Među 20.000 snimki terorističkog pokolja u Beču, koje je dobila policija od građana, ima i jedna koja pokazuje sljedeće: džihadist odjeven u bijelo, s crnom krabuljom na glavi, trči uličicom i nasumce puca iz kalašnjikova, a netko s gornjeg kata za njim viče: “Arschloch”. Ta njemačka uvreda znači isto što i “asshole” na engleskom, a kod nas bi najbliži ekvivalent bio “ser***”, iako ima i drugih mogućnosti, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
(…)
Nikad se nitko nije nasmijao vicevima o Bobiju i Rudiju. Ali nije nitko nikad niti plakao zbog njih! Upravo je obratno s karikaturama francuskog časopisa “Charlie Hebdo” o proroku Muhamedu koje su i potakle sav ovaj nered – karikaturama koje nikada nikome nisu bile smiješne, ali su mnogi zbog njih plakali. Dvanaestero ljudi usmrćeno je 2015., u redakciji satiričkog časopisa, 130 iste godine u dvorani Bataclan u Parizu, pa još 86 u Nici 2016., a ove godine i dalje teče krv, od Pariza do Beča. Francuska država, a i druge članice Europske unije, brane slobodu izražavanja, što je lijepo, ali ne mogu sačuvati živote svojih građana – baš tih običnih Bobija, Rudija i Moritza (…), gdje nema jačeg oružja od kuhinjskog noža za mazanje maslaca i gdje se ubojici s kalašnjikovom dobacuje da je seronja.
Bobi i Rudi, s ujakom Moritzom, beznadni su malograđani. Boje se svojih žena i svojih nadređenih, vole pojesti i popiti, i politički su posve neaktivni; nemaju ambicija i nisu marljivi; ne bore ni za čija prava i nikome ne pomažu, ali nikome i ne odmažu; nisu, međutim, glupi – osjećaju neskladnost i apsurdnost svijeta, i žive u skladu s njom; ne vrijeđaju se i nikoga ne žele uvrijediti. Na dolazak smrti reagiraju kao da ih se ne tiče. No takva su vremena da je došao čas da se ispriča zadnji vic o Bobiju i Rudiju: Bobi sjedi u bečkoj kavani, pije svoj Kaisermelange, kad uđe Rudi. Uzrujano mu kaže: “Vani su džihadisti, režu ljudima glave. I Moritzu su pred sinagogom odsjekli glavu”. – Jadan ujak Moritz, – rekao je Bobi, – sad će mu kiša padati u želudac.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
