Dok je međunarodna pozornost bila usmjerena na vojnu napetost između Rusije i Ukrajine, a na istočnim poljskim granicama na migrantsku krizu s redateljskim rukopisom Vladimira Putina – neredi su buknuli u Kazahstanu, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju, koju djelomično prenosimo.
Kazahstan je najveća, najbogatija, a do pred nekoliko dana činio se i kao najstabilnija država središnje Azije.
A onda su za Novu godinu, nakon velikog porasta cijene plina, izbili veliki prosvjedi diljem zemlje, koju je tridesetak godina vrlo čvrstom rukom vodio Nursultan Nazarbajev (do 2019. i formalno kao predsjednik države, a nakon toga preko “svog” izabranog predsjednika Tokajeva). Prosvjedi su prerasli u oružane sukobe, vlada je za njih okrivila “strane teroriste”, Nazarbajev je otišao na liječenje (čitaj pobjegao) u Rusiju, Putin je, na poziv proruskog predsjednika Tokajeva, u Kazahstan poslao ruske elitne “mirovnjake”.
Kako je Kazahstan već nekoliko dana praktički u internetskoj blokadi, zapadni mediji još čak i ne nagađaju previše što se zapravo događa u toj iznimno važnoj srednjoazijskoj državi. Ruski i proruski mediji dakako odgovornima drže “zapadne teroriste”.
(…)
Nevjerojatan model
Nakon raspada SSSR-a, Kazahstan je postao gotovo nevjerojatan model pragmatičnog suživota različitih (geo)političkih interesa pod čvrstom diktatorskom rukom Nursultana Nazarbajeva, koji se otvorio zapadnom (najprije američkom) biznisu, a zadržao upravljačke manire aparatčika sovjetske komunističke partije. Obitelj Nazarbajev i stara partijska oligarhija neizmjerno su se obogatili u tom sporazumnom geopolitičkom braku sovjetskog modela uprave i zapadnog divljeg kapitalizma.
Moskva je bila sretna jer joj je Kazahstan ostao politički neupitno lojalan, Nazarbajev je čvrstom rukom kontrolirao različite islamističke pokrete u državi u kojoj su više od 70 posto stanovnika muslimani, a i zarađivali su bušeći po Kazahstanu. Zapad je bio sretan jer su još više zarađivali bušeći po Kazahstanu, širili pomalo utjecaj. Nezadovoljnici nisu imali priliku progovoriti, ili su bili u zatvoru.
Onda se na Novu godinu sve to srušilo. A nakon što su pristigli ruski “mirovnjaci”, Kazahstan sve dublje tone u kaos i oružani sukob, koji počinje podsjećati na reprizu nekadašnjih arapskih proljeća, u uvjetima azijske zime. Vladimir Putin, koji vojno izaziva Zapad na granicama Ukrajine, Poljske i baltičkih država, na putu je da s Kazahstanom izgubi svoje “drugo oko u glavi” i dobiva (nakon Afganistana) još jedan kaos s islamističkim elementima na južnoj ruskoj granici. Prebogati ostarjeli diktator Nazarbajev vratio se u svoje matično, rusko gnijezdo. Kazahstan ulazi u neizvjesnost. U novom geopolitičkom resetiranju stari geopolitički kompromisi više očito ne vrijede. Primjer može biti vrlo poučan i za neke vođe sa zapadnog Balkana.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa