Arbitražni sud koji treba odlučiti o granici između Hrvatske i Slovenije objavio je u utorak sažetak stajališta koja su dvije strane iznijele u usmenoj raspravi u prvoj polovici lipnja, iz čega je vidljivo da obje zemlje ustraju u argumentaciji koju su i dosad iznosile
Ključna je razlika u interpretaciji engleske riječi “junction” iz Arbitražnog sporazuma, koju Slovenci tumače kao fizički dodir svojih teritorijalnih voda s međunarodnim vodama, dok Hrvatska ističe da je riječ o komunikaciji između slovenskog teritorijalnog mora i međunarodnih voda.
Po arbitražnom sporazumu, sud treba odlučiti o toku morske i kopnene granice Hrvatske i Slovenije, o vezi (junction) Slovenije s otvorenim morem i o režimu upotrebe relevantnih morskih područja. Za određivanje granične crte, arbitražni sud primjenjivat će međunarodno pravo. Za točku koja govori o vezi Slovenije prema otvorenom moru primjenjivat će se međunarodno pravo, načelo pravičnosti (equity) te načelo dobrosusjedskih odnosa.
“Unatoč strašnom pritisku slovenskog veta na pristup EU-u, Hrvatska je istaknula da nikad nije odustala od svoga stajališta da se njezine morske granice trebaju odrediti jedino na temelju postojećeg međunarodnog prava. Hrvatska je čvrsto zadržala tijekom pregovora o Sporazumu (o arbitraži) svoje stajalište da termin ‘junction’ ne znači teritorijalni dodir”, kaže se u sažetku koji je objavio Arbitražni sud.
Hrvatska je također u svom izlaganju istaknula da se po Sporazumu o arbitraži prvo treba odrediti “tok morske i kopnene granice, jedino primjenom pravila i načela međunarodnog prava”, a tek onda se treba baviti slovenskom komunikacijom (junction) s otvorenim morem i režimom uporabe relevantnih morski područja, koje treba odrediti primjenom međunarodnog prava i primjenom druga dva elementa – pravičnosti i načela dobrususjedskih odnosa.
Hrvatska također ističe da njezini vitalni interesi u pregovorima o arbitraži nisu bili ograničeni na članstvo u EU, kao što to tvrdi Slovenija, nego da je to u prvom redu bilo očuvanje teritorijalne cjelovitosti, uključujući i teritorijalno more, te da nikad nije prihvatila da bi se njezino pravo na teritorijalno more trebalo određivati po načelima pravičnosti ili dobrosusjedskih odnosa, nego striktnom primjenom Konvencija UN-a o pravu mora.
Hrvatska je istaknula da se granica u Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu treba odrediti od ušća rijeke Dragonje, gdje završava kopnena granica, i da se od te točke zaljev razgraniči primjenjujući crtu ekvidistance.
Slovenija je s druge strane istaknula da cijeli zaljev pripada njoj, da su to njezine unutarnje vode, da je ona za vrijeme bivše Jugoslavije nadzirala cijeli zaljev i da se stoga treba primjeniti načelo ‘uti possidetis juris’, koje znači da svaka strana treba zadržai za sebe ono što je ranije imala.
Ljubljana je istaknula da se pri razgraničenju u zaljevu treba primjeniti članak međunarodnog prava mora, koji u jednoj rečenici govori o uvažavanju “posebnih okolnosti”, u koje bi, među inim, spadala, i zemljopisna konfiguracija istarskog poluotoka.
Slovenija je, prema sažetku Arbitražnog suda, istaknula da je Sporazum o arbitraži kompromis, kojim su u obzir uzeti vitalni interesi obiju zemalja – Sloveniji da ima izravni kontakt s otverni morem, a Hrvatskoj da uđe u Europsku uniju.
Usmena rasprava, održana od 2. do 13. lipnja, posljednji je dio postupka arbitraže koju su Hrvatska i Slovenija izabrale kao sredstvo mirnog rješavanja spora o granici, sklopivši 4. studenog 2009. Sporazum o arbitraži. Usmenoj raspravi, održanoj iza zatvorenih vrata, prethodila su tri kruga razmjene pisanih podnesaka i podnošenja tih podnesaka Stalnom arbitražnom sudu, od veljače 2013. do ožujka 2014.
Presudu arbitražnog suda, koja je obvezujuća, može se očekivati potkraj ove ili početkom sljedeće godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa