatnog broja policajaca, loše organizacije i uvjeta u kojima policajci djeluju kako bi osigurali red i mir tijekom migrantske krize. Mediji naklonjeni Milanovićevoj Vladi pozitivno su pisali o migrantima, tvrdeći da su među njima uglavnom djeca i žene “potvrđujući” to emotivnim fotografijama. Novinari i razne udruge iza kojih stoji Soros migrantima su bili na usluzi, a svi koji su se usudili postaviti bilo kakvo pravo pitanje, vezano za migrantsku krizu bili su proglašavani fašistima. U tome je prednjačila upravo Milanovićeva Vlada i on osobno, pojašnjavajući kako Hrvatska nikada neće pristati na “ograde i žice“, te je osobito prozivao mađarskog premijera Orbana zbog njegove politike, svađajući se sa susjedima uz incidentne poteze i izjave.
U ime obitelji poslala je 7. rujna 2015. otvoreno pismo predsjedniku Vlade u kome je istaknula: “Poznato je da Islamska država godinama stvara ‘nekontrolirane izbjegličke krize’ kako bi potencijalne džihadiste, pomiješane sa stvarnim izbjeglicama, ubacivala u zemlje u kojima želi stvarati kaos. Poznato je da IS tim potencijalnim džihadistima izdaje lažne sirijske putovnice.“
Nisu se birale riječi kojima se omalovažavala i ismijavala ovakva inicijativa. Od premijera Milanovića nije stigao nikakav odgovor. Predsjednica RH upozoravala je da su čak 80 posto migranata koji prolaze kroz Hrvatsku ekonomski migranti i ne dolaze iz Sirije ili Iraka nego iz drugih država, a službeni njemački podatci potvrdili su da preko 80 posto migranata nema nikakvih radnih sposobnosti, a većinu čine muškarci mlađi od 45 godina. Istovremeno iz obavještajnih njemačkih službi procurio je dokument koji pokazuje da integracija imigranata više nije moguća zbog stvaranja “paralelnih društava”. Mediji su i dalje ismijavali svakog tko je tvrdio da je ova migrantska kriza pripremana po vojnoj doktrini, na buduće terorističke napade i upliv populacije koja će ekspanzivno demografski potpuno promijeniti sliku Europe.
Smrtonosni napadi u Parizu u studenome 2015. za koje je džihadistička skupina Islamska država preuzela odgovornost vratili su nas u stvarnost.
Isti mediji koji su nas preplavljivali militantnim liberalizmom krenuli su s naslovnicama u bojama francuske trobojnice, a emitiranja uživo trajala su cijele noći. Uslijedio je ubrzo novi šok kada je Europu zahvatio val organiziranog silovanja žena u Njemačkoj, Švedskoj, Finskoj, Austriji i Švicarskoj, koje su tamošnje Vlade nastojale minorizirati i prikriti, jer su to nasilje počinile bande migranata. Izvršeni su 2016. s istim potpisom i novi teroristički napadi s brojnim žrtvama od Bruxellesa do Nice, antiterorističke akcije traju diljem Europe, perspektiva iz koje se migrantska kriza prikazuje u medijima posve se promijenila. Angela Merkel godinu kasnije priznaje da je dijelom migrantski val bio korišten za ubacivanje terorista. Dok Austrija sa susjedima dogovara kako djelovati ako propadne migrantski dogovor između Turske i EU, sve više država EU podiže žičane ograde ujedno zabrinute za sigurnost i stabilnost Europe i šireg područja.
Njemački veleposlanik u Hrvatskoj Thomas Schultze upozorava da zajedničke granice trebaju biti zaštićene te ukazuje na potrebu jedinstvene migrantske politike. Za to vrijeme nasljednik Ranka Ostojića, ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić (Most) poručuje da je Hrvatska “slobodna, humana i prijateljska zemlja. Mi smo definitivno postali kreatori i nositelji europske sigurnosne politike”, a na nove kilometre žičane ograde Slovenije prema Hrvatskoj spremno odgovara da kod nas “žice neće biti”. Tvrdi Orepić sa saborskog “aktualca” kako je situacija na granici između Hrvatske i Srbije stabilna i sigurna te smatra kako imamo i ozbiljnijih naslijeđenih problema od migrantske krize, dodajući da je u potpunosti spriječen ilegalni prijelaz i ljudi i roba na tom dijelu. U isto vrijeme Američki State Department izdaje dramatično upozorenje za američke državljane na povećani rizik od terorističkih napada diljem Europe tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa