Vjeran “military looku” kao svome zaštitnom znaku, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prošetao je ovaj tjedan glavnim europskim prijestolnicama: od Londona i Pariza do Bruxellesa. Bilo je to njegovo drugo službeno putovanje izvan granica Ukrajine od početka ruske invazije. Uoči Božića posjetio je SAD – svoga glavnoga saveznika, partnera i mentora u obrani od ruske agresije. Ovih dana, uoči prve obljetnice ruske invazije i očekivane nove ruske ofenzive, svratio je do Londona i ključnih EU adresa s nekoliko laskavih komplimenata i poduljim popisom želja, zahtjeva i očekivanja, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
“U Ukrajini je danas svaki pilot ratnog zrakoplovstva – Kralj”
Za europske čelnike mnogo je ugodnije potvrditi svoju privrženost Ukrajini osobnim posjetom Kijevu, potapšati Volodimira, poslikati se sa zaštitnim prslukom na kijevskim ulicama, negoli kod kuće dočekati Volodimira s njegovim popisom želja i očekivanja.
Pa šefica Europske komisije Ursula von der Leyen svaki mjesec-dva skoči do Kijeva, odjevena u boje ukrajinske zastave, i obeća Volodimiru potporu i lojalnost do posljednje kapi krvi, do posljednjeg ruskog tenka u Ukrajini i do posljednjeg eura. No sasvim je drukčije kad Volodimir s konkretnim popisom vojnih i političkih želja i očekivanja dođe u Europu.
Prvu nelagodu izaziva dakako to što su po svome sadržaju ti zahtjevi i vojno i politički izazovni za europske saveznice, a i za samu Europsku uniju.
Drugu nelagodu izaziva to što Volodimir javno izgovara želje i zahtjeve o kojima se u pravilu javno ne govori, poput specificiranih zahtjeva za oružjem. Treću nelagodu izaziva spoznaja da Volodimir u svojoj vanjskopolitičkoj misiji nije samo ukrajinski predsjednik već djeluje i kao glasnogovornik američke duboke države u ukrajinskoj maskirnoj odori. Da je samo ukrajinski predsjednik, lako bi (neki) europski čelnici “riješili” Volodimira jednostavno ignorirajući njegove zahtjeve, kao što su to uostalom činili i prije ruske invazije.
(…)
Zelenski traži konkretne stvari
Premijer Rishi Sunak javno je obećao da će UK uvježbavati ukrajinske vojne pilote na zapadnim ratnim zrakoplovima. Ali Zelenski je javno zatražio da mu daju i borbene zrakoplove, jer trebaju mu “krila za slobodu”. Šefovi (još uvijek glavne) EU osovine francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz dočekali su ga združeno u Elizejskoj palači u Parizu. Macron, koji je nakon neuspješnog prvog vala ruske invazije nastojao odglumiti nekog mirovnog posrednika i zadržati dobre odnose s Vladimirom Putinom, u međuvremenu se prilagodio zapadnim trendovima. Zelenski mu je danas “cher ami”, odlikovao ga je ordenom Legije časti, obećat će mu podršku do posljednjeg daha…
Ali Zelenski je došao zatražiti borbene zrakoplove i dalekometne raketne sustave. I to javno. Isto je zatražio i od kancelara Scholza, koji se još nije oporavio od onih njemačkih tenkova Leopard, koje je najprije odlučno odbijao poslati Ukrajini, a odbijao je dati i dopuštenje drugim državama da Ukrajini pošalju njemačke Leoparde. Da bi na kraju ipak pristao poslati Leoparde njemačke vojske. I to više i prije od drugih.
(…)
Europa je o SAD-u ovisna vojna ne-sila
No Scholzovu “alergiju” na javne i specificirane zahtjeve Volodimira Zelenskog za vojnu pomoć dijele i mnogi drugi europski šefovi vlada. Uistinu, s takvim se stvarima obično ne licitira javno.
Ali, također znaju i Scholz i ostali, da je popis vojne pomoći koju javno traži Zelenski iznad svega test njihova zapadnog svrstavanja, sastavljen ili barem odobren negdje u Washingtonu.
>Starešina: Scholz i Vučić imaju jednu veliku sličnost – slabost prema Putinovoj Rusiji
To je pomalo izazivački test europske snage ili slabosti. I to je ono što iritira europske čelnike. Ali Europa jest o SAD-u ovisna vojna ne-sila.
Na posljednjoj postaji europske turneje Zelenski je stigao u Bruxelles, pred Europski parlament i na samit EU-a. Poručio je da Ukrajina želi “kući” – u EU.
I da Ukrajina danas brani europske vrijednosti nasuprot Rusiji. Zatražio je i vojnu pomoć. Dobio je dakako velik pljesak, jer EU je lak na pljesku, ali puno je kompleksniji u isporuci. Po povratku u Kijev dočekale su ga ruske rakete uoči još jedne bitke za bolje pozicije prije zamrzavanja sukoba, u ratu koji je Rusija već izgubila. No Ukrajina ga tek treba dobiti.
Europa ga ne bi smjela izgubiti želi li zadržati ikakav ozbiljan utjecaj u novom geopolitičkom poretku koji se stvara. Ruska invaziju na Ukrajinu jest europski rat i Europa ga ne može dobiti glumeći neutralnost i čekajući pobjednika.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa