Od početka rata u Ukrajini mađarski premijer Viktor Orban ima neki problem s Ukrajinom. Najprije je imao problem s tim da joj pomaže u oružju, pa je imao problem s tim da se oružje iz drugih zemalja prebacuje preko njegove zemlje, pa je imao problem s tim da joj se financijski pomaže, a imao je problem i s tim da započne pregovore s EU i ima ga još uvijek.
No Orban se svejedno izjasnio da osuđuje rat i da nije na strani Rusije i da ‘‘Mađarska nije proruska”. Ako se uzme u obzir da Orban prije svega gleda nacionalne interese svoje zemlje koja očito ne može bez ruskog plina onda stvari postaju bar malo jasnije.
Je li Orban ”mentalni Putin koji govori mađarski”, kako ga je svojevremeno nazvao Šola, ili se samo radi o nekakvoj političkoj taktici kojoj se može pridružiti i ova posljednja – da se usprotivio odluci EU da započne pregovore s Ukrajinom, ali istovremeno nije iskoristio veto (a mogao je), a onda opet stavio veto na 50 milijardi za Ukrajnu? O ovoj temi Narod.hr razgovarao je s geopolitičkim analitičarom i publicistom mr.sc. Davorom Dijanovićem.
>EU otvara pristupne pregovore s Ukrajinom, Mađarska nije koristila veto
Narod.hr: Mađarska inače podupire proces proširenja EU i nije inzistirala toliko na tome da kandidati moraju ispuniti stroge kriterije. Zašto sada ”blokira” put Ukrajini prema EU? Zašto ima tako stroge kriterije prema Ukrajini?
Davor Dijanović: Manjim dijelom tu se vjerojatno radi o sporu oko položaja Mađara u Ukrajini (velik broj živi ih u Zakarpatskoj oblasti), dijelom i o neugaslim aspiracijama prema dijelu Ukrajine, no primarno tu Budimpešta vidi prostor za ostvarivanje svojih interesa vezano za odnos prema Bruxellesu s kojim je u sporu posljednjih godina. Orbán je uvjetovao početak pregovora Ukrajine i EU time da se Budimpešti odmrzne 10 milijarda eura iz fonda za oporavak. No vidimo da i nakon toga blokira ukrajinski ulazak u EU.
Narod.hr: Kakvu opasnost vidi u tome da se Ukrajina pridruži EU? Je li problem korupcija, rat, ”dobri odnosi” s Putinom?
Davor Dijanović: Korupcija je veliki problem Ukrajine. No to, posve sigurno, nije ključni razlog jer su korumpirane mnoge države kojima Mađarska daje potporu za ulazak u EU. Rekao bih da Mađarska ovdje, vodeći se isključivo svojim interesima, gleda i na to kako bi se ulazak Ukrajine u Europsku uniju doživio u Kremlju.
Mađarska ovisi u ruskom plinu koji se transportira Turskim tokom i zato vodi drugačiju politiku u odnosu na Rusiju. Slično možemo očekivati i s novim slovačkim premijerom Robertom Ficom. Simptomatično je da je obojicu Vladimir Putin pohvalio u svome nedavnom govoru.
Narod.hr: U posljednjem pismu upućenom predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu Orban spominje da ”Europsko vijeće mora izbjeći taj kontraproduktivni scenarij radi jedinstva, naše najvažnije vrijednosti”, aludirajući na to da se ne otvaraju pregovori Ukrajine s EU. Kako s pristupom Ukrajine EU može biti narušeno jedinstvo među članicama, na što Orban konkretno misli? Je li Orban u pravu? Što bi za EU značio ulazak Ukrajine u EU, kako bi se to odrazilo na ostale zemlje članice?
Davor Dijanović: Ukrajina je jako daleko od ispunjavanja minimalnih kriterija za ulazak u EU. Taj ulazak, slično kao i kod zemalja tzv. Zapadnog Balkana, može biti motiviran isključivo geopolitičkim faktorima. On je više jedna poruka potpore Ukrajini koja je žrtva ruske agresije. Ne vidim kako bi ulazak Ukrajine u EU, kad se za to ispune uvjeti, mogao narušiti jedinstvo EU.
EU ima već ima dovoljno problema i bez Ukrajine. Svaka snažnija kriza, bilo da govorimo o ekonomskoj krizi 2008./09., korona-krizi ili migrantskoj krizi preko noći suspendira neka od ključnih načela EU-a. Nedavno je pisao Politico o tome da je utjecaj EU-a ravan onome neke humanitarne udruge, dakle nikakav. EU ne može riješiti problem Kosova već petnaest godina, a da o većim kriznim žarištima ne govorimo. Bez pomoći Amerike Ukrajina bi već davno bila pod šapom ruskog medvjeda.
>Orban nije koristio veto na pristupne pregovore, ali je blokirao odluku o 50 milijardi eura pomoći Ukrajini
Narod.hr: Među američkim republikancima već duže vrijeme širi se priča o tome kako veliki novac koji SAD izdvaja za Ukrajinu završava u krivim rukama, napominjujući kako je Ukrajina najkorumpiranija zemlja u Europi. Na društvenim mrežama šire se objave o tome kako uža i šira obitelj Zelenskoga, uključujući i njegove ministre, grade velebne vile, aludirajući opet na to da se netko okorištava s novcem američkih poreznih obveznika (i europskih). Koliko su opravdane tvrdnje da novac koji ide Ukrajini od strane SAD-a i EU završava velikim dijelom u krivim rukama? Je li i to ono što zabrinjava Orbana?
Davor Dijanović: Tajkuni grade vile i u Ukrajini i u Mađarskoj kao što su i u Hrvatskoj u vrijeme rata kad su neki bili na bojištu, a neki otkrivali čari državnog proračuna i crony kapizalizma. Teško da bi to mogao biti razlog Orbánova protivljenja početku pregovora Bruxellesa i Kijeva.
Svaki je rat veliki biznis i za lovce u mutnom. No koliko god da Amerika davala veliku potporu Ukrajini, i njezin vojnoindustrijski kompleks itekako ima koristi od prodaje oružja. Pomoć Ukrajini više problematiziraju republikanski krugovi koji su uvijek skloniji manjem stupnju vanjskopolitičkog intervencionizma. Dio sigurnosnih krugova zagovara preusmjeravanje resursa iz Ukrajine na azijsko-pacifičku regiju u okviru strateškog rivalstva s Kinom. I rat u Gazi troši velike resurse pa se i u američkim vojnim krugovima kalkulira koliko se sredstava može investirati u koji konflikt.
Bojim se da će se Ukrajina vrlo brzo naći pod pritiscima da sjedne na pregovarački stol s Rusijom i da napravi određene teritorijalne koncesije. Jasno je vidljiv zamor u pružanju pomoći Ukrajini, što je karta na koju i Rusija – koja ima ogromne zalihe streljiva i oružja i Sovjetskog Saveza – igra. Krajem godine očekuje nas summit na kojemu će dosta toga biti jasnije. Deklaratorna potpora Ukrajini, dakako, ne će izostati, no ključan je daljnji dotok oružja.
Osim toga, se s dijelom američkih vojnih analitičara koji ističu da Kijev treba krenuti mijenjati vojnu strategiju. Konstantni pokušaji proboja troše previše vojnih resursa i rezultiraju ogromnih ljudskim žrtvama. Rat je već odavno u pat poziciji i svaki se osvojeni kilometar i s jedne i s druge strane plaća vrlo visokom cijenom poginulih ljudi.
>Viktor Orban: Mađarska nije proruska, ona samo želi mir koji će koristiti Mađarskoj, Ukrajini i Europi
Narod.hr: Orban je imao nekoliko kontroverznih istupa poput pojavljivanja na utakmici sa šalom na kojemu je karta velike Mađarske. U tom smislu što mislite o rečenici koju su rekli Ukrajinci: ”Orban navija za Putina, jer ako Ukrajina padne, Orban će s njim dogovoriti komadanje Ukrajine i one dijelove koji su nekoć bili mađarski pripojiti Budimpešti”? Je li ovo nešto što graniči s tzv. teorijama zavjere ili ima elemenata istine, može li se od jednog Orbana nešto ovakvo očekivati?
Davor Dijanović: O Orbánu su u Hrvatskoj stvoreni mitovi. Jedni ga nekritički hvale, a drugi difamiraju. On je prije svega političar koji se vodi starom doktrinom „državnog razloga“ bivšega francuskog predsjednika vlade kardinala Richelieua. Na prvom su mu mjestu mađarski interesi koje ne poistovjećuje s interesima Bruxellesa ili drugih zemalja EU-a. Unija ima određena pravila pa ne znam koliko će to dugo funkcionirati, no za sada takva politika traje.
Orbánovo suprotstavljanje LGBT propagandi i unifikacijsko-unionističkim planovima Bruxellesa je nešto što svi suverenisti u EU mogu pozdraviti. No nisu isti interesi Mađarske i Ukrajine kao što nisu isti interesi Hrvatske i Mađarske. Ne postoje dvije države s istim interesima. Ako je Orbán dobar za Mađarsku, to ne mora nužno značiti da je dobar i za druge, posebno susjedne zemlje.
Folklor s kartama velike Mađarske dosta je prisutan u susjednoj zemlji, no moram priznati da me čudi revnost domaćih političara i novinara koji u Orbánu vide problem za Hrvatsku (iako Hrvatska i Mađarska već više od sto godina nemaju nikakvih međusobnih problema, ako zanemarimo igre prijestolja oko Ine), ali ga ne vide u nikada ugaslim velikosrpskim politikama posljednjih godina provođenim u okviru tzv. srpskog svijeta.
Mnoge države EU-a imaju latentne iredentističke porive. U slučaju da dođe do velikih potresa, raspada sadašnjeg poretka i formiranja svojevrsnog brisanog prostora – te bi teritorijalne ambicije još više došle do izražaja. Suprotno bajkama o kraju povijesti, realizam se na velika vrata vratio u međunarodne odnose, a to će podrazumijevati geopolitičke sukobe, ali, na žalost, i nove ratove.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa