Bez obzira na to hoće li se Škoti 18. rujna izjasniti za neovisnost ili ne, referendum će otvoriti put za preobrazbu Velike Britanije i njezin opstanak u sadašnjem obliku mogao bi biti doveden u pitanje.
Skorašnji referendum o neovisnosti Škotske pobudio je latentno nezadovoljstvo dominacijom Londona u Sjevernoj Irskoj i Walesu pa čak i u nekim engleskim pokrajinama poput Cornwalla na jugozapadu ili Yorkshirea na sjeveroistoku.
“Čak i ako pobijedi ‘ne’ (na referendumu o neovisnosti), očekujemo znatne ustavne promjene u Ujedinjenom Kraljevstvu”, predviđa Graham Walker, profesor političkih znanosti na sveučilištu u Belfastu i očekuje da će Britanija krenuti putem labavije unije, neke vrste federacije.
Tri vodeće britanske političke stranke obećale su škotskome parlamentu veće proračunske ovlasti ako Škoti odbace plan o neovisnosti na referendumu, a ankete govore da hoće iako se jaz zadnjih dana smanjuje.
Dobije li Škotska veće ovlasti, zacijelo će slične zahtjeve iznijeti i druge pokrajine, ponajprije velška stranka Plaid Cymru koja zagovara neovisnost, zatim nacionalisti iz Sjeverne Irske ili stranka Mebyon Kernow koja želi da Cornwell dobije pokrajinski parlament.
Više od trećine Velšana želi veće ovlasti za svoj pokrajinski parlament, napose u fiskalnoj politici. I u Sjevernoj Irskoj očekivanje škotskog referenduma potaknulo je apetite za većom samoupravom.
Vodeće stranke u britanskom parlamentu već su najavile da će podržati veću decentralizaciju i veće ovlasti regijama.
U srpnju su laburisti i konzervativci obećali da će lokalnim vlastima prepustiti slobodnije raspolaganje milijardama funti i već je jasno da će tema decentralizacije biti ključna u kampanji za parlamentarne izbore u svibnju 2015.
Konzervativni premijer David Cameron obećao je mijenjati gospodarsku politiku koja je sada “previše okrenuta Londonu i previše centralizirana”. I lider oporbenih laburista Ed Miliband ima sličan program.
Smatra se općenito da London previše odlučuje i moguće je da je i nezadovoljstvo takvom politikom pridonijelo uspjehu populističke stranke UKIP na izborima za Europski parlament u svibnju. Inače eurofobni UKIP obećao je “vratiti ljudima vlast” uvođenjem lokalnih referenduma.
Groznica decentralizacije širi se i na niže razine, unutar samih regija pa je Škotska nacionalna stranka (SNP) u slučaju da referendum urodi neovisnošću obećala svojim otocima veće ovlasti te veći udio u dobiti od naftne proizvodnje sa Sjevernog mora.
U Sjevernoj Irskoj reakcija unionista i nacionalista na referendum u Škotskoj bitno će se razlikovati.
Unionistima bi pobjeda ‘za’ neovisnost bila katastrofa i oni strahuju da će nakon Škotske slijediti zahtjev Sjeverne Irske za ujedinjenjem s Republikom Irskom. Već je stranka Sinn Fein pozvala na referendum o tom pitanju 2016. na stogodišnjicu Uskršnjeg ustanka.
Krajem kolovoza, vođa kampanje protiv škotske neovisnosti, bivši laburistički ministar financija Alistair Darling pozvao je birače neka ne dijele Ujedinjeno Kraljevstvo.
“Ne moramo dijeliti te otoke u odvojene države da bismo potvrdili naš škotski identitet”, rekao je u televizijskom dvoboju sa škotskim premijerom Alexom Salmondom, zagovornikom neovisnosti.
Alan Trench, znanstvenik na University College u Londonu ne dvoji da je proces decentralizacije neizbježiv. “Ujedinjeno Kraljevstvo će za 20 godina biti vrlo različito od današnjeg. A ne bude li tako bit će to vrlo nesretan i nestabilan brod”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa