70. obljetnica bleiburške tragedije, jednog od najtragičnijih poglavlja hrvatske povijesti

U Bleiburgu će se danas održati komemorativni skup povodom 70. obljetnice bleiburške tragedije. Na groblju u Unterloibachu molitvu u 11 sati predvodit će nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić. Od tamo se u procesiji kreće do oltarnog prostora na Bleiburškom polju gdje će kardinal predvoditi misu za sve žrtve Bleiburga i križnih putova.

Predsjednica udruge Hrvatski križni put Bruna Esih bit će posebna izaslanica predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, pokroviteljice komemoracije, nitko iz Vlade neće biti prisutan.

Britanci odlučili o sudbini Hrvata, predani u ruke partizana željnih osvete

Ovom komemoracijom Hrvati će se prisjetiti svibanja 1945., koji će povijesti ostati zauvijek zapisan kao jedan od najtežih trenutaka hrvatskog naroda, a Bleiburg simbolom stradanja stotina tisuća hrvatskih vojnika i civila koji su nakon kapitulacije Nezavisne Države Hrvatske pokušali pronaći spas povlačeći se prema Austriji u strahu od partizanskih osveta. Nada da će zapadni saveznici pokazati razumijevanje te da će zaštiti civile i vojnike ubrzo je propala nakon što su pripadnici britanske vojske 15. svibnja odlučili da će sve pristigle izručiti partizanskim jedinicama.

Britanski brigadir Patrick Scott hrvatskoj delegaciji predvođenoj generalom Ivo Herenčićem dao je na znanje da Britanci neće prihvatiti Hrvate, te da je to sukladno naredbi britanskog feldmaršala Harolda Alexandera i uputama premijera Winstona Churchilla. Nakon što su partizanski predstavnici izdiktirali svoje uvjete, u kasnim poslijepodnevnim satima hrvatske jedinice su predane partizanima.

Bleiburg predaja

Britanski povjesničar Nikolaj Tolstoj u svojoj knjizi “Ministar i masakr” koju je objavio 1986. kao odgovornog za izručenje navodi britanskog ministra Harolda Macmillana – kasnije premijera Ujedinjenog Kraljevstva koji je dao tajne instrukcije da se nevini ljudi izruče Josipu Brozu Titu i partizanima željnim osvete.

Egzekucije započele već na Bleiburgu, nastavile se na Križnim putevima diljem bivše Jugoslavije

Bleiburg i Križni put Nikolaj Tolstoj vidi isključivo kao masakr nad nevinim civilima. “Bleiburg nema veze s ustašama i ratnim kriminalcima, to su gluposti. Kako djeca mogu biti ratni zločinci? Osim toga, nitko od njih nije stavljen pred sud; da su bili ratni kriminalci, zašto im se ne bi sudilo?”, upitao se Tolstoj za nedavnog gostovanja u Zagrebu.

Čin izručenja – za stotine tisuća Hrvata značio je iščekivanje stravične i nikada u potpunosti odgonetnute sudbine, koju su komunistički pobjednici pretvorili u krvavu osvetu. Uslijedio je ratni zločin i pokolj u Bleiburgu. Ubijanja zarobljenika započela su već na Bleiburškom polju 17. svibnja 1945., a nastavila su se mjesecima nakon završetka rata na brojnim Križnim putevima gdje su partizani mučki ubijali zarobljenike.

 

Bleiburg

Ubijanja su počela po šumama i brežuljcima diljem Slovenije, odmah nakon predaje. Najpoznatija stratišta su ona u Teznom gdje je ubijeno više od 15 tisuća Hrvata, zatim u Kočevskom rogu u kojem je ubijeno nekoliko desetaka tisuća ljudi, a o kojem je javno svjedočio partizanski časnik Simo Dubajić te pokolji koji su se događali u Maceljskoj šumi gdje je na 130 stratišta ubijeno više od 12 tisuća hrvatskih zarobljenika.

Huda jama kod Celja krije također masovnu grobnicu u napuštenom rudniku u kojoj su ostaci oko 800 žrtava likvidacija, a moglo bi ih još biti preko dvije tisuće. Ovo su samo neka od 600 stratišta koja su potvrđena u Sloveniji, a još stotinu čeka potvrdu potvrdio je Jože Dežman, predsjednik slovenske državne komisije za istraživanje prikrivenih grobišta.

Egzekucije su se nastavile i u brojnim “kolonama smrti” u kojima su zarobljenici mučeni, izgladnjivani i sustavno likvidirani od slovenske granice pa dalje preko Hrvatske, sve do Srbije i Makedonije.

 

Bleiburgch

Prema zadnjim istraživanjima na Bleiburgu ubijeno preko 300 tisuća ljudi

Broj stradalih ljudi predmetom je prijepora, no činjenica je da je tome doprinijelo najviše sustavno prešućivanje i negiranje zločina od strane komunističkih vlasti. Masovna ubojstva iz svibnja 1945., ali i u narednim mjesecima bila su zakrivena velom šutnje i jednostrane “službene jugoslavenske historiografije”.

Hrvatski demograf dr. Stjepan Šterc u istraživanjima koje je proveo, navodi da je na Križnom putu i u Bleiburgu Hrvatska ostala bez 305 tisuća ljudi. S obzirom na to da je s popisa stanovništva koje je analizirao, izradio Državni zavod za statistiku bivše države, isključeno stanovništvo koje je napuštalo prostore iz Bosne i Hercegovine, brojke bi mogle biti i veće. “Brojke koje se nisu smjele javno iznositi, a koje se približavaju brojci od 500 tisuća stanovnika su realne”, istaknuo je Šterc.

SDP ukinuo pokroviteljstvo komemoracije i Ured za pronalažanje grobova komunističkih zločina

Možda su upravo ovakvi podatci i sve veće rasvjetljivanje komunističkih zločina bili razlog što je SDP 2012. godine ukinuo Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina te njegovu djelatnost prebacila na Ministarstvo branitelja, a valja podsjetiti i da je Sabor 2012. pod izlikom da o povijesti ne odlučuju političke stranke, ni parlamenti ukinuo i pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu. Ovogodišnje pokroviteljstvo obilježavanja stradanja hrvatskog naroda preuzela je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

No, samo obilježavanje Bleiburške tragedije treba izdvojiti iz domene politizacije, a Bleiburg mora postati mjesto komemoracije i molitve da bi žrtve dobile potreban pijetet smatraju istaknuti hrvatski povjesničari. Tako dr. Ivo Lučić ističe kako postoji želja za ‘dekonstrukcijom’ Bleiburga što pokazuje Milanovićev posjet Teznom gdje se na određeni način želi izbrisati ‘Bleiburg kao mjesto sjećanja’ no “Svi događaji, pa tako i Bleiburg, trebaju dobiti primjereno mjesto u povijesti i tek tada će, kada oni kao dio naše prošlosti postanu povijest, prestati i njihova dnevnopolitička upotreba”.

Izvor: narod.hr
Photo: screenshot