Izbori u Austriji su gotovi i pobjednik se zna. Norbert Hofer, austrijski političar koji je u europskim medijima više nego jasno etiketiran kao krajnje desni i ekstremni desničar („fašist“ – novogovorom) izgubio je izbore nakon što su u prvom krugu utvrđeni prekršaji u prebrojavanju glasova na njegovu štetu.
Norbert Hofer priznao poraz na austrijskim predsjedničkim izborima
Ponovljeni izbori dali su pobjedu kandidatu zelenih Alexanderu Van der Bellenu.
Ono što je interesantno, glede „guranja“ teze o Hoferovom ekstremizmu, jest da je Hofer dva tjedna prije izbora dao dvije znakovite izjave koje ne zvuče nimalo ekstremno desno, nego dapače obrnuto. Te dvije izjave sigurno nisu ugodno zazvučale u rukama briselskog establišmenta:
- Hoferova želja je da Austrija zadrži neutralnost jer je „u prošlosti, Austrija uvijek bila posrednik i i inicijator mira na svojem neutralnom tlu. Volio bih nastaviti tu tradiciju kao savezni predsjednik kako bi, primjerice, dao novi poticaj propalim sirijskim mirovnim pregovorima ili kako bi djelovali kao ključna država između Amerike i Rusije te pomogli dovođenjem do popuštanja u njihovim odnosima“.
- Hofer je sklon povezivanju Austrije sa Višegradskom skupinom koju smatra čak i nekom vrstom „unije unutar Europske unije“. Tvrdi da „“i zemljopisno i povijesno, Austrija bi bila u vrlo dobrom položaju da surađuje s Višegradskom skupinom”, te dodaje “Austrija obično usamljena sa svojim glasom, ali bi mogla osnažiti svoj položaj postajući članom ‘unije unutar Europske unije’.”
U nastavku prenosimo zanimljiv komentar našeg cijenjenog komentatora s portala o suštinskim razlikama Hofera i Van der Bellena:
- Norbert Hofer zastupa da se ne napušta proklamirano načelo supsidijarnosti (supsidijarnost je načelo prema kojemu odlučivanje o zajedničkim pitanjima mora biti preneseno na najniži mogući stupanj društvene organizacije, dok središnja vlast ima samo ulogu nadopune političkog odlučivanja na mjesnoj razini). Načelo supsidijarnosti potječe iz nauka Katoličke Crkve, obrađene u enciklici Rerum Novarum 1891. i Quadragesimo Anno 1931. Ovo načelo uvedeno je i u Europskoj uniji Ugovorom iz Maastrichta iz 1993.). Alexander Van der Bellen teži centralistički uređenoj Europskoj uniji i dokidanju donošenja odluka konsenzusom. Hofer u tom smislu ističe da bi težio izlasku Austrije iz Europske unije samo u dva slučaja: ako bi se ukinulo načelo po kojem se odluke donose konsenzusom i time unazadile male države i narodi, te ako bi Turska pristupila Europskoj uniji.
- Norbert Hofer je gorljivi borac za nerođeni život (“već godinama se borim za to da eugenički abortus bude zabranjen.”), dok je Alexander Van der Bellen gorljivi borac za “pravo na abortus”.
- Norbert Hofer se jasno protivi eutanaziji , dok je Alexander Van der Bellen tu nedorečen (Austrija je kao nacistička zemlja u prošlosti vrlo senzibilizirana s obzirom na pitanja eutanazije koja je bila vrlo raširena u Trećem Reichu).
- Norbert Hofer je lažno optuživan da je nacist i jasno se distancira od toga, a Alexander Van der Bellen dokumentirano iza sebe ima masonsku prošlost (priznao je da je postao članom masonske lože 1970 u Insbrucku).
- Norbert Hofer ne prihvaća rodnu ideologiju (“Ne držim nimalo do teorije genderzma koja tvrdi da je spol socijalna kategorija koja se stječe odgojem”), dok su Alexander Van der Bellen i njegova Stranka zelenih glavni promicatelj rodne ideologije (to on tumači svojim zalaganjem za ideale Francuske revolucije tj. “slobode, jednakosti i bratstva”.)
- Norber Hofer je veliki borac za pravo naroda na odlučivanje referendumom, a Alexander Van der Bellen je veliki protivnik direktne demokracije, tumačeći da narod vrlo često donosi pogrešne odluke.
- Norbert Hofer se u svojim javnim nastupima zalaže za serioznost u vođenju politike, dok Alexander Van der Bellen otvoreno zastupa mišljenje: “Ako je to potrebno, političari smiju i lagati”.
Sve u svemu, Norbert Hofer je, barem prema tvrdnjama mainstream medija i mainstream političara, oličenje nazadnjaštva, primitivizma, mračnjaštva, netolerancije, zatucanosti, fašizma i populizma, dok je Alexander Van der Bellen prototip naprednog, modernog, antifašistički orijentiranog i tolerantnog političara, usmjerenog budućnosti.
Pitanje na kraju koje je više nego jasno: podsjeća li ova austrijska izborna kampanja na nedavnu američku gdje je Trump bio demoniziran od gotovo cjelokupne medijske i političke scene, pa čak i ljudi iz Republikanske stranke? Ili možda na hrvatsku gdje je meta bio najpopularniji hrvatski političar od smrti Franje Tuđmana Zlatko Hasanbegović?
Pred nama su i parlamentarni izbori u Austriji. Alexander Van der Bellen, kao što je to najavljivao u predizbornoj kampanji, u slučaju pobjede FPÖ-a (Slobodarska stranka) na parlamentarnim izborima, najvjerojatnije neće dozvoliti da oni formiraju vladu.
Zvuči li to demokratski ili je to Hrvatima i istočnim Europljanima neki poznat jezik?